ŠTO KADA NE PODRŽAVATE SVOJE DIJETE? - ANITA VADAS
ŠTO KADA NE PODRŽAVATE SVOJE DIJETE? - ANITA VADAS
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
2070
post-template-default,single,single-post,postid-2070,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-6.0.3,vc_responsive

ŠTO KADA NE PODRŽAVATE SVOJE DIJETE?

Što ako ne podržavate svoje dijete u onome što ono želi?

Moguće je nekoliko rješenja:

1.         Dijete će sumnjati u sebe i gubiti vjeru u sebe, imati sve niže samopoštovanje te tako „ići“ kroz život sve dok mu se ne pojavi osoba koja će ga prihvatiti takvog kakav jest i ono će početi vjerovati u sebe (čak i 40-ima ili kasnije).

2.         Dijete će pronaći osobu koja će vjerovati u njega (baka, rođak, susjeda, vršnjaci…) i time se voditi, napredovati zato što barem netko vjeruje u njega.

3.         Djetetu će to biti poticaj da što prije ode od vas i postane samostalno te tako nastavi raditi ono što želi.

4.         Do određene dobi će vas poslušati a onda činiti po svome, pokazati otpor, bunt i revolt. Nastaviti živjeti svoju svrhu postojanja.

5.         Dijete će iz inata učiniti po svome.

6.         Završit će školu koju ste rekli i učiniti sve što ste rekli a na kraju nikada neće raditi to što ste vi htjeli nego će raditi ono što je ono htjelo.

7.         …

Ima još i više (ne)mogućih scenarija jer je nevjerojatno koliko je život nepredvidiv i koliko životnih priča kreira.

Nema dobre i loše priče. Svaka je nekome primjer i uzor.

Ne možemo reći ni da su roditelji i dijete pogriješili jer je život pokazao da se on za svakog pobrine na svoj način i da svaka životna priča bude nekome poticaj ili motiv.

Povijest je prepuna raznoraznih primjera kada su roditelji podržali i vjerovali svoje dijete jer sustav nije te je dijete učinilo čudo u svome životu. Te priče pokazuju da proročanstva moraju biti realizirana bez obzira na okolnosti.

Albert Einstein je imao neobično djetinjstvo. Najprije je rođen s prevelikom glavom u odnosu na tijelo te je djelovao neobično kao da naginje na neki poremećaj. Zatim je puno kasnije progovorio u odnosu na vršnjake, imao probleme u pisanju i čitanju u školi i u djetinjstvu uopće nije pokazao sve ono što je kasnije ispoljio. Majka je vjerovala u njega i radila s njime.

Walt Disney je dosta izostajao iz škole zbog novčanih (ne)prilika u obitelji no olovku i papir nije ispuštao iz ruke. Crtao je od malih nogu likove iz mašte. I nakon što su ga mnogi odbili i rekli da ne crta dobro, on je nastavio vjerovati u sebe sve dok mu se „jedna“ vrata nisu otvorila i učinila razliku u životu. Očito mu je netko usadio tu snagu volje i vjeru u sebe koju je imao. Netko je vjerovao u njega prije njega samog.

Za Leonarda da Vincija kažu da je imao ADHD, poremećaj hiperaktivnosti i pažnje zbog kojeg u početku nije dovršavao svoja djela. Kao dijete je odvojen od majke te je svojim licima na djelima davao tužan izraz lica. Kada mu je u život ušao učitelj Andrej Verokij koji je vjerovao u njega, Leonardov se život promijenio i krenuo uzlaznom putanjom.

Još jedan umjetnik, Pablo Picasso rođen je kao toliko malo i slabašno novorođenče da su ga skoro ostavili da umre da se njegov ujak nije pobrinuo za njega. Njegov otac je vjerovao u njega podučavajući ga umjetnosti od sedme godine. Iako je imao neobičan način izražavanja u umjetnosti za tadašnje vrijeme, samo zato što je netko vjerovao u njega, vjerovao je i on u sebe.

Jedan od najznačajnijih znanstvenika Isaac Newton nije imao bajno djetinjstvo. Rođen je kao nedonošče, a s 3 godine, nekoliko godina nakon smrti oca majka ga ostavlja baki na čuvanje. Proživljava i mržnju očuha. U jednom trenutku života čak napušta školovanje. Nakon tako teškog djetinjstva ipak s 20-ak godina počinje pokazivati ono zbog čega je rođen i njegov život dobiva smisao.

Povijest je prepuna imena koji nisu imali nimalo jednostavno djetinjstvo ili pak su kao djeca imali probleme u djetinjstvu – Thomas Edison, Winston Churchill, John F. Kennedy, Agatha Christie, Ernest Hamingway, Mark Twain i mnogi drugi. Čak ima i mnogih naših suvremenika čije životne priče pokazuju da je dovoljno da samo jedna osoba vjeruje u tebe kako bi i ti sam vjerovao u sebe i učinio svoj život veličanstvenim.

Vi ne možete znati zbog čega je vaše dijete rođeno. Čak mnogi u početku pokazuju baš suprotno od onog što se kasnije ispolji kao njihov talent.

Dovoljno je da netko vjeruje u vas!

Ako pak i nitko ne vjeruje u vas, nekima je to poticaj da sami vjeruju u sebe više od drugih.

Jeste li ikada razmišljali o tome da ispratite koje sklonosti ima vaše dijete, koje interese pokazuje i čime se voli baviti?

Ima roditelja koji nameću volju djetetu želeći kroz dijete ispoljiti svoje snove. Nikada nije kasno ni da ispoljite svoje snove u svojem životu. Živimo u svijetu velikih mogućnosti te pustite dijete da živi svoje snove dok vas gleda kako vi živite i ostvarujete svoje. To će ga više motivirati da vjeruje u sebe nego li da ga tjerate da dijete realizira ono što je vaše a ne njegovo.

Svaka osoba na ovoj planeti je rođena sa svojom svrhom, pa tako i vi i vaše dijete. Ne ispolji se svrha odmah u djetinjstvu. Najprije trebaju problemi koji bi bili odskočna daska.

I nije poanta da postanete planetarno slavni već je poanta da živite u skladu s onime što volite i u čemu se osjećate najbolje. Tada će sve ostalo doći.

Jer gledate li kuharicu koja obožava kuhati kada kuha, čista je milina gledati ju.

Gledate li umjetnika koji to voli kako stvara, milina vam je.

Gledate li osobu koja voli ples kako se izražava u onome što voli, milina vam je.

Promatrate li bilo koga tko voli popravljati aute, frizirati druge, šminkati ili raditi nokte a da to radi s ljubavlju, milina vam je oko srca.

Svi oni vrlo inspirativno djeluju na sve druge samo zato što vole ono što rade.

I u tome je poanta – izboriti se i raditi ono što volimo bez obzira na trenutnu životnu situaciju. Tek tada postajemo inspiracija svijetu i ljudima oko sebe.

Vjerujte u svoje dijete. Ako nećete vi, netko hoće. Naročito ako dijete „mora“ ispoljiti ono zbog čega je rođeno.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!