POD STAKLENIM ZVONOM - ANITA VADAS
POD STAKLENIM ZVONOM - ANITA VADAS
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
1758
post-template-default,single,single-post,postid-1758,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-5.6,vc_responsive

POD STAKLENIM ZVONOM

Biste li za sebe rekli da ste jedan od onih roditelja koji drže dijete po staklenim zvonom? Što uopće to znači? Kako se ponaša roditelj koji to radi?

 

Prezaštićujete dijete, radite sve umjesto njega, odgajate iz straha a ne ljubavi, vaša namjera je da se dijete ne muči previše već da uči iz vaših iskustava a ne svojih.

 

Najbolje učenje je učenje iz vlastitih iskustava. Prikraćivati djetetu njegovo iskustvo u nadi da ćemo mu mi objasniti teoretski što to znači te će tako naučiti, nije učenje.

 

To je kao da djetetu uzimamo mogućnost da ikada poleti jer ćemo mu mi objasniti što se sve potencijalno može dogoditi kada leti.

To je kao da je za dijete sigurnije da nauči virtualno voziti auto jer je cesta puna opasnosti i za dijete nije dobro da izađe na cestu.

Je li to istinski dobro za dijete i stječe li dijete svoje iskustvo lizanjem staklenke meda izvana umjesto da zagrabi žlicom i proba?

 

Čak i takvi roditelji su djelomično svjesni što rade, no ne mogu si pomoći. Puni su svojih iskustava kroz koja su oni učili i to im ostavlja gorak okus u ustima te zbog toga žele zaštititi dijete da ne prolazi kroz muku.

No, nitko ne može živjeti život umjesto nas. Moramo ga sami prohodati i stječi iskustva koja nam koriste kroz život.

 

Takvim roditeljima se nemojte ni truditi objasniti što rade svojem djetetu jer oni imaju odlične argumente da sve to što rade rade u najboljoj namjeri i sigurnije je za dijete. Teoretski su u pravu. No, u praksi život pokazuje svoju drugu stranu.

Život se živi i gazi svojim cipelama a ne cipelama drugih za nas.

 

Posljedice ponašanja takvih roditelja plaća na kraju dijete, najviše. Umjesto da mu se olakša, zapravo mu se oteža život i življenje. Iako su roditelji imali namjeru da djetetu olakšaju objašnjavajući kroz svoja iskustva, dijete je prikraćeno za svoja iskustva te ih samo odgodi na nekoliko godina. Svatko od nas ima poriv i želju da isproba nešto novo te tako nauči. Tako i to dijete. Možda nije isprobalo u vrijeme djetinjstva, no isprobat će malkice kasnije jer istinski želi učiti. Svatko od nas ima tu želju za učenjem, isprobavanjem i stjecanjem iskustava, pod cijenu posljedica koje idu uz učenje.

 

Navikli smo da se radi o paketu koji sadrži dobru i lošu stranu učenja o nečemu. Svjesni smo toga i prihvaćamo posljedice koje nas opet uče da se kasnije možemo lakše nositi s još težim posljedicama. Što se više izlažemo i preuzimamo odgovornost na sebe, to nam je u stvari život veći izazov a ne problem.

 

Tako rade roditelji koji shvaćaju da je za dijete bolje da nauči ići kroz život siguran u sebe, a ne u strahu za sebe i posljedice koje ga čekaju.

 

S druge strane, i to je svojevrsno iskustvo koje roditelj pruža djetetu nastojeći ga zaštititi od života. Neka od takve djece shvate s vremenom što im čine pa skupe hrabrosti i pobune se i krenu stjecati svoja iskustva. Ima i onih kojima odgovara takva vrsta života, što opet znači da je sve s razlogom. Nama sa strane izgleda loše, no njima je sasvim u redu.

 

Ima jedna priča o leptiru koja govori o posljedicama prezaštićivanja i o ulozi teškoća u našem životu, pa ću vam je napisati.

 

Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri.

Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.

Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje.

Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru.

Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila.

Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti,

povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, ništa se nije dogodilo!

Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima.

Nikada nije poletio.

Čovjek usprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da su poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmišljene kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kada se oslobodi čahure bude spreman letjeti.

 

Ponekad su poteškoće upravo ono što dijete treba u životu te mu pomognite podržavajući ga i bodreći kroz život poput trenera koji želi izvući maksimum iz djeteta, a ne ga čuvati ispod staklenog zvona jer će jednog dana imati velikih problema zbog toga.

 

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!