Bit će nagrada i za pretplatnike Newslettera te se svakako pretplatite na dnu web stranice anitavadas.com kako biste dobili snimke besplatnih edukacija.

Prije desetak godina sam počela držati najprije individualna savjetovanja, nakon toga edukacije za roditelje i tek onda za žene i majke.

👉Prva i najpoznatija edukacija za roditelje je Odgoj bez vike!
Nju vam poklanjam na sam Dan šala, 1. april i to uživo u mojem poslovnom prostoru ali i online preko Newslettera pod uvjetom da ste pretplaćeni.

👉Srijedu prije toga ću održati edukaciju u uredu uživo za sve vas koji se prijavite a edukacija je vezana uz loše misli, uz to koliko vas one muče te ćete moći upoznati sabotere uma koji vas tiskaju i gnjave i naučiti kako ih se osloboditi.
Taj dan ćete također dobiti snimku edukacije preko Newslettera ako ste pretplaćeni.

Stoga, trk i pretplati se! Ne košta te ništa a dobivaš puno!

👉Na sam dan godišnjice bit će otvorena vrata u poslijepodnevnim satima a održat ću i edukaciju za sve tzv. “stare polaznike”, muške ili ženske koji se prijave.

Naime, imamo jedan problem, a to je da moj poslovni prostor može primiti maksimalno 20 osoba.
Zato će biti važno da se prijavite na vrijeme i rezervirate sebi mjesto!

Hvala na povjerenju koje mi ukazujete!

P.S. Na dnu web stranice imate NADOLAZEĆA PREDAVANJA gdje se možete prijaviti na bilo koju od 3 besplatne edukacije.

P.S.S. Ako pak želite primiti besplatne online edukacije ili snimke, morate se pretplatiti na primanje Newslettera, također na dnu web stranice, desno u bijelom okviru. Ne košta ništa a dobivate puno!

Objava PROSLAVI SA MNOM 10 GODINA RADA! pojavila se prvi puta na Anita Vadas.

Da bismo to mogli važno je naučiti postaviti crtu ili granicu ispod koje se nećemo spuštati. Ispod koje sebi nećemo dopustiti da nam netko nešto čini ili da sami sebi činimo ono što ne želimo.

Postavljanje osobnih granica je učenje koje učimo od malih nogu.

Nije bilo lako postaviti granice vlastitim roditeljima jer smo ipak bili mali a oni veliki autoriteti bez kojih nismo mogli živjeti. Već u startu smo imali izazove. Ako su nas odgajali kao poslušnike, tim veći smo izazov dobili u postavljanju granica drugima. Kako smo odrastali, shvaćali smo da tu nešto ne štima. Primjećivali smo da nam drugi narušavaju nas osobni prostor te da to u nama stvara određenu dozu frustracije i nezadovoljstva. Međutim, čak i kada smo mi od drugih tražili nešto što se njima ne sviđa, dešavalo se isto.

S vremenom se osjećamo izranjavano, povrijeđeno ili pak uništenog samopoštovanja. Sve dok ne shvatimo da nije do drugih već do nas te počnemo postavljati osobne granice.

Ali KAKO? Od kud početi? Što činiti? Kako ne povrijediti druge? Kako se izboriti za sebe? Kako se postaviti a da ne izgubimo krug ljudi oko sebe koji su navikli na nas takve?

Počinju izbijati strahovi, sram, pa i krivnja da možda ipak ne bismo to trebali činiti iako nam unutarnje biće vrišti da je DOSTA.

Ova edukacija te uči:

• jasnoći i empatiji u postavljanju osobnih granica
• emocionalnoj zrelosti u odnosima
• smislu postavljanja granica i utjecaju na tvoj život i živote drugih
• podučava te balansu postavljanja granica kroz muški i ženski princip
• kako da ne osjećaš krivnju nakon postavljanja granica
• razumijevanju kada kršiš tuđe granice
• naučit ćeš integrirati mušku i žensku energiju i stvoriti sinergiju u postavljanju granica
• bit će ti jasno na što se odnosi postavljanje osobnih granica

Balansom muške i ženske energije učiš postavljati granice uz svoju unutarnju snagu (muški princip) i nježnost (ženski princip)

Teme i datumi održavanja edukacije:

1. susret: ponedjeljak, 16. 2. u 19 h – Što znači postavljanje granica i čemu one služe? Zašto ih je važno postavljati? Razumijevanje osobnih potreba u postavljanju granica.
2. susret: srijeda, 18. 2. u 19 h – Postavljanje granica iz muške energije – slijeđenje pravila i njegovanje unutarnje snage.
3. susret: ponedjeljak, 23.2. u 19 h – Postavljanje granica iz ženske energije, korištenje mudrosti i nježnosti u postavljanju granica
4. susret: ponedjeljak, 2.3. u 19 h – Viša razina postavljanja granica – iz koje namjere to činimo ili nam čine – vrijednosti koje time njegujemo ili poštujemo (ljubav, mir, sloboda)
5. susret: srijeda, 4.3. u 19 h – Integracija, postizanje balansa u postavljanju osobnih granica

Svaki susret traje po 2 sata i podijeljen je na edukacijski dio i dio s vježbama na konkretnim primjerima te razmjena iskustva.

Cijena edukacije:

Cijena čitavog programa je 222 eura. Možete plaćati na 2 rate. Prvu ratu treba izvršiti prilikom prijave u iznosu od 111 eura, a preostalu treba uplatiti do kraja programa (111e).

Što dobivaš ovom edukacijom?

• unutarnji mir i jasnoću
• jači osjećaj osobne vrijednosti
• zdravije i kvalitetnije odnose
• regulaciju emocija
• smanjenje osjećaja krivnje, ljutnje i frustracije
• osobnu odgovornost
• povećanje samopouzdanja i empatije
• osobni rast i emocionalnu zrelost

Po čemu je ova edukacija drugačija od ostalih?

Na ovoj edukaciji ćeš integrirati muški i ženski princip te naučiti kako osobni razvoj ne bi trebao ići samo u jednom smjeru jer time u praksi ne postižeš rezultate na duže staze.

Cilj našeg život je balans a ovom edukacijo u startu to dobivaš a samim time možeš to podučavati osobnim primjerom i svoju djecu.

Dobit ćeš jasnoću i strukturu (muški princip) ali i osjećaj razumijevanja sebe i drugih (ženski princip).

Bit će ti jasno zbog čega je potrebna zaštita sebe i drugih (muški princip) ali i vještina voljenja sebe kroz brigu o sebi (ženski princip).

Edukacija ti omogućuje razvoj osobne odgovornosti (muški princip) i razvoj suosjećanja i empatije (ženski princip) u odnosima s ljudima oko tebe.

Tijekom edukacije ćeš dobiti odlučnost i hrabrost shvaćajući zbog čega postavljaš granice (muški princip), ali i emocionalnu regulaciju koja pomaže nositi se s krivnjom, strahom, tugom, frustracijom (ženski princip).

Kod postavljanja granica je važna dosljednost (muški princip) na čemu ćemo raditi ali i fleksibilnost u odnosu razumijevajući različite kontekste života (ženski princip).

Svi susreti će biti online preko aplikacije Zoom te se potrebno osigurati tehnički prije početka (skinuti aplikaciju, pripremiti slušalice i osigurati vrijeme za sebe).

Prijaviti se možeš preko obrasca ispod.

Nakon što popuniš i pošalješ, dolazi ti automatski mail s podacima za uplatu. Tek nakon izvršene uplate, prijavljena si na edukaciju i čuva ti se mjesto.

Dan-dva prije početka edukacije dobit ćeš na mail pristupni Zoom link i sve detalje o edukaciji.

Svaki susret edukacije se snima te ćeš nakon susreta dobiti snimku i sve potrebne tiskane materijale.

Dobro je imati poseban notes za edukaciju u koji ćeš sama voditi svoje bilješke.

Gratis!

Za sve vas koje se prijavite na edukaciju i uplatite čitav iznos odjednom, gratis dobivate ulazak u WhatsApp grupu poKRENI se gdje ćete moći čitave godine do 31.12. sudjelovati u povremenim godišnjim izazovima.

Veselim ti se!

Objava Razvoj zdravih granica kroz muški i ženski princip pojavila se prvi puta na Anita Vadas.

„Mama, mogu li ovo? Tataaa, mama mi ne da, mooolim te mogu li? Baaaka, teeeeeeeetaaaaaa…, deeeedaaaaa!!!“

Nerijetko se roditelji nađu u ovakvim situacijama gdje mali mudrijaš želi dobiti točno ono što je naumio.

Zar nije lijepo što je vaše dijete uporno? Ali može biti zamorno za roditelje.

I zato…
Pohvalite ga za upornost i recite da tu divnu osobinu može usmjeriti na druge aktivnosti poput pisanja zadaća, dizanja ruke u školi, istraživanje neke teme koja ga zanima, završavanje aktivnosti rada i slično.
Upornost je odlična osobina! Samo je važno usmjeriti je u ispravne aktivnosti a ne je koristiti za manipuliranje i iskorištavanje.

Kada je u pitanju upornost u nadmudrivanju vas roditelja, nije baš najbolje za roditelje.
Pokažite, dokažite i uvjerite dijete da ste vi mudriji, da ste korak ispred i da cijenite njegov trud ali ne i manipuliranje. Manipuliranje je loša osobina i osvijestite mu to.

Kako?

Tako da direktno date djetetu do znanja da time što će ići okolo tražiti osobu koja će mu popustiti u onome što je naumio, nije lijepa osobina, nije lijepo ni pristojno ponašanje, te da vi gubite povjerenje u dijete jer nikad ne znate kada će to opet napraviti, možda vama iza leđa te da na taj način želi posvađati vas odrasle. Na kraju krajeva, objasnite djetetu da to nije način rješavanja problema nego izazivanja problema. 

Želiš li mir u našoj obitelji ili svađu svih članova? Pitajte ga direktno!

Važno je da su supružnici međusobna podrška u takvim situacijama. Pa i bake, djedovi i ostali članovi obitelji također. No, o tome morate razgovarati u miru, napravite plan i držite ga se, a ne kad je već opsadno stanje koje je izazvalo vaše malo čudo od djeteta koje koristi takve situacije baš kao što bi ih svatko iskoristio u životu kada bi imao priliku. Ipak mi živimo na Balkanu i kao da neke osobine imamo urođene genetski, no odgojem ih možemo mijenjati.

Za vas roditelje je važno da znate prepoznati takve situacije na vrijeme, naučiti biti dosljedni u dogovoru, kako sa supružnikom, tako i s djetetom, nastojite „podržati“ supružnika iako vam „srce puca“ od žalosti za tužnim malenim i ucviljenim upornim djetetom koje samo želi dobiti ono što je naumilo… sve je to nešto što će vaše dijete iskušavati samo nekoliko puta POD UVJETOM da se držite zajedno.

Kada dijete uvidi da ste svi usklađeni, odustat će i pokušati pronaći druge načine.

Naučiti biti korak ispred je u odgoju najvažnija stavka. 
Tu sam da vas podučim KAKO. Obratite se s povjerenjem. Javite se za individualno savjetovanje roditelja i naučite KAKO biti korak ispred djeteta.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Objava KAKO RODITELJI MOGU JEDAN DRUGOME „ČUVATI LEĐA“ pojavila se prvi puta na Anita Vadas.

Kada je pravo vrijeme za pripremu za školu?

Onda kada pomislite na to i želite obaviti kupovinu svega potrebnog za svoje dijete kako bi bili mirni da sve imate.

Vrijeme za pripreme za školu je i tada kad imate potrebu pospremiti stare knjige i bilježnice, oprati torbu i provjeriti što od starog djetetu treba i što još trebate kupiti.

Također, vrijeme je tada kada počinjete pitati dijete mora ali nešto ponoviti iz nekog predmeta, hoće li iz nečeg pisati test ili tome slično.

Kod svake obitelji je to drugačije. Neki su s time počeli još u sedmom mjesecu kako bi izbjegli gužve prije početka nastave. Dok ima i onih koji uopće još uvijek ne razmišljaju o školi i o tome  će tek par dana prije početka nastave i opet će sve stići.

Na što sve treba misliti kada je u pitanju početak nastavne godine?

