PRIPREMA ZA POLAZAK U PRVI RAZRED - ANITA VADAS
PRIPREMA ZA POLAZAK U PRVI RAZRED - ANITA VADAS
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
2602
post-template-default,single,single-post,postid-2602,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-6.0.3,vc_responsive

PRIPREMA ZA POLAZAK U PRVI RAZRED

Ono što bi svaki roditelj trebao nekoliko dana prije nastave početi pričati djetetu priču o školi, učitelju ili učiteljici i o onome što dijete čeka. Sve ovo bi trebalo biti vrlo pozitivno i ohrabrujuće bez ikakvog plašenja o onome što dijete čeka.

Dragi roditelji, vremena su se promijenila i nije isto kada ste vi išli u školu, a nije isto sada kada vaše dijete ide. To je sada potpuno novi svijet. Čak i ako imate starije dijete pa ste već ovo prošli, svejedno će vam sada biti novo zbog reforme školstva o kojoj ste sigurno čuli preko medija a sada ćete imati priliku i sami osjetiti razliku s vašim prvašićem. Radi se o Školi za život. Reformom se nastoji olakšati učenicima i vaše dijete i vi ćete imati priliku to osjetiti na vlastitoj koži.

Dakle, što vi kao roditelji trebate kako biste olakšali djetetu…

  • Dobro je da nekoliko dana ranije pripremite dijete pozitivnim pričama o školi. Sjetite se svojeg djetinjstva i zanimljivih i zgodnih priča iz vaših školskih klupa. Ispričajte ih djetetu. Stvorite u djetetu osjećaj „jedva čekanja“ za školu. Poštedite ga negativnih jer su vremena drugačija, okolnosti nove i akteri priče drugi. Dajte djetetu priliku da ono samo svojim iskustvima razvije pozitivan odnos prema školi. Ipak će vam dijete narednih 15-ak godina provoditi u školskim klupama. Ovi prvi koraci su važni jer tu stvara prve utiske i prvu sliku o školi. Baš to se i želi postići Školom za život, pozitivan i motiviran način učenja svakom djetetu.
  • Uključite dijete u zajedničku kupovinu sveg potrebnog pribora gdje opet iz svega možete napraviti ritual nabavke i kupovine. Nemojte vi sami u tome uživati. Što više uključite dijete, to će ono biti svjesno koliko sve ima vrijednost i tim više će paziti i čuvati na svoje stvari. Mnogi roditelji pogriješe što sve sami kupe i onda se čude kako dijete na čuva i ne pazi svoje stvari. Nije bilo uključeno u to. Dajte mu priliku da drži novac u ruci i da plati na kasi, bar nešto kako bi imao osjećaj da sve te bilježnice, pribor, pernica, torba, papuče i ostalo ima vrijednost.

Za sada kupujte samo ono što pouzdano znate, sve ostalo ćete tijekom prvog tjedna nastave kada dobijete upute od učitelja ili učiteljice što točno treba. Svaka škola ima neka svoja pravila oko nošenja papuča, oko potrebnih pisanki i materijala za rad, pribora za likovni i tjelesni kao i svega ostalog. Čekajte konkretne upute.

  • Na vama je da osigurate djetetu potrebno mjesto za učenje ili svoj prvi radni kutak za učenje. Potrudite se da ne bude puno svega oko djeteta jer će to odvlačiti pažnju tijekom pisanja zadaće. Važno je da ima svoj stol i stolicu, neku radnu ploču gdje će stajati raspored sati i papirići s obavezama te čaša s potrebnim pisaćim priborom. Ostalo neka bude u ladicama. Potrudite se nabaviti kvalitetnije bojice za bojanje jer ima svakakvih a to se u 1. razredu puno koristi. Jednako tako i škare i ljepilo. Čak se možete i prije škole sami poigrati time i bojiti pazeći da ne ide preko crte i napraviti na papiru nekoliko nepravilnih crti a dijete ih treba izrezati. Više o tome imate na mojem YouTube kanalu u videu Priprema za školu – aktivnosti za rad prije škole.
  • dio: https://www.youtube.com/watch?v=I5iZmMJuq-c&t=2s
  • dio: https://www.youtube.com/watch?v=ZLMfxIiNu3Q&t=5s
  • Važno je da ne plašite dijete školom „Vidjet ćeš ti kada te učitelj/ica…“ ili „Dobit ćeš jedinicu!“ ili „Ići ćeš u kut!“ ili „Sjedit ćeš u magarećoj klupi!“.

Ta su vremena prošla i samo su dio vašeg djetinjstva. Sada je vrijeme kada se u školi njeguje poštovanje a ne strahopoštovanje. Tako da radije tome podučite dijete da više poštuje učiteljicu i da joj se obraća s VI, a ne s TI. Objasnite razliku da dijete zna kome se obraća s ti a kome s vi.

  • Prođite s djetetom bonton. Odlično je da odete u knjižnicu i učlanite dijete te posudite bonton i još jednu knjigu po izboru djeteta. Stvarajte naviku čitanja i odlaženja u knjižnicu. Svaki dan čitajte bonton i prisjetite se i vi a i podučite dijete kulturi ponašanja koja izumire. U školi je učitelj/ica neće stići proći tako detaljno koliko to vi možete u svome domu. Korisno je i vama i djetetu. Neka djeca saznaju za bonton tek od učiteljice, a po meni je to bolje da odradi roditelj pošto dijete ionako svaki dan gleda i uči od vas roditelja kulturu ponašanja.
  • Ako se vaše dijete još uvijek ne zna samostalno oblačiti, posvetite pažnju tome. U školi će se trebati preskinuti za tjelesni i lijepo složiti odjeću tako da to vježbajte prije spavanja i ujutro pri oblačenju. Naučite dijete kako lijepo posložiti i pospremiti odjeću na hrpu. Katkada roditelji podrazumijevaju da to dijete treba samo znati, no sve što nam netko ne pokaže i nauči nas, ne trebamo znati. Bit ćete sigurniji ako sami tome podučite dijete.

Naučite dijete da se samo obuva i veže vezice, a ako ne ide, onda barem čičak. No, za vezice uzmite vremena jer učiteljica neće stići s toliko njih.

  • Podučite dijete tome kako se zaključava stan i kako se koristi ključ. Primijetila sam da neka djeca ne znaju zaključavati vrata i uspaniče se. Poigrajte se i oko toga jer možda će jednom dijete doći ranije kući pa čak i ako ima ključ, a ne zna ga koristiti, mogla bi ga uhvatiti panika. Nabavite i neki vidljivi privjesak za ključ i odredite mjesto u torbi gdje će ključ stajati.
  • Pripremite se da nekoliko dana pratite dijete do škole sve dok ono ne svlada put do škole. Ili barem osigurajte nekog tko će ići s njime. Idite prvih nekoliko dana uvijek jednom rutom sve dok ju dijete ne svlada, a onda odaberite neku drugu tako da naučite dijete da ima više puteva do škole. Napomenite prelaske preko ceste.
  • Vašem djetetu je škola nešto najvažnije u životu. Osjeća se kao odraslo biće. Zato obavezno svaki dan nakon škole pitajte dijete o tome kako je bilo u školi, što je radio i doživjelo jer time pokazujete zanimanje za ono čime se dijete bavi. To je kao da nitko od ukućana ne pokaže interes za ono čime se vi bavite. Ne podrazumijevajte da mu je dobro jer vi to vidite. Pričajte i o pozitivnom i o negativnom kako bi vam se dijete naučilo povjeravati. Ima roditelja koji se žale da njihovo dijete nikada ne priča o školi. Sada u prvim danima je prilika da stvorite tu naviku i da vam se od prvog dana dijete povjerava, i u dobru i u zlu.

I za kraj, u prvim danima nastave stvarate utiske djetetu i stvarate nove navike učenja kao temelj za ubuduće. Dajte sve od sebe, no imajte na umu da je to djetetova prva veća odgovornost te se tako i postavite. Objasnite da je škola njegova dužnost i obaveza a da ste vi tu kao pomoć i podrška.

Istraživanja pokazuju da je potrebno prosječno 3 mjeseca da se čovjek privikne na stvaranje novih životnih navika. Stoga, uzmite vremena do Božića da sve polako svladate i naučite, kako vi tako i dijete. I učitelj/ica će s njima polako jer čitavo prvo polugodište služi prilagodbi djeteta na školu kroz igru u kombinaciji s učenjem.

Koliko je za dijete važno da mu prvi školski dani prođu bez straha, toliko je i za vas roditelje to bitno. Stoga se i sami raspitajte o svemu u toj školi i ne vjerujte previše negativnim iskustvima jer njih je bilo i bit će.

Vaš je zadatak stvoriti pozitivnu sliku djetetu, a sve ono ostalo će ionako doći samo i bez posebnog poziva.

Čovjek se boji svega onog o čemu ne zna dovoljno, no kada jednom znamo i saznamo, strah se umanjuje. Stoga se vi kao roditelji raspitajte a s djetetom razgovarajte što više. Odgovarajte na svako pitanje koje vam postavi jer je dio dječjeg straha a strah se rastjeruje znanjem i informacijama. Informirajte dijete i straha će biti sve manje.

Kada vaše dijete počne pričati pozitivnu priču o školi i kada vidite da se veseli i „jedva čeka“ tada ste kao roditelji napravili vrhunski posao.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Članak djelomično objavljen na zadovoljna.hr