PROKLETSTVO PRVOG DJETETA - ANITA VADAS
PROKLETSTVO PRVOG DJETETA - ANITA VADAS
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
3523
post-template-default,single,single-post,postid-3523,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-6.1,vc_responsive

PROKLETSTVO PRVOG DJETETA

Što se to dogodi da se premalo važnosti daje prvom djetetu te ono počinje privlačiti pažnju svojim neprimjerenim ponašanjem želeći skrenuti pažnju na sebe?

Što uopće znači biti prvo dijete i zbog čega je važno znati kakav tretman pružati prvom djetetu?

Obitelji u kojima ima više djece znaju prvo dijete angažirati da brine o ostaloj djeci.

Ako pak ima više djece u obitelji, a oko najmlađeg se sve vrti i više mu se dopušta nego prvome, prvi se počinje ponašati potpuno drugačije nego li do sada i nastane problem u obitelji.

Nismo ni svjesni koliko je važno imati pravilan postupak s prvim djetetom zbog toga što ono ima osjećaj da mu ostala braća „kradu“ mjesto pod suncem.

Kada se rodi vaše prvo dijete, ono postaje centar zbivanja u vašoj užoj i široj obitelji.

Sve to traje nekoliko godina. Iz naše perspektive, to nije dugo. Iz dječje perspektive je to čitav život. Čitav njegov mali život je centar svijeta svima u kući sve dok se ne rodi još jedno dijete i počinje mu krasti pažnju, mora dijeliti igračke, svoje stvari, mora popuštati mlađem, a to nikada do sada u životu nije morao činiti. Ništa od toga do sada nije morao raditi i dolazi do nove situacije koja postaje djetetu okidač na svakodnevnom nivou.

Svaki dan ima neku novu situaciju u kojoj niti malo ne može predvidjeti ono što ga čeka. Što će danas opet morati dati mlađem? U čemu će morati popustiti? Što će mu biti oduzeto jer će mlađe tražiti? Najčešće mu budu oduzeti društvo mame i tate, pažnja koju su oni posvećivali njemu a sada to mogu sve manje i manje. Ma koliko se ono trudilo privući njihovu pažnju time što viče, plače, drami, traži pažnju, oni ga još i više ignoriraju ili pak kažnjavaju.

Kako se s vremenom stvara nova vrsta odnosa time što prvorođeno dobiva više pažnje kada radi  gluposti, dijete je sebi pronašlo recept da skene pažnju na sebe. Barem tako. Nije važno viču li ili se ljute, kažnjavaju ili su zadovoljni, više se ne radi o tome nego o dnevnoj količini pažnje koju dijete treba od roditelja. Svi imamo potrebu za ljubavlju no neki vole nježnost a neki grubosti.

Kako je dijete izgubilo ono što je do sada imalo, samo se bori za svoje mjesto u obitelji i pronašlo je način da ga se vidi, čuje i primjećuje.

U takvim situacija najčešće angažirate mene da vam pomognem jer ne znate više što se događa i ne razumijete kako jedno divno i dobro dijete može postati takav vražićak. Ne radi to dijete da vama napakosti već da preživi dan jer treba dozu pažnje i ljubavi koju je čitav svoj kratki život imalo a sada izgubilo.

Roditelji najčešće nisu uopće svjesni što se dogodi jer njima sve to ide postepeno i pripremljeni su za prinovu i nekako je logično da će se sve vrtjeti oko mlađeg kao što se prije oko starijeg. Ako se tijekom mamine trudnoće nije s djetetom razgovaralo o tome, nije mu se najavljivalo mlađe koje će trebati pažnju svih, pa i njega, tada je to starijem još i veći šok.

No, kako roditelji sve više čitaju o tome, postaju svjesni važnosti toga da pripreme starije dijete na prinovu, te se barem napravi taj prvi korak. Važno je da što više uključujete dijete u brigu oko mlađeg djeteta jer time ono dobiva na važnosti i pažnju.

Ono što vam od srca preporučujem da sebi organizirate vrijeme u danu kada ćete se posvetiti samo starijem djetetu, 1:1. Malo majka, malo otac. Dogovorite kako, no starijem je važno da bude nasamo s vama tako da vam je i dalje centar zbivanja. Taj dio je djetetu neophodan da ne počne privlačiti pažnju svojim negativnim ponašanjem.

Ono što je dobro je da ga angažirate kao svoju „desnu ruku“ koja je glavna u vezi svega vezano za mlađe dijete. U dječjoj glavi je to važna stvar koja ga opet pozicionira na prvo mjesto i smatra sebe važnim.

To su iz perspektive odraslih nebitne igrice no djetetu je to vrlo važno.

Prvo dijete mora zadržati osjećaj da je važno. Nemojte tu pogrešno shvatiti i to mu tako govoriti. Djeca vole da im se pokaže i dokaže a manje da im se govori. Zato to pokažite djelima a ne riječima. Djelima pokažite kako je ono još uvijek bitno i važno i prvo i neće vam raditi nikakve probleme nego biti pomagač. Jasno mi je da vam je to teško jer se tek privikavate i učite funkcionirati s dvoje ili više djece, no taj dio će vam donijeti mir u dom.

Nadam se da će vam moji savjeti pomoći i da će vam odnosi biti bolji, ljepši a život u obitelji lagodniji.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!