Polako  počnite pripremati dijete oko navika za školu, neka ranije ustaje,  posprema stare stvari iz ladica i ormarića, prolista knjige i čuje se s prijateljima iz škole.

Češće spominjite školu, obaveze, učitelje i sve ono što će dijete čekati u nastavnoj godini. Razgovarajte o tome na koje sve načine može izbjeći probleme koje je imalo dijete u prošloj nastavnoj godini – s nekim učenicima, učiteljima, ili možda s rutinom  oko ustajanja, učenja i slobodnih aktivnosti. Nastojte to poboljšati u ovoj godini. Dajte savjete djetetu kako da na tome poradi.

Ovisno o godinama djeteta porazgovarajte koliko je dijete i u čemu sposobno biti samostalno oko obavljanja nekih obaveza i gdje je još potrebna pomoć. Važno je eda dijete osjeti da nije samo u onome gdje je njemu problem. Možda vi kao odrasla osoba možete pomoći ili pak potražite pomoć djetetu kako biste ga ohrabrili i osnažili (npr. Škola učenja Anite Vadas da nauči tehnike učenja, instrukcije oko nekih predmeta koji idu teže, vaša pomoć oko organizacije učenja ili mjesta učenja i sl.).

Vrlo je važno da razvijate pozitivan stav o školi i učenju a ne da o tome pričate kao problem jer dijete veći dio svojeg djetinjstva provodi u školi te je važno da pronađete načine da škola, učenje i vršnjaci budu zabava i interes a ne odbojnost i dosada.

Svakako spomenite i ocjene i razgovarate i o tom dijelu školovanja. Većina roditelja se na to sjeti kada je već prekasno, pri završetku nastavne godine. Zapravo se plan uspjeha radi na početku nastavne godine baš kao što se i plan uspjeha u nekom poslu radi na početku posla. Tako da nemojte taj dio smetnuti ili ignorirati.

Prođite ocjene iz predmeta koje je dijete imalo te vidite oko kojih školskih predmeta će dijete moći samostalno obavljati obaveze a oko kojih će trebati pomoć kao želi povisiti ocjenu. Ili pak prihvatite činjenicu da „nisu svi za sve“ i da postoje školski predmeti za koje dijete nema toliki interes ni motivaciju te možda anisu ni bitni za daljnje školovanje. Dopustite djetetu da iz tih predmeta ima onoliko koliko može. Nek’ se trudi koliko ide ali ne mora biti najbolje ako to nije njegovo polje interesa.

Zašto je važno da o tome popričate i izgovorite na glas?

Zato što ponekad dijete ima veći fokus na te predmete i promaknu mu oni koje voli. Zbog tih se osjeća loše i taj loš osjećaj prenosi na sve ostalo.

Vašim dopuštenjem ćete djetetu maknuti fokus s teškoće i problema i lakše će disati i imati fokus na onome što mu je važno a samim time i veću motivaciju za učenje. Sitnica koja može učiniti veliku razliku i djetetovu ponašanju.

I za kraja, ali ne i manje važno su slobodne aktivnosti djeteta odnosno obaveze izvan nastave. Ima li dijete dovoljno vremena da se bavi aktivnostima koje voli, koje izvannastavne aktivnosti ga više ne zanimaju, koje sportove i treninge će imati i hoće li biti dovoljno vremena za to da ima slobodno vrijeme za sebe.

Ima roditelja koji vole djetetu maksimalno popuniti raspored samo da dijete ne bude na igricama ili pak da se ne dosađuje. No, djetinjstvo je ipak vrijeme u kojem treba biti više igre i slobodnog vremena. Nemojte se plašiti dosade djeteta jer se i na nju treba naviknuti. Sve je to dio života.

Naročito je važno da ne pretjerate s upisivanjem djeteta u previše aktivnosti tako da svaki dan nakon nastave ima obaveze jer to nekad guši djecu a i vas obvezuje da vozite dijete s jedne obaveze na drugu. Bolje je da vrijeme iskoristite da i sami provodite vrijeme zajedno što za dijete bitnije.

Dobra priprema na početku garantira nam bolji završetak na kraju tako da ne podrazumijevate neke aktivnosti da će se same posložiti jer neće. Osim toga, svojim primjerom utječete uzorno na dijete.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Vaša Anita V., savjetnica za roditelje i osobni razvoj

Objava PRIPREME ZA ŠKOLU pojavila se prvi puta na Anita Vadas.

Nesreće, nezgode, buke, opijanja, napadi, bezobrazluci, svađe, dobacivanja, pisanje ružnih komentara po društvenim mrežama, činjenje štete po parkovima…i tome slično.

Ima toga još…prejedanje, brza hrana, pijenje energetskih napitaka, konzumiranje alkohola i opijata, ovisnosti o mobitelu, društvenim mrežama, igricama…i tome slično.

I još….neodgovorno seksualno ponašanje, pasivnost prema društvenim problemima, nepoštivanje autoriteta, nasilje nad sobom i drugima, samoozljeđivanje, agresija…

Tko bi trebao odgajati, čuvati i podučavati vašu djecu, dragi roditelji?

Neki će reći da je toga uvijek bilo i da će toga uvijek biti te da određena dob djece služi tome da odrastaju kroz takva iskustva. I to je istina!

Ono što mene više brine je što većina roditelja svoju odgovornost prebacuje na vršnjake, društvo, školu, Internet i sve druge a najmanje na sebe.

Poanta je da netko tu djecu treba odgajati i podučavati ispravnosti života. Nekada je svatko odgajao dijete – doma roditelji, u javnim prostorima drugi ljudi – znani i neznani, u školi učitelji, u crkvi svećenik, u društvu su to bili stariji i zreliji, a u krajnosti čak i policija. Doslovno svatko tko je vidio nečije neispravno ponašanje, uzeo si je za pravo korigirati ponašanje mlade osobe jer je shvaćao da je ta jedinka važna za čitavo naše društvo.

U današnje vrijeme kada netko nešto kaže djetetu, roditelji skaču na njega da se ne miješa i obično kreće lavina uvreda na onog koji želi samo dobro. Kao da rade nešto pogrešno kada vide da je roditelj zakazao. Nemaš pravo ništa reći ni djetetu a ni roditelju iako vidiš da se dijete ne ponaša kako treba.

