ANITA VADAS | KONTROLA ILI SLOBODA DJETETU
ANITA VADAS | KONTROLA ILI SLOBODA DJETETU
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
1766
post-template-default,single,single-post,postid-1766,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-5.6,vc_responsive

KONTROLA ILI SLOBODA DJETETU

Jeste li od onih roditelja koji djetetu dopušta sve zato što vama nije bilo dopušteno da to činite? Dozvoljavate mu da samostalno bira, da odlučuje samo i da samo sebi određuje što i koliko će?

 

Ili ste od onih roditelja koji traže od djeteta da bude poslušno i da čini ono što mu roditelji kažu jer oni znaju najbolje što je dobro za dijete? Dijete treba slušati i slijediti svoje roditelje koji mu žele najbolje.

 

Što ako dijete nema osjećaj slobode ili još uvijek ne zna što je sloboda? Najbolje je djetetu odrediti granice kako bi dobio iskustvo slobode kršenjem tih granica. Ako od malih nogu počnemo s pretjerivanjem, s vremenom neće dijete imati mjeru. Zato se i dešava da dijete više ni ne cijeni stvari koje mu kupujete a ni vas koji mu kupujete. Kada imaš previše, a nisi zahvalan na tome, tada trebaš još i još kako bi zadovoljio svoje apetite.

Baza ovog problema je nedostatak ljubavi i zahvalnosti. Dva vrlo bitna osjećaja. Ako puno komunicirate s djetetom i ako od njega tražite da osvještava svoje postupke i svoja imanja, svoja bogatstva, tada će dijete osvijestiti da ima dovoljno i više će težiti vama i vašem društvu jer uz vas uči. Zato je i neophodno odgajati dijete svojim istinskim prisustvom, a ne kupovanjem stvari.

Kada ste tu, dijelite tugu i sreću, iskomunicirate nepravdu, zaliječite bol, znate za tajne ljubavi i prijateljstva, tada šaljete djetetu poruku da je to ljubav. U tim situacijama će dijete kada mu je teško tražiti vas, vaše društvo i razgovor s vama, a ne kupovanje materijalnih stvari.

 

Ako ste ona druga vrsta roditelja koja voli dijete kontrolirati i imati sve pod kontrolom, od onog što će dijete obući do toga s kime će provoditi vrijeme i koje odluke će donositi, tada opet djetetu ne činite uslugu jer ga lišavate osobnih iskustava uspjeha i neuspjeha. Sve dok dijete ne pogriješi na vlastitim greškama, neće znati kako je to pogriješiti i imati to iskustvo. Bolje je da to puštate na manjim stvarima kada je dijete manje nego da ga čuvate i štitite kad je manje jer će kad-tad dok odraste htjeti svoje iskustvo, a tada više neće biti bezazlenih situacija.

 

Ovo vam pišem zato što mi je došao klijent kojeg su roditelji previše zaštićivali kao dijete a sada kada je prešao dvadesetu se sam ne usudi donositi odluke za život. Završio je školu ali mu je teško odlučivati što sa životom. Roditelji žele jedno, a on bi drugo, no kako je uvijek slijedio roditelje ne usuđuje im se oduprijeti te je tako već ostao bez nekoliko poslova koje su oni birali. Kada učini po svome, osjeća se loše jer mu se čini da djeluje protiv njih. Kada djeluje po njihovom, tada nije sretan jer to nije ono što on želi. Eto, to su posljedice previše kontrole ili pak previše slobode.

 

Kako ćete to spriječiti?

 

Odgajajte dijete tako da samo bude odgovorno od malih nogu. Neka od malih nogu donosi odluke i stoji iza njih. Što znači, ako se pokaže da odabere dobro za njega, radujte se zajedno odličnoj odluci i analizirajte kako je došao do nje. Kada pogriješi, neka opet preuzme odgovornost za svoju odluku i opet analizirajte kako je moglo drugačije, bolje i što je naučio na tome. Tako nema osuđivanja i kritiziranja već samo iskustvo koje olakšava nova iskustva. Trudite se odluke uskladiti dobi djeteta. Doduše, ima onih koji to s lakoćom čine, a ima i onih kojima treba duže, no nauče s vremenom.

 

Ja u svojoj učionici uvodim obaveze i dužnosti za svako dijete. Zovemo ih supermoći. Svaki tjedan dijete bira aktivnost u kojoj će nastojati biti najbolji u njenom obavljanju. Ne osuđujemo ako ne uspije, nego pomažemo dok ne svlada. Ima onih koji su od malih nogu uspješni gotovo u svim aktivnostima, a ima i onih kojima treba sve do 4. razreda pomoć i podrška, no nauče nekako.  Bitno da smo tu za dijete i da shvati da nije nesposobno nego da mu treba više vremena.

 

Podrška, ljubav, razumijevanje, dodatna objašnjenja, usmjeravanje i motiviranje trebaju biti na svakodnevnom meniju u odrastanju djeteta. I dajte djetetu vremena da svlada. Katkada zbog samog pritiska da mora što prije, to ne ide onako brzo kako vi mislite da bi trebalo.

 

Samo zamislite sebe kada dođete na novi posao i kada dobijete osobu koja vam treba u početku dati upute. Ako je ta osoba arogantna i umišljena, ako vam daje jednu uputu i misli da ste vi sve polovili, ne usuđujete se više pitati i osjećate se loše i nesposobno pored nje.

Ako je ta osoba puna razumijevanja, podrške i objašnjava sve što vama nije jasno, potiče vas da ćete s vremenom biti bolji, tada je vama lakše uz nju, brže napredujete i nemate straha pitati je što treba, zar ne?

 

Isto je i djetetu pored vas, ovisno o tome kakav stav imate prema njemu. Ako ga gušite, stiskate i namećete svoju volju, tada će to dijete bježati od vas i nećete ga tako ničemu podučiti.

Ako pak mu dajete slobodu da samo radi što hoće, osjećat će kao da nema vašu podršku, kao da vam nije stalo i da vas nije briga, kao da ga ne volite.

 

Potrebno je pronaći pravilan balans u odgoju, podržavati i usmjeravati bez gušenja i pretjerane slobode jer posljedice će plaćati dijete svojim životom.

Zato se potrudite odgajati dijete da mu olakšate život, a ne da mu ga još otežate.

 

Da je lako, nije. Da je moguće, jest. Uspjeli su drugi, možete i vi!

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam.