GDJE JE NESTAO BONTON? - ANITA VADAS
GDJE JE NESTAO BONTON? - ANITA VADAS
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
1939
post-template-default,single,single-post,postid-1939,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-6.0.5,vc_responsive

GDJE JE NESTAO BONTON?

Kako je moguće da većina djece u 1. razredu ne zna što je bonton, što su pravila lijepog ponašanja i da to postoji odnosno da je postojalo?

Kako je došlo do toga da se unutar obitelji zanemari ključni dio u odnosima, društvu i ponašanju?

Vjerujem da se većina nas čudi kako ova današnja mladež nema kulturu ponašanja pa čak i osuđuje njihovo ponašanje.

Vrijeme je da se zapitamo zbog čega podrazumijevamo da će to oni sami znati i naučiti ako im mi ne kažemo i pokažemo.

Podrazumijeva li roditelj da će dijete samo svladati pravila bontona, neće se od toga dogoditi ništa.

Očekuje li da će to dijete svladati u vrtiću ili u školi, ni od toga neće biti puno.

Vrtić daje djeci osnove ponašanja u vrtiću a toliko i škola o ponašanju u školi. Ima nekih škola koje unutar svojih projekata uče djecu o pravilima ljepšeg ponašanja i to je to.

Najviše dijete može naučiti od roditelja ako se roditelj time pozabavi ili ako unutar obitelji svi žive tako.

Naime, dijete uči promatrajući. Ako unutar vaše obitelji živite pravila bontona, tada ih dijete prihvaća nesvjesno i uvodi u svoje ponašanje. No, ako ih nema, dijete nema što kopirati.

Imate li u obitelji kulturu pozdravljanja jedni druge kada se vidite – ujutro, tijekom dana, navečer?

Jedete li svi za stolom u isto vrijeme ili svatko jede gdje stigne i kako stigne?

Što kada prvi pojede, ustaje li od stola ili ostaje sjediti i čekati ostale?

Shvaća li vaše dijete važnost starijih osoba, te ima li poštovanje prema starijima da ih propusti prvi ili pozdravi prvi?

Prekida li vas dijete kada govorite? Prekidate li vi dijete kada ono govori? Upadate u riječ jedno drugome? Je li to po bontonu?

Kopanje nosa u javnosti, glasno žvakanje hrane, davanje komplimenata, propuštanje i davanje prednosti, dolaženje na vrijeme, prostačenje, ponašanje u tuđim domovima, u autobusu, kinu, crkvi, trgovačkim centrima…i tako dalje.

Što od ovoga svakodnevno prakticirate i objašnjavate djetetu zašto bi trebao to raditi jer neće raditi ako ne zna zašto bi trebao to raditi naročito ako ne vidi da vi odrasli to isto radite. Važno je da gleda uzore i uči od njih.

Nemojte čekati da netko drugi odradi ovaj važan dio jer će nam bonton izumrijeti poput dinosaura. Kada jedni od drugih očekujemo da će to netko drugi, dijete će ostati prikraćeno.

Što kad bi svatko na sebe preuzeo i odradio bonton, tada bi ga dijete čulo, učilo i doživjelo od roditelja, vrtića i škole. Sigurno bi nešto i zapamtilo i primjenjivalo, zar ne? Zar nije tako sigurnije?

Ženski dio populacije se žali kako kavaliri izumiru a imamo sinove i ne odgajamo ih u kavalire. Mi kao majke možemo učiniti puno po tom pitanju, samo je potrebno da zasučemo rukave.

Neće ih nitko drugi odgojiti u kavalire osim nas.

Želimo li da pravila pristojnog ponašanja ne izumru i zažive barem u našoj obitelji, trebamo ih odmah uvesti u praksu. Za početak nabavite bonton i čitajte ga s djetetom. Primijetit ćete da su neka pravila njima smiješna i čudom se čude da knjiga kaže jedno a oni oduvijek rade drugačije. Tada ćete shvatiti da ih nitko tome nije podučio i da se ponašaju tako kako se ponašaju jer su prikraćeni edukacije. Pružite im je vi, za početak.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!