Kao učiteljica u školi također nailazim na takve prepreke roditelja. Većina roditelja smatra da su djeca prinčevi i princeze koji sve smiju. Samo zato što su djeca izuzetno pametna (po mišljenju njihovih roditelja) ne znači da imaju razvijenu socijalnu i emocionalnu inteligenciju. Nismo mi ljudi društveno prihvatljivi samo i jedino kao inteligentno biće već su nam za to važne i ostale inteligencije.

Nerijetko se dešava da su pogrešni oni koji korigiraju ili upućuju na lošija ponašanja djece ili pak preveliku popustljivost roditelja. Za to što dijete maltretira drugu djecu po mišljenju tih roditelja krivi su oni koji to dopuštaju ili pak čak djeca koja ih toleriraju. Umjesto da se roditelji prekršitelja pozabave čvršćim i dosljednijim granicama vlastitom djetetu.

Kao roditelji nismo svjesni što sve naše dijete može a što još uvijek ne može. Kako smo svaki dan uz dijete, naviknemo se na njega i prihvaćamo da je takvo. No, u interakciji s vršnjacima i drugim ljudima, ispliva još puno toga što dijete treba naučiti. Mentalna inteligencija je samo jedno područje. U odgoju ima prostora za puno toga dok ne dobijemo odraslu odgovornu i samostalnu jedinku spremnu za život.

Zato, dragi roditelji nemojte osobno shvaćati korekcije koje dobivate od drugih. Nitko ne kritizira vas kao osobe već vaš odgoj te vam se ukazuje na prostor koji još u odgoju treba „pokriti“ a za boljitak je čitavog društva.

Svatko od nas tko je roditelj razumije i shvaća da roditeljstvo obuhvaća različita područja te da dijete prolazi kroz razne razvojne faze i svaka nosi svoje izazove.

Osim što ste emocionalna podrška svojem djetetu, važno je da postavljate granice i pravila djetetu jer ako to ne učinite vi, onda će ih tome morati podučiti vrtić i škola. Dijete mora naučiti što je dozvoljeno a što nije. Različite stvari su dopuštene u vašem domu ali možda nisu izvan doma. To djetetu mora biti jasno.

U svakom trenutku biste za maloljetno dijete trebali biti upućeni gdje je vaše dijete, s kim je i što radi. Nadzor ne znači špijuniranje ali trebate raditi na povjerenju u odnosu kao i na pokazivanju interesa za djetetovu okolinu kako biste imali uvid što dijete radi.

Ovo je također važno za društvene mreže gdje je dijete bez nadzora izloženo opasnosti virtualnog svijeta. Tko bi ga tamo trebao čuvati i štititi ako ne vi, dragi roditelji?

Ja bih radije da mi drugi odgajaju dijete nego da nitko ne pazi što moje dijete radi i upadne u probleme. A vi?

I opet vam ponavljam – tko bi trebao odgajati, čuvati i podučavati vašu djecu, dragi roditelji ako ne čitavo društvo kao i vi?

Svakome bi trebalo biti stalo da su djeca ugledni članovi našeg društva te da ne čine štetu tom istom društvu samo zato što nema vas u blizini. Zato dopustite sebi i drugima da svi zajedno utječemo ali i štitimo vaše dijete od situacija koje nisu najbolje za njega.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Vaša Anita Vadas, savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj

Objava AKO RODITELJI NE VODE BRIGU O SVOJOJ DJECI, TKO ĆE? pojavila se prvi puta na Anita Vadas.

– Naše dijete nema samopouzdanja. Možete li mu vi pomoći?

– Povučen je i nikad se ne želi izboriti za sebe. Moramo ga poticati. Možete li vi tu išta učiniti?“

Ovakve i slične upite dobivam od roditelja nesamopouzdane djece s kojima radim jedan na jedan a u planu je i edukacija u manjim skupinama kako bih sustavno radila na tome. Ništa nije nastalo preko noći, niti će nestati preko noći. Naročito zbog toga što dijete vraćam u istu obitelj gdje mogu nesvjesno ponavljati iste greške i sve ono što ja izgradim, to oni sustavno ruše. Naravno, nesvjesno. Zato je moja preporuka da uvijek radimo timski i zajednički. Mogu ja raditi s djetetom ali ipak i trebam i vašu pomoć i podršku te dobivate upute što ne raditi a što svakako činiti.

Neke od osobina djeteta koje nema razvijeno samopouzdanje

Ako je i vaše dijete sramežljivo i povučeno ne mora značiti da nema samopouzdanja. Postoje nenametljiva djeca koja najprije snime situaciju pa tek onda djeluju. No, ako se ne želi izboriti za sebe, traži od vas da kažete ili činite umjesto njega onda naginje niskom samopouzdanju. Takvo dijete potičite, čuvajte mu leđa ili pak podržite u vidu da mu kažete što treba reći ali ipak neka napravi samostalno. Nemojte umjesto njega. Što više pokušaja će imati, to će mu lakše biti. Primijetite i pohvalite svaki samostalni pokušaj.

Postoje djeca koja se plaše novih situacija. Inače je to jedan od okidača mnogima, pa i već odraslim ljudima i zato je važno podučiti dijete i naučiti ga kako se nositi s time. Potrebno je poraditi na razvoju fleksibilnosti tako što ćete ga pripremati za nove situacije a ne odustajati od njih. Ovo nastaje kada se roditelji drže rutine i ne pripremaju dijete na nove situacije. Za dijete je rutina važna ali opet je potrebno povremeno izlaziti iz zone komfora kako bismo dijete naviknuli na fleksibilnost.

Ima djece koja lako odustaju i teško podnose poraz. Njih karakteriziramo kao djecu niskog samopouzdanja. Ako je vaše takvo, na vama je da ga podučite nositi se s porazom jer ga to čeka u životu. To možete vježbati kroz društvene igre ili paka ga naučiti što činiti kad je ljuto, frustrirano, nervozno ili pak mu se izvod situacije ne sviđa. Obično podrazumijevamo da će dijete to samo naučiti no ako nema primjer u obitelji, onda nema od koga naučiti. Majka djeteta je do sedme godine zadužena za emocionalni razvoj djeteta što nam se odnosi na to kako će se dijete nositi s pojedinim emocijama.

