Ne moraš ništa, a možeš sve - ANITA VADAS
Ne moraš ništa, a možeš sve - ANITA VADAS
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
2172
post-template-default,single,single-post,postid-2172,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-6.0.3,vc_responsive

Ne moraš ništa, a možeš sve

Pojavom interneta svijet se više povezao, puno više i brže vidimo i čujemo što sve rade druge majke i žene te time namećemo sebi ‘moranja’ da i mi moramo tako i barem nešto od toga.

Same sebe stvaramo komplekse jer nismo kao one ili nikako da stižemo biti sve to što su druge.

Što su to sve druge majke i žene?

– Odlične kuharice koje super izgledaju i svaku hranu divno serviraju te je fotografiraju i stave na društvene mreže. Ako je snimaju tada su uvijek odlično raspoložene i šaljive. Mi u svojim glavama stvaramo sebi ‘moranje’ da bismo i mi morale tako i to svaki dan iako nam se to baš u praksi ne sviđa raditi.

– Ima žena koje odlično rade svoj posao, ponose se njime te fotografiraju sebe sretnu i zadovoljnu na poslu, a onda takve sretne dođu doma k svojoj djeci i nastavljaju biti sretne, snimajući nam tu svoju sreću i zadovoljstvo. Time nam nabijaju osjećaj krivnje što i mi ostale nismo zadovoljne svojim poslom i što takve nezadovoljne dolazimo kući nastavljati obavljati svoje dužnosti doma. Opet se u našim glavama stvara određeno ‘moranje’.

– Ima žena koje imaju raznorazne hobije. Kako bi to plasirale u javnost i prodale ono čime se bave, naravno da će najbolje fotke staviti na društvene mreže i prezentirati sebe kao osobu koja voli to što radi i sretna je u tome. U tome nema baš ništa loše. Loše se osjećaju one majke koje još nisu otkrile što bi mogao biti njihov hobi te se brinu oko toga gledajući ove uspješne i opet sebi stvaraju ‘moranje’. Moraju otkriti i one svoj hobi kako bi i one tako.

– Žene sportašice će se okititi svojim sportskim uspjesima radujući se jer im je sport bijeg od svakodnevice i način opuštanja. Tamo su se našle. Prezentirajući sebe uspješnom sportašicom, stavljajući slike svojih nastupa i uspjeha, ponosne na sebe što su uspjele, stvaraju kod drugih osjećaj da bi i ove druge morale pronaći neki svoj sport i biti jednako uspješne.

– Žene koje vole šetnje, često su u šetnji svojom djecom ili prijateljicama i jasno je da će se na njihovim profilima naći fotke iz gotovo svakodnevne šetnje jer uživaju u tome, te žele svoje zadovoljstvo podijeliti s drugima. Ostale pokušavaju povremeno izaći u šetnju a nekima je s djecom to čak i nemoguća misija te opet nameću sebi neku vrstu ‘moranja’ iako u praksi nisu za to.

Ima tako svega na društvenim mrežama. I neka ima. I treba biti. Sve bi nam to trebala biti inspiracija a ne demotivacija ili stvaranje ‘moranja’.

Čim zapadnemo u stanje da trebamo biti poput nekog drugog, tada tražimo što to drugi rade i kako u bespuću internetskog svijeta pronalazimo sve i svašta, sve više stvaramo osjećaj da mi nismo dovoljno dobri. Ovo se najčešće stvara kod ženske populacije.

Žena sama sebi stvara komplekse da ne vrijedi dovoljno iako već radi negdje i nakon posla ima obitelj o kojoj brine. Uz svijet društvenih mreža i sve ono što drugi prezentiraju o sebi, većina majki misli da ne čini dovoljno.

Zato sam i pokrenula program za žene „Ne moraš ništa, a možeš sve“ koji će se održati u travnju i obuhvaćati teme ljubavi prema sebi, samopoštovanja, samopouzdanja, važnosti emocija, svrhe života, vrijednosti u koje vjerujemo i uvjerenja koja nas koče u napretku. Prijaviti se možete meni osobno na mail.

Ako živimo život uspoređujući se s drugima, imat ćemo komplekse da nismo dovoljno dobri i loše se osjećati, gotovo svakodnevno i u svemu što radimo.

Ako shvatimo da svaka od nas ima svoju svrhu postojanja te je s tim razlogom tu na planeti, posvetit ćemo se onome što nam je svrha i time biti zadovoljne jer tame neke druge majke imaju svoju svrhu postojanja. Zato i dokumentiraju svoju sreću na društvenim mrežama jer uživaju u onome što rade. No, to ne znači da i mi moramo biti takve. Mi jedino moramo otkriti svoj smisao postojanja koji uopće ne mora biti ono što one rade. Ako smo se okušale u onome što one rade i ne uživamo kao one, znači da to nije naše. Formula je jednostavna.

Nije poanta da moramo biti kao one, poanta je pronaći svoje male životne radosti koje nam uljepšavaju dan i čine nas sretnijima i zadovoljnijima u tom danu.

Nekome je to sport, nekome kuhanje, nekome hobi, nekome šetnja a nekome ručni radovi, slikanje, fotkanje, šminkanje i svašta nešto.

Važnije je da upoznate sebe i ono kako ćete sebe zavoljeti i cijeniti nego se svakodnevno uspoređivati s drugima te time kompleksirati i stvarati loše emocije.

Pozivam vas na edukaciju koja će se održati 28. travnja. Možete puno više no što mislite. Ima u vama ono nešto što još niste otkrili, a vrijeme je da to otkrijete a ne da se uspoređujete s onima koji to već jesu otkrili.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!