IMATI ZNANJE NE ZNAČI ZNATI - ANITA VADAS
IMATI ZNANJE NE ZNAČI ZNATI - ANITA VADAS
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
2322
post-template-default,single,single-post,postid-2322,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-6.0.5,vc_responsive

IMATI ZNANJE NE ZNAČI ZNATI

U doba brzog protoka informacija nije problem znati o svemu sve. Takvo je doba došlo!

I dok je prije poštar jahao na konju danima da bi donio pismo ili informaciju, danas za nekoliko sekundi ili minuta informacija obiđe svijet.

Prije no što idete kod liječnika, možete po simptomima zaguglati sve (ne)moguće dijagnoze koje biste mogli imati.

Moje pitanje vama je – može li liječnik postati netko bez škole, samo uz informacije iz virtuale? Biste li vjerovali takvoj osobi kada bi vam davala dijagnozu?

Biste li vjerovali osobama koje su stekle svoje kompetencije samo virtualno bez diplome?

Zar vi to ne radite svakodnevno s prijateljima, poznanicima, susjedima…ispitujete ih o simptomima dok oni nagađaju što su sve čitali da bi vama moglo biti.

No, na kraju odete kod stručnjaka koji vam ili potvrdi ili porekne.

Ipak više vjerujemo stručnim ljudima iako se tu i tamo zaigramo stričekom Googleom.

Ono što nam je ovo doba brzog protoka informacija donijelo je „osjećaj“ da mi nešto znamo.

Praksa pokazuje drugu stvarnost.

I tako možete čuti ljude kojima savjetujete nešto iz svoje struke a oni vam govore:

„Znam, ja to znam! Sve ja to znam!“

Jedno je znati a drugo je primijeniti znanje. Znati samo teoriju, nije znanje.

Tek kada primijeniš naučeno, imaš određeno iskustvo u tome, tek tada je to pravo znanje.

Primjer!

Možete znati svu teoriju o tome kako voziti auto, naučiti teoretski sva pravila pa čak i virtualno voziti, no ako nemate ni jedan sat vožnje s instruktorom ili ako nemate položene ispite, znate li doista?

Ili možemo znati koliko je pušenje štetno za zdravlje, možemo naučiti svu teoriju i pričati okolo sve što znamo, no sve dok držimo cigaretu u ruci i vučemo dim, je li to pravo znanje? Tko će nama vjerovati da znamo sve dok u praksi činimo suprotno?

Dokaz bi bio da teoriju pretvorimo u praksu, zar ne?

I tu mi padamo odnosno, to je test toga koliko nešto znamo.

Znamo tek onda kada primjenjujemo, kada imamo osobna iskustva, vježbu i činjenje.

Postoji razlika između znanja i činjenja, primjene znanja u praksi.

Kada vidimo da neki roditelj ima pristojno odgojeno dijete, tada ćemo ga pitati što to on čini i vjerovati da su njegove riječi točne.

Najčešće vjerujemo i pitamo nekoga tko majstorski odrađuje svoj posao i tada mu vjerujemo jer je svojim činjenjem i djelima to dokazao.

Možda nas koji put netko i prevari, no testiramo ga promatrajući ponašanje i činjenje koje se na kraju ipak pokaže, zar ne?

Postoje roditelji koji misle da sve znaju i da njima ne treba edukacija jer oni su to čitali, guglali, pronašli na internetu a u praksi ne primjenjuju ono što teorijski znaju. Rezultat toga se vidi na ponašanju njihovog djeteta.

Nemojte se zavaravati informacijama koje posjedujete. Testirajte svoja ponašanja, djela i primjenu onog što ste čuli ili čitali.

Godinama radim s djecom, a još duže učim o tome. I još uvijek nastavljam učiti i proučavati novija istraživanja na tom području zato što dolaze novije generacije djece i želim biti spremna i za to. Uz sve to volim ovo što radim i imam mogućnosti u školi raditi s različitim profilima djece te primjenjivati svakodnevno kako u školi, tako i kod kuće na svojoj djeci.

Kada nešto pročitamo, to možda ne vrijedi baš za vaše dijete već samo za određeni tip djeteta. Vi ćete najčešće reći da ta znanja nisu dobra. Ja ću reći da ona jesu odlična no u praksi nisu primjenjiva za svakog.

Kao što svaka tableta ne odgovara baš svakoj osobi jer će svatko imati drugačiju reakciju. Možda će većini pomoći, no bit će izuzetaka kojima neće ili će čak i naštetiti.

Tako vam je i na polju roditeljstva. Sva su ta znanja odlična, no nisu primjenjiva na baš svako dijete. Zato, kada me pitate osobni savjet, znam da mislite na svoje dijete i volim imati više informacija o svakom djetetu kako bih dala što bolji savjet. Pa čak i tada će primjena u praksi pokazati je li taj savjet najbolji ili ga u hodu još treba mijenjati.

Kada bi postojao univerzalni savjet primjenjiv za svako dijete, zar to već ne bi netko otkrio čitavom svijetu. No, svaka je osoba jedinstvena, posebna i svoja. Vaše dijete zavređuje takav stav, baš kao i vi.

Onima koji tvrde da sve to znaju, praksa će pokazati koliko ima istine u tome. Svi oni koji doista nešto znaju, ne tvrde da znaju sve nego baš suprotno, uče još i dalje, educiraju se i tvrde baš kao i Sokrat  „Tek sada znam koliko malo znam!“. Njihova praksa najčešće pokazuje odlične rezultate i to zato što teoriju pretvaraju u praksu i neprestano uče.

Dragi roditelji, ako vam praksa ne funkcionira, to vam je znak da ste slabi u teoriji ili u primjeni teorije. Tu jedino pomaže još znanja, edukacije i učenja. Vjerujte mi jer znam o čemu pričam. Do sada sam sa svakim novim znanjima naučila i olakšala sebi posao. Vjerujem da i sami imate iskustva na svojem području djelovanja. Iako ste vrstan stručnjak u nečemu, još uvijek učite o tome. Tako vam je i na polju roditeljstva. Potrebno je znati puno više od onog što mislimo kako bi nam bilo lakše s djecom.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!