Pretjerana vezanost za roditelje je također jedan od simptoma niskog samopouzdanja. Roditelji potpuno nesvjesno učine ovu grešku ne usuđujući se ostavljati dijete bilo gdje osim s njima. Ili pak nemaju kome ostaviti dijete pa se organiziraju da je stalno uz njih. Tako se dijete od malih nogu navikne samo na vlastite roditelje i postaje „ovisno“ o njima. Tek kasnije roditelji shvate da su možda pogriješili no nikada nije kasno za popravak. Dijete odgajamo do 21.godine tako da dopustite prespavance kod bake, djeda, prijatelja, tete i drugih u koje imate povjerenja kako bi se dijete malkice odvojilo od vas. Tu čak i socijalizacija u vrtiću pomaže.

Neka djeca često ponavljaju „ja to ne mogu“ i traže tuđu pomoć i podršku. Nisu ni pokušali. Potrebno je inzistirati da pokušajima prilagođenim njihovoj dobi te ih poticati da to čine što češće. Ne im pustiti da se izvuku bez ijednog pokušaja. Djeca će uvijek ponavljati svoj no na nama odraslima je da ih potičemo i pohvaljujemo trud i pokušaje bez obzira na postignute rezultate. Istraživanja nam pokazuju da postoji prosječno 6 pokušaja i da neka djeca uspiju s manje a nekima treba više. Nemojte biti roditelji koji su nezadovoljni već nakon prvog pokušaja.

Za dijete kojem želite poraditi na samopouzdanju važno je da prihvatite da ta osobina neće nestati preko noći i da je potrebno uložiti puno vremena i truda da dijete izgradi samopouzdanje. Zamislite da za to imate 20 godina te se ne ograničavajte kao roditelji da to trebate učiniti što prije.

Ima djece koja otkriju neki od svojih talenata te im to pomogne u izgradnji samopouzdanja.

Svakako vodite računa o tome da će postojati područja u životu u kojima će dijete biti više a u nekima manje uspješno. Nismo svi za sve. Ističite povučenoj i nesigurnoj djeci ona područja au kojima su dobri a nemojte ih kritizirati za ona u kojima nisu. To je isto jedan od načina unutarnjeg osnaživanja djeteta.

Od jeseni ćete moći dijete upisati u Školu samopouzdanja gdje ću ih ja osnaživati i pomoći da bolje upoznaju sebe, svoje jake i slabe strane te ćemo više fokusa staviti na samopoštovanje koje je podloga samopouzdanja. Škola će biti za učenike nižih razreda i za učenike viših razreda. Bit će podijeljena po dobi. O tome više na mojoj web stranici anitavadas.com

Do tada se možete i sami posvetiti svojem djetetu tako da ga češće pravilno pohvaljujete (imate videa o pravilnim pohvalama na mojem YouTube kanalu – Anita Vadas), pohvaljujte trud i pokušaje a ne samo rezultate, postavljajte male ciljeve za koje znate da će dijete ostvariti, ne uspoređujte djecu međusobno a niti s drugima jer svatko ima svoj tempo učenja, budite dosljedni i podržavajući roditelj, pružite podršku i puno strpljenja i rezultati neće izostati.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj

Objava KAKO POTICATI SAMOPOUZDANJE KOD DJETETA BEZ PRITISKA pojavila se prvi puta na Anita Vadas.

Umori li se hiperaktivno dijete ikada?

Dodavanjem ulja na vatru zapravo dođe do efekta podraživanja te takvo dijete ima sve više i više energije.

Što češće to radite to dijete ima više kondicije.

Baš kao kada trčite ili trenirate. Što češće to radite to se manje umarate i više energije imate. Isti princip je i s podraživanjem hiperaktivnosti kod djeteta.

Ono što je takvom djetetu teško je ostati mirno, ostati u dosadi, biti strpljivo, čekati na nešto u miru, umiriti se, opustiti se, ići na spavanje…kao i sve aktivnosti u kojima treba činiti suprotno od aktivnosti. To je nešto što takvo dijete treba naučiti s vremenom.

Tko bi ga tome trebao podučiti?

Ako ga vi kao roditelji još više podražavate svim tim aktivnostima i obavezama, tko će ga podučiti miru i opuštenosti?

Zato probajte baš suprotno, masirajte ga, masaža stopala, tuširajte toplom vodom, radite s njime vruće kupke, različite vrste meditacija, opuštanje, mirno ležanje, joga, sporo disanje uz brojenje kako bi vježbalo strpljenje i slične druge tehnike kojima će znati umiriti sebe kada dođe u hiperaktivno stanje. Umjesto da još više podražavate i stimulirate dijete koje ima takvo prestimulirano tijelo, potrebno ga je učiti umirivanju.

Naročito je ovo važno podučiti onu djecu kod koje ste primijetili da s vremena na vrijeme “pregorijevaju” odnosno dobiju povišenu temperaturu ili neku bolest na jedan dan. Ona ih umiri da skupe snagu kako bi mogli dalje pratiti nametnuti tempo.

Osim svega navedenog, za takvu djecu je bitno da budu što više vani na zraku te da je prostor u kojem borave što veći. U manjim prostorima oni imaju osjećaj stisnutosti te će im tijelo stvarati nemir, tikove ili pak će pretjerivati u govorenju i ispuštanju glasova.

Važno je paziti što jedu. Konzumiranjem veće količine slatkog također će im stimulirati tijelo te je važno da smanjite na minimum ili pak da razvijate zdravije navike poput konzumacije orašida ili voća. Razvijajte praksu čitanja sastava proizvoda na deklaracijama jer velik broj proizvoda ima šećer iako na prvu ne bismo rekli da treba imati. Tako da se često šećer potkrade u proizvodima za koje ni ne slutimo da ga ima. Eliminirajte i hranu s umjetnim bojama, aromama i konzervansima.

Tako se šećer može provući kroz sokove i gazirana pića. Za hiperaktivno dijete čije tijelo troši puno vode, najbolje je konzumirati vodu kako bi tijelo nadoknadilo izgubljeno i ne bi se mučilo viškom šećera.

