KAKO DA RODITELJ PITA DIJETE I DOZNA NAJVIŠE?

Loša komunikacija između roditelja i djeteta podrazumijeva da roditelj pita a dijete ne zna što bi odgovorilo ili ne zna kako bi odgovorilo na postavljeno pitanje.

Na pitanje sa „Zašto?“ najčešći dječji odgovor je „Zato!“ a roditelj time nije zadovoljan.

Na pitanje „Kako je bilo u vrtiću/školi?“ odgovor djeteta je „Dobro!“. Roditelj ni time nije zadovoljan jer od drugih doznaje da neka djeca doma pričaju o svemu a njegovog djeteta ne može doznati baš ništa.

Takva komunikacija stvara problem u odnosu, izaziva neznanje roditelja, pa čak i sumnju u dijete, iscrpljenost roditelja i osjećaj da s njihovom komunikacijom nešto nije u redu. Katkada krenemo kriviti dijete da možda nešto s njime nije u redu.

Što kad bih vam rekla da je važno postaviti kvalitetna pitanja da bi dijete znalo dati zadovoljavajući odgovor te biste time potaknuli dijete da kaže više nego li uobičajeno? Poznato je da će vizualna djeca pričati i objašnjavati puno više nego li auditivna djeca ili kinestete. To još uvijek ne znači da iz njih ne možemo izvući ono što nas zanima jedino je važno da znamo na koji način.

Prije svega je važno da prepoznate koji je tip vaše dijete da biste znali kako s njime razgovarati. Ako je pred vama vizualno dijete, naravno da ćete moći sjesti pored njega i gledajući ga u oči postavljati pitanja, no ako je pred vama kinesteta, neće moći postavljati pitanja odmah jer takvo dijete treba i iziskuje određenu pripremu uz usklađivanje tijela kroz dodir i blizinu. Ako su u pitanju škakljive stvari ili pak je takvo dijete poprilično uznemireno, vjerojatno će inzistirati da ne budete preblizu jer će trebati prostora. To ćete morati procijeniti u trenutku odnosno postoje načini i koraci kako se to točno radi. Ako pak je ispred vas auditivno dijete, morate znati da ne smijete nastupiti kreštavim glasom ali niti povišenim glasom ma kako ste uznemireni zato što će se takvo dijete „zatvoriti“ i nećete moći dobiti od njega baš puno. Osim toga s njima treba strpljivo, pitanje po pitanje s dužim pauzama između.

Ako ste primijetili da iz vašeg djeteta ne možete puno izvući kroz razgovor, vjerojatno je to zbog nedostatka znanja o komunikacijskim vještinama. Ne očekujete valjda da dijete to zna samo od sebe a ni vas nitko tome nije podučio? Educiranjem na tu temu moći ćete naučiti kako lakše, bolje, konkretnije i što brže doznati ono što vas zanima.

Nerijetko navalimo na dijete pitanjima kojima odmah osuđujemo i okrivljavamo ne shvaćajući emotivno stanje djeteta, ili pak koristimo zatvoreni tip pitanja te dijete ne zna što bi odgovorilo. Možda su vaša pitanja preopćenita a dijete treba konkretnija te se tu zbuni. Postoje mnogi trikovi u komunikaciji koji su važni prije samog početka razgovora i postavljanja pitanja.

Jedan od trikova je usklađenje s djetetom prije razgovora na koje u potpunosti zaboravimo a vrlo često čini veliku razliku. Pod usklađenjem mislim da je važno znati pružiti djetetu sigurno okruženje i ne ga početi ispitivati pred mnoštvom djece jer se tada osjeća izrazito nesigurno. Za djecu mlađe dobi koji tek razvijaju osjećaj i potrebu sigurnosti, stavljati dijete u takvu situaciju je vrlo opasno jer će se u startu zatvoriti i nećete moći doznati baš ništa.

Jedna od važnih postavki oko usklađenja je i ta da je za dijete važno da se spustite na njegovu razinu a ne vičete ili pak komunicirate postavljeni iznad njega. Samim time vi ste glavni a ono potlačeno i takav stav izaziva kod djeteta svojevrsnu zatvorenost.

Još jedna stavka je auditivno usklađenje glasa u komunikaciji. Ako u startu vičete i počinjete optuživati, većina djece će ili zašutjeti ili se uplašiti ili se početi braniti, ovisno koji tip djeteta stoji pred vama.

To je samo nekoliko stavaka a više i puno detaljnije ćemo na edukaciji kako biste točno shvatili i naučili na što sve trebate pripaziti prije početka razgovora. Jednom kada vam to uđe u rutinu, bit će puno lakše i više ćete doznati te će vam biti jasno zašto vam dijete ranije nije htjelo odgovarati. S ovim znanjima moći ćete lakše i bolje komunicirati i s odraslim ljudima, a ne samo s vlastitim djetetom.

Djeca do sedme godine su u emotivnom periodu života i puno su emotivnija od djece nakon sedme godine života koja ulaze u intelektualni razvoj života te zbog razvoja mozga mogu bolje i detaljnije shvatiti konkretnija pitanja i potreban je intelektualni pristup djetetu.

Znači vaši razgovori prije sedme godine i poslije nisu isti kao ni izbor riječi pa ni vaš pristup. Ako imate dijete mlađe od sedam godina, razgovarat ćete drugačije nego li s djetetom iznad sedam godina. Jednako kao što nije jednako razgovarate li s kinestetom, vizualcem ili auditivcem.

Kada naučite sve ove važne stavke koje čine veliku razliku u komunikaciji, vjerujem da ćete postići ono što je bila vaša namjera – da dobijete informacije. Možda do sada niste to znali a evo prilike da i o tome naučite nešto više i olakšate sebi najvažniji odnos koji gradimo u životu – roditelj-dijete.

Prijavite se preko prijavnice i napišite naziv edukacije kako bi vam došli podaci za plaćanje. Nakon izvršene uplate stiže vam snimka koja ostaje u vašem trajnom vlasništvu.

PRIJAVA