ANITA VADAS | Podrazumijeva se
ANITA VADAS | Podrazumijeva se
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
341
post-template-default,single,single-post,postid-341,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-5.5.4,vc_responsive

Podrazumijeva se

 

Podrazumijevate li da vas dijete posluša kad mu nešto kažete?

Treba li dijete svaki put napraviti upravo ono što ste jednom tražili od njega?

Ako uvedete neko pravilo u domu, smatrate li da ga svi ukućani moraju slijediti iako se nisu slagali s njihovim uvođenjem?

Podrazumijeva li se da mlađi trebaju slušati starije?

Izraz „podrazumijeva se“ stvara najviše problema u nekoj obitelji.

Zašto?

Zato što vi podrazumijevate da će se dijete ulaskom u dom izuti cipele i obuti papuče, dok u praksi dijete skida cipele tek kada ga podsjetite a po stanu najradije hoda boso, bez papuča iako ste nebrojeno puta napomenuli da obuje papuče.

Idući dan – sve ispočetka zato što se „podrazumijeva“.

Dok vi podrazumijevate da će dijete napisati domaću zadaću odmah nakon škole, dogodi se da kad dođete s posla nađete dijete usred igre i bez zadaće.

Podrazumijevanje u stvari dovodi do nerazumijevanja i u krajnosti do nesuglasica.

Sve dok vi nešto podrazumijevate ali to javno ne obznanite, ozbiljnim tonom glasa, gotovo službeno u nekom od obiteljskih razgovora, apsolutno nitko vas neće shvatiti ozbiljno.

U većini situacija znamo podrazumijevati bez da išta kažemo, misleći da bi to ostali članovi trebali znati, ali u praksi se pokaže da nije tako.

I dok se vama podrazumijeva da dijete treba u krevet do 22 sata, da nema strašnih filmova, da torba mora biti spremna odmah nakon zadaće…opet se nađete u situaciji da ujutro na brzaka spremate stvari u torbu, da dijete jedva budite jer nije leglo na vrijeme zbog loših snova i filma koji je trajao do kasno u noć.

E, pa dragi moji roditelji – PRESTANITE podrazumijevati i počnite davati konkretne pismene upute.

Svojevremeno je na TV-u bila emisija „Dadilja“ gdje je dadilja već u početku tražila od obitelji neka pravila, pisala ih na plakat i tražila da se svi članovi obitelji toga pridržavaju. I što se dogodilo? Svima je bilo jasno koja su pravila jer su ih prilikom donošenja razjasnili te ih nije trebalo podrazumijevati već slijediti. Što su na kraju svi činili.

I što sad?

Zar biste vi u obitelji trebali na plakat napisati sva moguća i nemoguća pravila pa da ih tek onda svi slijede? Ili?

Što se mene tiče, možete. No, postoje i jednostavniji načini, jednako efikasni, naročito kad su djeca u pitanju.

Djeca vole jednostavna i jasna pravila. Tako točno znaju što se od njih očekuje.

Dobro je od malih nogu djetetu uvoditi po 2 do 3 pravila tjedno sve dok ih usvoji. Tada se uvodi novo pa opet novo.

Kroz neko vrijeme nemate problema s „podrazumijeva se“ jer je dijete svladalo osnove. Tada samo „brusite detalje“.

Tako na primjer, prilikom polaska u školu, uvedete pravila o pripremanju stvari za drugi dan. U početku ćete morati intervenirati, naročito ako dijete još nije čitač ili ako karakterno nije baš organizirana osoba. No, sve se može naučiti. Nekome treba više vremena, a nekome ne. Na vama je da se prilagodite.

Važno je da to radite sa svakim djetetom. Da prihvaćate da neće svako dijete u jednakom vremenu svladati pravila. I NAJVAŽNIJE u cijeloj priči je da se i vi sami pridržavate svih pravila koje ste uveli, ili da u početku naglasite za koga je koje pravilo. Važno je da ste jasni u izricanju pravila ali i dosljedni u njihovom provođenju.

Izbjegavajte nešto podrazumijevati. Dijete se nije rodilo tako da sve zna, ali srećom brzo uči. Ono ne može čitati vaše misli, ali može osjećati kako niste njime zadovoljni ali mu nije jasno zašto niste. Tako samo narušavate međusobni odnos.

Dakle, ne podrazumijevajte, nego čak i banalne aktivnosti pišite ili razjasnite i objasnite. Naročito ako primjećujete da dijete ne slijedi nešto što vi očekujete od njega. To vam može biti kompas – ako dijete neko vrijeme ne radi nešto što vi smatrate da bi ono trebao raditi, tada krenite u akciju – razgovarajte, objasnite što očekujete, pitajte dijete može li ono to učiniti, recite da ćete mu pomoći u početku ali da očekujete da s vremenom samo odradi. Ono što se pokazalo vrlo efikasnim je da na papir napišete što mora učiniti sljedeći dan.

Kada odradi svaku aktivnost, stavi kvačicu da je odrađeno. Tako samo sebe kontrolira. S vremenom će dijete samo sebi pisati što mora činiti i tako naučiti samo sebe organizirati, a vama će biti olakšanje.

Ne podrazumijevajte nego se aktivirajte i – razgovarajte, objašnjavajte, pišite, podsjećajte i uvodite nova pravila, po mogućnosti na što jednostavniji način.

Ako ne možete sami, rado ću vam priskočiti u pomoć i naučiti vas. Sretno!

(Tekst je prošle godine objavljen na portalu eMedjimurje.hr i varazdinski.hr, no obzirom da se bliži radionica s ovom tematikom, da osvježimo pamćenje.)