Imala sama situaciju u razredu gdje je dječaku sportašu tata davao izotonične sokove želeći mu pomoći u sportu, no maleni je počeo biti nemiran na satu. To je išlo do te mjere da mi se sama požalio da ne zna što mu je jer se ne može smiriti ma koliko se trudi. U razgovoru s njim smo otkrili da mu je to novo u rutini. Javila sam roditeljima da to maknu i nakon toga je sve bilo kao i ranije.

Za hiperaktivno dijete je dobro stvarati svakodnevnu rutinu jer im je tako um smireniji, aktivnosti predvidive a to im daje osjećaj sigurnosti. Dnevni raspored treba biti što jednostavniji i ponavljati se svaki dan.

Uvedite im različite kreativne i praktične aktivnosti u kojima će raditi rukama – pletenje prstićima i vunom, heklanje, izrada goblena, izrada tapiserija i slično. Takve aktivnosti ih umiruju a istovremeno daju osjećaj da su korisni što je njima važno.

Ograničite im vrijeme pred ekranima jer bi se simptomi mogli pogoršati ili bi se mogli pojaviti tikovi.

Roditelji hiperaktivne djece su i sami pod stresom jer su takva djeca poprilično zahtjevna te kako bi sebi olakšali, na dnevnoj bazi im daju što više stimulansa kako bi ih umorili. Zapravo, roditelji takve djece nisu svjesni da ih time prestimuliraju te imaju još više problema s umirivanjem djeteta. Zato vodite računa o svemu a naročito o aktivnostima za umirivanje djeteta a ne samo za potrošnju energije.

Balans se stvara i uz jedno i uz drugo a ne samo ići u krajnost u jednom smjeru. 

Uvijek možete potražiti stručnu pomoć i za dijete i za vas.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj

Objava HIPERAKTIVNO DIJETE NE TREBA POTICATI DA JOŠ VIŠE BUDE HIPER pojavila se prvi puta na Anita Vadas.

Odahnuli su učenici, slijedi rasterećenje roditeljima a i učitelji će imati mirnije živce do svojeg godišnjeg odmora nakon što završe dokumentaciju.

Udžbenici i svi ostali materijali za učenje će biti bačeni negdje u kut sobe samo da ih se neko vrijeme ne gleda, osim ako ne moraju ići na produžnu nastavu.

Vrijeme je za zasluženi odmor ali i za uživanje u rezultatima uloženog. Svi oni koji su redovito i marljivo učili tijekom čitave nastavne godine, uživat će u dugom toplom ljetu baveći se osobnim zanimacijama.

Mnogi roditelji će brinuti nove brige nastojeći što više maknuti djecu iz virtualnog svijeta i pronaći im zanimacije i interese u stvarnom svijetu. 

Djeca će težiti tome da se što više odmore ali i druže s ostalom djecom te iskoriste slobodno vrijeme na najbolji način pa čak i na to da bivaju u virtualnom svijetu.

Kreativna djeca će sebi pronaći zanimacije dok će oni kojima je škola teško pala tražiti svoje interese u računalnim igricama i društvenim mrežama. Tih nekoliko tjedana ljetnog odmora su velika opasnost da se dijete navikne i navuče na ovisničko ponašanje. Zato nije loše da sjednete s djetetom i napravite dobar plan za ljeto kako biste mu olakšali organizaciju ali i popunili slobodno vrijeme kvalitetnijim sadržajima. Potaknite dijete da kombinira odmor s zanimljivim zadacima i interesima za koje konačno ima vremena.

Što sve kao roditelji možete učiniti za svoje dijete da provodi ljetne praznike na što bolji i kvalitetniji način?

1. Ostavite im u danu dovoljno vremena za odmor i dosadu

Nemojte se truditi neprestano zaposliti dijete i tražiti mu zanimacije za čitav dan. Za dijete je važno da ima dovoljno vremena i za dosađivanje jer tek tada će niknuti osobne ideje za koje prije nije imalo vremena. Ipak je dijete na zasluženom odmoru te dio dana treba ostaviti da radi nešto svoje a da se vi miješate u taj dio.

• Poštujte želje i interese djeteta

Neki roditelji napune raspored djetetu sportovima, ljetnim kampovima, obiteljskim druženjima ili pak radionicama koje se nude u mjestu te dijete nema razliku ljetnih praznika ili nastavne godine pretrpane obavezama. Dok čujem koliko obaveza imaju neka djeca kroz praznike, pitam se kada je to dijete samo sa sobom. Kao da bježi od sebe.

Reći ćete da to dijete želi no ipak pripazite jesu li to doista interesi djeteta ili vaše želje koje vam dijete ispunjava.

• Planirajte zajedničko vrijeme

Nemojte propustiti družiti se sa svojim djetetom i kroz ljeto provesti više vremena zajedno. Ipak ste vi djetetu najvažnije biće na planeti. Ma koliko se činilo da djeci roditelji idu na živce, ipak oni najviše vole vaše društvo.

Učinite sve da imate vrijeme za sebe i zajedničke aktivnosti u kojima ćete uživati u međusobnom aktivnom druženju. Bilo da su to društvene igre ili pak smo razgovori na samo.

• Potičite održavanje prijateljstava

Iako su kroz ljeto prijatelji vašeg djeteta možda negdje kod bake i djeda ili pak na moru, nastojte održavati prijateljstva i druženja, prespavance ili pak druženje od nekoliko sati. To će djetetu puno značiti.

• Korisne dužnosti za obitelj

Svakako nemojte zaboraviti na dnevne obaveze i dužnosti koje dijete svakako treba obavljati unutar kućanstva. Čak ih možete i pojačati ili ako je dijete dovoljno odraslo pozabavite se da ga podučite kuhanju jednostavnih jela. To je isto divna zajednička aktivnost u kojoj ćete dijete učiniti sretnim ali i ponosnim.

• Kreativne aktivnosti za dušu

Dosada i višak vremena znaju dijete potaknuti na kreativnost te će dijete otkriti nove interese. Podržite to pa makar trajalo samo jedno ljeto. Crtanje, slikanje, izrada nekih predmeta, pisanje, izrada kolaža, modeliranje plastelinom ili glinom, izrada lutaka, znanstveni eksperimenti i mnoge druge aktivnosti mogu biti put do otkrivanja novih interesa djeteta. Potičite dijete u tome.

