JE LI DOISTA „ŽIVOT“ U SHOPING CENTRIMA?! - ANITA VADAS
JE LI DOISTA „ŽIVOT“ U SHOPING CENTRIMA?! - ANITA VADAS
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
1936
post-template-default,single,single-post,postid-1936,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-6.0.5,vc_responsive

JE LI DOISTA „ŽIVOT“ U SHOPING CENTRIMA?!

Kako najčešće provodite vrijeme s djecom? Koliko vremenski uopće provodite vrijeme zajedno, a od toga što jeste zajedno, koliko u fokusu imate dijete?

Kako kompenzirate to što niste više s njima?

Da vas utješim, kažu da je kvaliteta bitnija od kvantitete, što znači da dijete neće zapamtiti koliko ste minuta ili sati proveli s njime nego će upamtiti koliko ste ljubavi i brižnosti unijeli u odnos. 

Stoga, fokusirajte se više na kvalitetnije provođenje zajedničkog vremena nego na to da ste što duže s njima, a da svatko radi svoje i nitko s nikim ne priča, niti se ne druži.

Ono čemu većina roditelja pribjegava je to da provodi vrijeme s djecom po kafićima, igraonicama ili trgovačkim centrima. Tamo je život, rekli bismo po njihovom mišljenju.

Takva mjesta jesu djeci privlačna zato što ima puno boja, šarenila, privremene zabave i daju prividan osjećaj ispunjenosti. No, vraćajući se doma shvatimo da dijete i dalje nije namireno, da i dalje nije zadovoljno i istinski ispunjeno srećom i zahvalnošću što ste ga vodili na takvo mjesto pa i potrošili novce za igru, hranu, piće a možda i igračku.

U čemu je štos?

U tome da to nije pravo mjesto za dijete. Samo u tome.

Na ovakav način učite dijete od malih nogu pogrešnim vrijednostima.

Shopping nije društvena kategorija koja bi trebala nuditi zadovoljstvo, sreću i radost. No, ako od malih nogu učite dijete da je društveni život u trgovačkim centrima, da je tamo zabava, veselje i radost, koju poruku šaljete?!

Je li uopće čudno da u pubertetu smiruje svoje hormone shoppingom, šetnjom po trgovačkim centrima i ubijanjem dosade na takvim i sličnim mjestima?

Otkud li mu samo ta navika, baš se pitam.

Zapravo, ono što biste trebali je učiti dijete da u druženju s obitelji u obiteljskom domu pronalazi i sreću i utjehu.

Kako?

Tako što ćete izdvojiti svoje vrijeme te sami s djetetom popričati, o neobaveznim temama ili pak o onome što dijete zanima.

Kako bi bilo da imate neke svoje obiteljske rituale kojih će se dijete rado sjećati i u starijoj dobi?

Imati ritual znači ponavljati što češće neke iste ili slične situacije u kojima dijete uživa  jednako kao i vi, raduje se tome i puno se otvorenije i prisnije ponaša u takvoj situaciji.

Što kada biste svakodnevno igrali društvene igre ili barem to radili 2 do 3 puta tjedno?

Što ako biste svakodnevno izlazili s djetetom u šetnju prirodom a ne trgovačkim centrom i pri tome međusobno razgovarali?

Što kada bi vam dijete pomagalo u kuhinji tijekom kuhanja, onoliko koliko je to u mogućnosti?

Što kada biste prije spavanja imali neki ritual uspavljivanja koji vaše dijete voli a ujedno ga čini posebnim bićem u vašem životu?

Što kada biste imali neki svoj jutarnji ritual bez vike, galame i strke već u miru, radosti i veselju obavili sve što trebate prije izlaska iz doma?

Što kada biste povremeno izašli samo s jednim djetetom na vruću čokoladu ili čaj i posvetili se razgovoru i duženju? Ako imate više djece, možete sa svakim posebno.

Što mislite, čega bi se vaše dijete više sjećalo kada odraste – kupovine po trgovačkim centrima ili rituala druženja koji ste imali čitavo djetinjstvo?

Je li „život“ doista u shopping centrima ili je život u vašem domu ako ga znate učiniti „životom“?

Vjerujem da bi se i vama ovakvi trenuci više sviđali, jedino što je potrebno upustiti se u to i organizirati što češće. To i jeste dužnost vas roditelja. Podučite dijete pravim vrijednostima i jednog dana će svima pričati o svojem djetinjstvu kakvo je imalo. Uz sve to, naučit će i ljudima oko sebe prenositi prave vrijednosti.

U doba puberteta se neće otići utješiti još jednim shoppingom već će vas zamoliti za razgovor i pomoć. Trebam li još nešto reći ili ste shvatili poantu?

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!