ANITA VADAS | KAD SE RODITELJ DAJE PREVIŠE
ANITA VADAS | KAD SE RODITELJ DAJE PREVIŠE
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
1248
post-template-default,single,single-post,postid-1248,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-5.4.7,vc_responsive

KAD SE RODITELJ DAJE PREVIŠE

Je li moguće dati se djetetu previše?

Moguće je.

Razlog zbog koje se to uglavnom dešava su osjećaj krivnje, grižnje savjesti ili nešto treće.

 

Ako puno radite i dosta vremena izbivate iz kuće, tada nastojite kompenzirati to svoje bivanje time da djetetu dajete više, popuštate više, kupujete (pre)više, dozvolite sve što ono želi. Teško vam je reći NE. Tu i tamo kažete ali se onda loše osjećate.

 

Ako imate loš odnos sa supružnikom, tada nastojite to kompenzirati djetetom. Tako se dajete barem djetetu kada niste uspjeli supružniku. Dozvolite mu ono što dijete traži. Naravno da vi za sve to imate opravdanje, no granice se svaki dan sve više pomiču. Sve dok ne dođe do toga da vas dijete prestane tretirati kao roditelja već kao nekog sebi ravnog. Čak i ako vas ošamari, vi djelomično smatrate da ste zaslužili. Iako mu objasnite da se to ne radi, niste zauzeli stav da se to NIKADA ne radi.

 

Ako ste doma bez posla, opet možete imati krivnju i grižnju savjesti. Nemaju je svi, no neki se osjećaju loše i nastoje kompenzirati dajući se djetetu više no što treba. Pri tome se zapravo radi greška u tom smislu da se djetetu ne postavljaju granice u odgoju već ih se iz dana u dan pomiče. To nije dobro, ni za dijete ni za roditelje.

 

Ako ste bili odgajani u stezi, često vam nisu dopuštali ono što ste htjeli, odlučili ste raditi kao roditelj suprotno, no pri tome pazite na krajnosti. Ne popuštajte baš u svemu.

 

Zašto su granice dobre za dijete?

Radili su istraživanja s djecom o granicama. U vrtiću su dvjema skupinama dali različite upute. Dok su prvoj skupini dali slobodu da rade što hoće i kreću se gdje god žele, bez da su im dali ograničenja. Drugoj skupini djece su odredili do koje ograde smiju i pokazali koje prostorije smiju koristiti. Objasnili su im do koje granice smiju. Djeca kojoj je dana sloboda zadržavala su se u blizini odgajatelja i nisu se usudila udaljavati bez da ih izgube iz vidnog polja. Druga skupina djece se igrala slobodno znajući što smiju a što ne. Nije im bilo potrebno imati odgajatelje u vidnom polju jer su i sama znala dokle smiju i što smiju.

 

Kako djeca u sebi nemaju iskustvo slobode kao što to imaju odrasli, teško im je funkcionirati bez granica. Granice djeci znače sigurnost.

 

Istraživanje nam je pokazalo da roditelji time što im postavljaju granice neće naštetiti djeci nego baš naprotiv, dat će im određenu sigurnost i dijete će uz te granice biti  slobodnije.

 

Time što roditelji svoje nedostatke zbog osjećaja krivnje ili grižnje savjesti nastoje kompenzirati djetetom, zapravo djetetu ne radite uslugu nego protuuslugu. Dijete ne zna što bi s tom slobodom činilo i stoga eksperimentira do koje granice smije ići. Da ste je vi u početku postavili, ne bi dijete eksperimentiralo.

Ovako ćete dobiti šamar samo zato da dijete isproba smije li i to. Bacat će se da isproba smije li i to. I tako će isprobavati i pljuvanje i ružne riječi i sve što god vidi kod druge djece. kako vi niste definirali što se smije a što ne, niste postavili granice, time ste djetetu dali dozvolu da samo istražuje što sve smije te tako iz dana u dan isprobava i ovo i ono.

 

Previše davanja svega znači da ne želite djetetu dati granice. No, upravo su one potrebne djetetu za normalan rast i razvoj. Djeca vole rutinu i sigurnost. Postavljanjem granica upravo im osiguravate to što im treba.

 

Jedna je stvar što djetetu treba a što mu vi dajete, a druga je stvar što vama kao roditelju treba a vi sebi to ne dajete. Ne zapostavljajte sebe i svoje potrebe. Time što dajete djetetu previše „pogrešnog“ nećete sebi udovoljiti. Kako će takva vrsta odgoja krenuti u krivom smjeru, još ćete se više osjećati loše. I tako se samo vrtite u krug.

 

Stoga, dajte djetetu granice a sebi osigurajte ono što vama treba. Možda i vama treba odmora, vremena za sebe, malo mira ili što god. Zbog čega mislite da biste bili loš roditelj ako sebi povremeno ili čak jednom dnevno osigurate ono što vama treba? Ne bi li to značilo da biste time bili zadovoljniji roditelj i imali zdraviji i bolji odnos s djetetom?

 

Dijete treba vedrog, zadovoljnog, ispunjenog, mirnog roditelja koji ga voli jednako kao i sebe. Ne možete nekog voljeti a sebe ne. Ljubav najprije kreće od nas samih. Kada ste sami ispunjeni ljubavlju, imate što davati drugima.

 

Zamislite čašu u kojoj je ljubav. Iz te čaše možete piti ljubav. Što je u vašoj čaši? Krivnja? Grižnja savjesti? Strah? Ono što je u čaši, to i vi i drugi piju. Stoga, poradite na tome da napunite čašu dobrim jer ste uzor djetetu i to što je u čaši, to će i dobivati.

 

Ne zaboravljajte na sebe! Bit ćete bolji roditelj ako se najprije pobrinete da se dobro osjećate. Dijete vas promatra i kada mislite da vas ne promatra. Ono pije iz vaše čaše i kada mislite da ne pije, a pije ono na što naiđe.

 

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!