• Postavite ograničenje u korištenju ekrana

Svakako vodite računa da dijete ne provodi previše vremena na ekranima jer oni su kradljivci vremena ali i životne radosti. Te se svakako pobrinite da taj dio bude pod vašom kontrolom. Postoje raznorazni računalni programi kojima možete uvesti kontrolu smo da ljeto ne ostane u gorkom sjećanju ili pak zažalite i vi i dijete jer nije bilo iskorišteno u potpunosti na pravilan način.

Želim vam mirne, ugodne i nadasve korisne ljetne praznike, a ako zapne – tu sam!

Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj

Objava KRAJ NASTAVE ZNAČI POČETAK LJETA ZA DJECU I RODITELJE pojavila se prvi puta na Anita Vadas.

Bilo je i bit će zločeste djece kao i zločestih ljudi.

Bilo je i bit će batinanja samo se o njemu više ne priča javno.

Bilo je i bit će strogih i popustljivih roditelja.

Bilo je i bit će grubosti jer smo mi takvi kao ljudi samo se na van prezentiramo finima, naročito u komentarima prema drugima. Iako su komentari nekih toliko grubi i bezobrazni da nema razlike između batine i grubih riječi.

Ono o čemu želim progovoriti je zbog čega su ljudi zločesti i kako da to spriječite kod djece odnosno da djelujete kako biste sve to ublažili.

Kako radim u školi s 20-ak djece istovremeno i s njima sam četiri godine, primjećujem da neka djeca privlače pažnju više a neka manje. Neka djeca su po svojoj prirodi ponizna, draga i pristojna a neka privlače pažnju, uznemiravaju ostale i stavljaju sebe ispred svih. Neki su poprilično narcisoidni i egoistični dok drugi pomažu svim i uvijek misle na druge.

Što to roditelji jednih čine da dobiju bolji rezultat? Ili pak možda ne čine te dobiju lošiji rezultat.

Ono što je važno svakom živom biću na planeti su ove tri stvari:

1. da budemo viđeni
2. da nas se čuje
3. da se povežemo s osobom koja nam je važna u životu

Svako dijete prije svega ovo treba dobiti u vlastitom domu od svojih roditelja. Ako to ne dobiva tamo tražit će u vrtiću ili u školi. Nakon toga će sve te rupe popunjavati kroz partnerske odnose i odnose s prijateljima ali i drugim osobama (šefovi, kolege na poslu, susjedstvo…).

Kod ovih tri stavki nije dobro da jednu dobivaš previše a ostale nikako već je važan podjednaki balans u svima njima. Želim reći da svako biće zavređuje da ga se vidi, čuje i doživi. Ako nešto do toga izostane, vapimo za time kao za zrakom, vodom i hranom. Ljudi koji su odrastali u neimaštini, čitav život strahuju da će im se to opet desiti te doma gomilaju hranu. To je njima svojevrsna trauma.

Tako je i s osjećajem viđenosti. Ako nas roditelji nisu doživljavali, odlučivali su umjesto nas, nisu nas ni pitali što želimo, kršili obećanja ili pak više pažnje  poklanjali braći i sestrama, tada se nismo osjećali viđeno. Moguće je da smo to tražili kod bake ili učitelja u školi ili pak smo postali radoholičari ili težili uspjehu kako bismo bili viđeni misleći da ćemo time nadoknaditi nedostatak viđenosti roditelja no krenuli smo pogrešnim smjerom.

Ako pak smo osjećali kao da nas ne čuju jer nas nikad nisu pitali za naše mišljenje i stavove ili nisu tome pridavali pažnju tada se trudimo ili biti nevidljivi jer nam je to prirodno stanje ili pak se skrivamo iza nekih obrazaca poput nesigurnosti, niskog samopouzdanja, osjećaja manje vrijednosti, povlačenja u sebe. Kada nas vlastiti roditelji ne čuju to pomalo deprimira te se kasnije u životu odrasle osobe može pojaviti depresija. Reći ćemo no od kuda jer sada sve imamo ali o posljedicama djetinjstva ne razmišljamo.

I za kraj, ako se nismo uspjeli povezati s vlastitim roditeljima jer su oni bili fokusirani na sebe ili na drugo dijete koje je bilo potrebitije tada smo emocionalno zanemareni. To se odražava kao poteškoća u izražavanju emocija, njihovom potiskivanju, povlačenju od uspjeha, zdravih odnosa i utječe na kvalitetu našeg života.

Kao što vidite, nije dijete zločesto tek tako već zato što mu nedostajemo mi kao roditelji, ali ne tako da obavljamo sve dužnosti već da ga vidimo, čujemo i povežemo se s njime. To su jednako važne potrebe djeteta kao i zrak koji diše, hrana koju jede i voda ju pije. I dok ćemo više brinuti o tome što ćemo djetetu obući nego li koliko ćemo ga grliti ili primijetiti da ga nešto muči nismo ni svjesni da će baš zbog toga dijete u vrtiću ili školi imati ispade samo da ga se vidi, čuje i primijeti jer to nije dobio u vlastitom domu.

Zato je za roditelje važno da se uključe u osobni razvoj te korigiraju i svoja ponašanja ili pak iscijele svoje traume kako bi mogli što više dati svojem djetetu iako ni oni kao djeca to nisu dobili za vrijeme svojeg djetinjstva.

Da je lako, nije. Da je moguće, jest. Svi koji se bavimo osobnim razvojem znamo da je sve rješivo ako osoba pokaže interes da stane tome na kraj.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Vaša Anita V., savjetnica za roditelje i osobni razvoj

Objava ZAŠTO JE DIJETE ZLOČESTO ODNOSNO PRIVLAČI PAŽNJU pojavila se prvi puta na Anita Vadas.

