ANITA VADAS | OSVRT NA RADIONICU
ANITA VADAS | OSVRT NA RADIONICU
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
1072
post-template-default,single,single-post,postid-1072,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-5.5.4,vc_responsive

OSVRT NA RADIONICU

Neki dan sam na mail dobila ovo divno pismo majke budućeg prvašića.

Naime, majka je sa svojim sinom u lipnju bila na mojoj radionici Priprema za školu. Radionica je urodila plodom i cijelo ljeto im je bilo aktivno. Kako je pismo teško prepričati, podijelit ću ga s vama.

Kada dobijem ovakve poruke od mojih polaznika radionica i predavanja, srce mi treperi i znam da sam krenula teškom, neutabanom stazom ali ću je stvoriti, ne zbog sebe nego zbog vas dragi roditelji. Zbog toga da vama olakšam, da vam djeca budu bolja ali i da vi budete bolji svojoj djeci.

Kada je svima dobro i kada su svi zadovoljni, društvo napreduje i svima nam je bolje.

Evo pisma u cijelosti:

 

„Majka sam jednog divnog, razigranog i veselog predškolca. I naravno kao svaka majka vrlo sam subjektivna pa zato i mislim da je moje dijete jako pametno, drago, dobro…zapravo jednom riječju gotovo pa savršeno. 

Ali ipak ima jedan; ALI!

On najesen kreće u školu. Što ga čeka ne zna, ne znam ni ja sve što će njega čekati i dočekati, no ono što svakako znam da je to velika promjena i novost u njegovom životu. Gledano razumom to je zapravo  samo jedna nova stepenica u njegovom mladom životu, korak naprijed za koji je on itekako spreman, no osim razuma tu se uključuje i srce koje strepi hoće li sve biti dobro, je li dovoljno samostalan. Srce koje postavlja tisuću pitanja; kako će uopće izgledati njegov prvi dan u školi, hoće li se dobro uklopiti, kako će izgledati taj prvi susret učitelja/ice s njim, kako će komunicirati……

Kako je njemu bezbrižno i u igri prolazila zadnja godina vrtića tako je u meni rasla strepnja kako će sve to biti od jeseni.

Tada sam saznala da postoji stranica TRENutak za roditeljski KUTak koju sam odmah proučila i odlučila stupiti u kontakt s autoricom navedene stranice, gospođom Anitom Vadas.

Odličnom međusobnom komunikacijom rodila se ideja o radionici Priprema za školu.

S nestrpljenjem sam čekala radionicu na kojoj ćemo moći prisustvovati moje dijete i ja. Moj se sin sa mnom veselio radionici o kojoj smo pričali kao o njegovoj novoj avanturi u kojoj zajedno sudjelujemo.

Start je bitan! To je obično rečenica koju pričam svom starijem sinu kada kreće u nove životne izazove.

Sada sam razmišljala o ovom startu, startu mog mlađeg sina koji se veseli ovoj radionici, a to je start koji mora netko drugi odraditi, a moje dijete na neki način to „ocijeniti“.

Kada smo stigli na vratima nas je dočekao prekrasan, velik i iskren….OSMIJEH, OSMIJEH gospođe Anite. 

To je ono što smo prvo uočili!

NE klupe, NE stolice, NE prostoriju, nego srdačnost, pozdrav, toplinu, ime! Doživljaj koji je mojem djetetu slao poruku – važan si, bitan si, TI, BAŠ TI!

A bitan si toliko da možeš izabrati i mjesto na kojem ćeš sjediti tijekom ove radionice.

Da, i na to je mislila.

Mislila je i na slatke bombončiće koji su sigurno pomogli da se svi sudionici još više opuste i slatko prepuste minutama koje su slijedile.

Radionica je divna kombinacija igre i učenja, odnosno učenja kroz igru.

Moje dijete nije zapravo ni shvatilo da se tu nešto uči nego da je na vrlo simpatičan način doznao nešto novo.

Jako mu se svidjelo što ga je učiteljica nešto pitala.

Svidjelo mu se što je i on mogao nešto reći, razgovarati i dobiti povratnu informaciju – POHVALU.

Svidjelo mu se što je vidio da se s “običnim“ stvarima može napraviti nešto „neobično“.

Naravno da je time potakla i njegovu maštu i kreativnost pa smo doma imali još nekoliko ideja na tu temu.

Meni kao roditelju radionica je ispunila sva moja očekivanja.

Na vrlo kreativan, jednostavan i jasan način objašnjene su i predočene stvari koje možemo doma napraviti s djetetom.

Najveća vrijednost toga je što zajedno provodimo vrijeme kroz igru, a zapravo učimo svoje dijete stvarima za koje nam se čini da je „normalno“ da ih zna, a nikada mu ih nismo pokazali pa kad ih otkrije veselju nema kraja.

Radionica je podsjetila na stvari koje svi znamo ali smo ih zaboravili u moru naših obveza.

To je ustvari jedan maštovit i interesantan podsjetnik kako je prekrasno biti dijete koje otkriva svijet na krilima roditeljske ljubavi, a kada smo mi ta krila ljubavi  u potpunoj lakoći, neopterećeno i s pozitivnim stavom uvodi ga i olakšava mu prve školske trenutke.

Zar nije to najbolji način da zavoli školu u kojoj će provesti godine i godine svoga života?!“

 

Hvala svima koji želite raditi na sebi.

Hvala svima koji žele biti još bolji.

Hvala svima koji se prijavljuju, investiraju svoje vrijeme i novac u sebe.

Hvala svima na ukazanom povjerenju.

Krećemo s novom školskom godinom.

Veselim se susretu i upoznavanju vas i djeteta!

Tu sam za vas!