ANITA VADAS | KAKO GRADITI SAMOPOUZDANJE DJETETA
ANITA VADAS | KAKO GRADITI SAMOPOUZDANJE DJETETA
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
1255
post-template-default,single,single-post,postid-1255,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-5.4.7,vc_responsive

KAKO GRADITI SAMOPOUZDANJE DJETETA

Zamislite da vas netko prihvaća baš takve kakvi jeste, sa svim manama i prednostima, ne kritizira vas zbog mana, ističe vaše prednosti. Zamislite da vas voli bez obzira na sve i ne natura vam na nos da ste ovakvi ili onakvi. Jednostavno vas voli baš takve kakvi jeste.

 

Možete zamisliti da postoji takva osoba?

 

Netko kome uvijek možete reći istinu i neće vas osuđivati. Netko tko vas prihvaća u kompletu i ne izdvaja vaše mane iz toga niti ima fokus na njima. Netko tko voli i vaše vrline podjednako kao mane. Netko tko će biti tu za vas ma što vi napravili, mislili i rekli, pa čak i loše djelovali. Netko tko će usprkos svemu reći da vas voli. Netko tko će kada vam je teško, to i primijetiti i dati sve od sebe da vam bude podrška u tom trenu.

 

Izgleda kao idealna osoba s idealnim osobinama. No, živuća je.

Dijete prihvaća svojeg roditelja sa svima manama i vrlinama. Jeste li čuli za koji slučaj zlostavljanja djeteta? Jeste li čuli da je nakon toga dijete OPET biralo te iste roditelje? Što mislite zašto? Zato što je uvjereno da ga vole, na svoj način, a ono njih voli i prihvaća baš takvima.

 

I vaše dijete prihvaća vas baš takvima kakvi jeste. Nekada ste loše volje, nekada dobre. Prihvaća vas i sa psovkom na ustima i s komplimentima na riječima. Prihvaća vas u svojem najboljem i najgorem izdanju.

 

Djeca u dobi do školske, prihvaćaju svoje roditelje bezuvjetno. U školi, i u interakciji s drugima počinju primjećivati razlike i tek u pubertetu prosuđuju i na neki način se okreću od roditelja shvativši da nisu idealni. Nakon toga se balansiraju.

Do škole vi ste na njihovom pijedestalu bez obzira na sve. Vole vas ma što rekli, činili ili radili.

 

Pitanje je samo koliko ste vi kao roditelji spremni prihvatiti svoje dijete takvo kakvo ono jest. Koliko ga želite oblikovati po nekim svojim mjerilima? Koliko vam se ne sviđaju neke mane i nastojite utjecati na dijete da bude drugačije? Koliko biste voljeli da kroz dijete promovirate sebe? Što će drugi reći kada vide da se ponašaš ovako? Učite ga da pred drugima bude drugačiji zbog mišljenja drugih. Nesvjesno mu šaljete poruku da nije loše doma biti jedno a pred drugima drugo.

 

I s vremenom uspijete u tom naumu. Naročito ako je vaš utjecaj na dnevnoj bazi i sa što više argumenata. Dobijete dijete koje se pred drugima ponaša onako kako vi to želite, pred svojim prijateljima onako kako dijete misli da bi trebalo a u svome domu i pred vama se trudi ispuniti vaša očekivanja.

 

I tako dobijemo dijete po svojoj mjeri. Ne nekoga tko je istinski onakav kakav bi htio biti. Već nekoga tko je onakav kakav mora biti zbog drugih, da njima udovolji. I vas i vašeg utjecaja.

 

I tu dolazimo do samopouzdanja i samopoštovanja.

Samopoštovanje znači koliko smo u stanju poštivati sebe, prihvatiti sebe baš takvima kakvi jesmo sa svim manama i vrlinama i radovati se kako jednom tako i drugome. Imati pozitivnu ili negativnu sliku o sebi. To vam je opis one idealne osobe s početka teksta.

 

Samopouzdanje znači koliko vjerujete u sebe bez obzira na svoje mane i vrline, i koliko ste sigurni u sebe da ćete uspjeti. To je svijest o sebi.

Kako ćemo to imati? To vidimo po roditeljima koji nas prihvaćaju takvima kakvi jesmo. Baš točno takvima…s manama i vrlinama.

 

Kada roditelj prihvaća svoje dijete baš takvo kakvo jest, ne ističući samo mane i uvjeravajući dijete da se mora promijeniti, tada nesvjesno gradi djetetovo samopouzdanje.

Samim time dijete osvještava sebe i svoje mogućnosti u odnosu s drugima te tako gradi svoje samopoštovanje. Uči poštivati sebe bez obzira na svoje dobre ili loše osobine jer nitko nije savršen i svi su u nečemu dobri, pa tako i dijete.

 

Gdje nastaje kuršlus?

Kada roditelj nastoji mijenjati dijete ukazujući mu na onaj dio u karakteru koji se roditelju ne sviđa. Djetetu osvještavate da nije dobro i eto ga, nisko samopouzdanje je tu i slika o sebi se narušava. Nisam dovoljno dobar osobi koju bezuvjetno volim, moram se mijenjati. I mijenja se zato što nije dovoljno dobro. Mijenja se u osobu s niskim samopouzdanjem i lošom slikom o sebi, te lošim samopoštovanjem. Otuda iz dječjih usta riječi i rečenice poput: Glup sam, Ništa ne znam, Ja to ne mogu i slične.

 

Roditelji sve ovo rade iz neznanja, no neznanje nije opravdanje.

Samo ću vas još jednom podsjetiti – tko vas ono bezuvjetno voli? Vaše dijete. Oprašta vam sve i prihvaća vas baš takvima kakvi jeste. Stoga, naučite od djeteta i vi prihvaćati svoje dijete baš takvo kakvo jest.

 

Ionako se svi najviše i najlakše mijenjamo iz ljubavi.

Kada nas netko bezuvjetno voli, u stanju smo za njega učiniti svašta.

Kada nas netko kritizira i ukazuje na mane, bježimo glavom bez obzira.

 

Zaključak…vaše dijete će ostati uz vas kada ga prihvatite i volite baš takvog, gradit ćete mu samopouzdanje a ono će samo sebi dizati poštovanje. Ono što ste ga naučili, uzvraćat će vam. Tako će ono vjerovati u vas i poštovati vas.

 

U suprotnom, budete li nastojali promijeniti dijete ukazujući na mane i nedostatke, pobjeći će prvom prilikom glavom bez obzira. Neće naučiti poštovati sebe, no ni vas. Imat će nisko samopouzdanje i bit će mu teško probijati se kroz život.

 

Što mislite da je bolje za vas? A za dijete? Kako da djelujete?

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!