Ono što oni ne znaju je to da ovo nije kraj već početak novog dijela života. Za neke će doći do potpune prekretnice života jer će morati živjeti sami kao studenti te nastaviti učiti. Za one druge pak je početak samostalnosti jer trebaju početi raditi i zarađivati svoju plaću te naučiti s njom gospodariti tijekom mjeseca. Dok će se neki u potpunosti pogubiti jer neće znati što dalje. Još uvijek im se ne ide raditi to što su završili, a opet nemaju uvjete za fakultet, a ni volje učiti. Takvi najčešće dođu k meni po pomoć da pronađemo njihovu strast i pokrenemo ih prema daljnjoj stepenici života.

Kako god uzmeš, svakako je vrijeme za ispit zrelosti.

Neki maturu nazivaju ispitom zrelosti no život nakon mature je i te kakav ispit zrelosti. To je vrijeme u kojem će mladi čovjek trebati pokazati što i koliko je naučio do sada i kako se snalazi u daljnjem životu. To je vrijeme u kojem shvatiš kako te škola nije najbolje pripremila za život i kakao je sada vrijeme da to učiniš sam i kreneš u život. Baciš se s litice i poletiš te sebi dokažeš što i koliko znaš a ostalo naučiš u letu.

Ono što većina roditelja možda ne zna za taj period adolescencije u kojoj je njihovo dijete je to da dijete ima poriv napraviti životni ispit zrelosti i dokazati sebi da je odraslo.

Naime, razdoblje adolescencije traje od 10 godine do punoljetnosti ili čak 24 godine, a dijeli se na ranu, srednju i kasnu adolescenciju.

U ranoj adolescenciji dijete ulazi u pubertet, prolazi kroz raznorazne hormonalne izazove te promjene na tijelu i otpor prema roditeljima a veće oslanjanje na vršnjake.

Faza srednje adolescencije od otprilike 14 do 17 godine nosi sa sobom traženje identiteta, eksperimentiranje sa stilovima, stavovima i osobnim vrijednostima. Utjecaj i važnost druženja s vršnjacima preuzima dominaciju, emocije se intenziviraju a kod nekih počinju i romantični odnosi.

Razdoblje kasne adolescencije od 18 do otprilike 24 godine je vrijeme kada se emocije stabiliziraju, odnos s roditeljima se ponovno uspostavlja, barem s jednim bliskijim roditeljem iako je neovisnost od roditelja prisutnija.

Roditelji koji su uspjeli kod djeteta razviti odgovornost sada polako počinju uživati u rezultatima samostalnosti djeteta i ozbiljnim promišljanjima o životu i budućnosti.

Oni koji nisu uspjeli razviti odgovornost kod djeteta naći će se u situaciji da mlada osoba i dalje ovisi o njima puno više nego li bi oni to htjeli.

Voljela bih da znate da ispit zrelosti ne obuhvaća samo maturu nakon srednje škole i ne odnosi se samo na taj test koji pišu u školi već je čitavo razdoblje adolescencije, naročito posljednje dvije faze.

U drugoj fazi adolescencije većina adolescenata želi sebi dokazati da su odrasli i zreli te žele učiniti „čin krštenja“ ili ulaska u odraslu dob. Zato će mnogi željeti učiniti neki posebni događaj o kojem će pričati kroz život i hvaliti se ili sramiti da su to učinili.

To su raznorazne situacije u kojima su oni uvjereni da su posebni i drugačiji te da nitko prije njih nije to nikad učinio. Nešto poput prvog pijanstva, prvog stupanja u spolne odnose, rizični ljubavni odnosi, prvog konzumiranja opijata, cigareta, prve tučnjave, vožnja bez dozvole, nepromišljeno slijeđenje alfa vršnjaka, samoozljeđivanje, objavljivanje sumnjivog sadržaj na društvenim mrežama, trošenje novca neodgovorno, kockanje ili neke druge vrste ekscesa.

U tom se razdoblju osjećaju neuništivo i imaju dojam da im nitko ništa ne može.

Mozak adolescenta se još uvijek razvija i ta njihova potreba da budu prihvaćeni u svijet odraslih katkada završava nepromišljenošću i greškama koje će se u obitelji pamtiti doživotno.

Za većinu tih aktivnosti roditelji nikada neće ni doznati, naročito ako ste izgubili odnos s njima. Oni će o tome radije pričati s nekim potpuno nepoznatim nego li s vama jer ne žele da „padnu“ u vašim očima.

Zato puno mudrih roditelja angažira u to vrijeme psihoterapeuta ili neku drugu neutralnu osobu s kojom dijete uspostavlja odnos i usmjerava ga kako ne bi uništio svoj život. Topla preporuka i vama za takvu osobu. I sama radim s dosta adolescenata za koje roditelji kažu da oni nemaju tako bliski odnos s vlastitim djetetom kao što to imam ja. No, nije poanta da im ja oduzmem dijete po pitanju povjerenja već da ga postepeno vraćam i okrećem roditeljima kako bi uspjelo izgraditi svoj identitet bez pogubnih situacija.

I još jedna ideja, ako baš želite podržati vaše dijete u tome da učini nešto hrabro što ga čini zrelim, pozivam vas da idete s nama na izlet u Pazin i Brijune gdje vaš adolescent može svoj ispit zrelosti učiniti u vidu spuštanja na Zip line iznad Pazinske jame. To je njima također zanimljivo kao čin odrastanja o kojem će pričati neko vrijeme a opet ćete taj dan provesti zajedno u zajedničkom povezivanju. Radi se o putovanju koje organizira agencija Jakopić travel pa vas pozivam da potražite i izvedete svojeg adolescenta ili pubertetliju. Tema putovanja su strahovi i njihovo nadvladavanje uz moje vodstvo.

Kada je riječ o ispitu zrelosti kroz koje prolazi vaše dijete, to je najmanje ono što prolaze u školi a više je sve ono što proživljava s društvom kroz svakodnevne aktivnosti. Vodite računa i o tome te se zainteresirajte i za to.

Nemojte misliti da vaše dijete to neće učiniti jer hoće. Samo ako sebe zavaravate, možda vam promakne ili nikada ne doznate. Potrudite se ostati povezani s djetetom ili pak pronađite zrelu osobu koja će to činiti u tom periodu umjesto vas.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Vaša Anita V., savjetnica za roditelje i osobni razvoj

Objava ISPIT ZRELOSTI pojavila se prvi puta na Anita Vadas.