ŠTO ZNAČI „SPUSTITI SE NA NIVO DJETETA“ - ANITA VADAS
ŠTO ZNAČI „SPUSTITI SE NA NIVO DJETETA“ - ANITA VADAS
ANITA VADAS - Savjetnica za uspješno roditeljstvo!
Anita, Vadas, savjetnica, roditeljstvo, djeca, učenici
3072
post-template-default,single,single-post,postid-3072,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode-theme-ver-11.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-6.1,vc_responsive

ŠTO ZNAČI „SPUSTITI SE NA NIVO DJETETA“

Vjerojatno ste čuli ovaj savjet i trudite se primjenjivati ga kad god stignete.

Nema stručnjaka koji vam neće reći da je važno da se spustite na nivo djeteta kako bi vas dijete razumjelo.

Što to znači? Što zapravo činiti i zbog čega točno je to važno?

Mnogi ovo smatraju banalizirajući „spuštanje na nivo djeteta“ na to da se svaki put kada se obraćaju djetetu spuste na nivo djeteta, čučnu i gledaju dijete u oči kada mu se obraćaju. Nije to loše, no ne prolazi u potpunosti, naročito kod svih tipova djece.

Znači svaku uputu koju dajete, spustite tijelo i pogled da ne gledate dijete s visoka već mu govorite s njegovog nivoa u nadi da će to pomoći da vas dijete čuje, vidi i doživi. Tako radite i kod davanja uputa i kod obraćanja i objašnjavanja pa čak i kada se ljutite na dijete.

Je li to dovoljno da vas dijete doživi?

Lijepo je spustiti se na razinu djeteta kada je manje i ne mu se obraćati s visoka. No, vi se možete tjelesno spustiti na razinu djeteta a glasom i riječima i dalje mu se obraćati s visoka, govoreći oštrije i s razine osobe koja je odrasla, iskusnija i mudrija. Taj osjećaj ili kompleks možete i dalje stvarati djetetu bez obzira na to što ste se „spustili“ tijelom.

Nije poanta u tome da fizički i tjelesno dajemo djetetu do znanja da smo se spustili na njegov nivo već to trebamo činiti i po osjećaju. Ako dijete i dalje osjeća da se postavljamo iznad njega, neće nas toliko doživljavati. Ili pak će nas smatrati previše autoritativnim roditeljem. Poanta je da su ove današnje generacije djece takve da im je važno intelektualno objašnjenje, argumenti, logika i empatija i razumijevanje a ne postavljanje iznad njih.

Radi se o djeci koja imaju puno više informacija od nas, uče brže i lakše te u jednom trenutku njihovog života stječe se dojam da znaju više od nas. Naravno da im nedostaje životno iskustvo, no i to nadomještaju zrcalnim neuronima – kopirajući odrasle i njihovo ponašanje. Ako se odrasli ne znaju ponašati empatično već samo autoritativno i naređuju, što mislite kako će se dijete s vremenom ponašati? Onako kako je naučilo i vidjelo svakodnevno. Kažem vam da brzo uče kopirajući. Upijaju ko spužve.

I zato je važno da naučite razumjeti ih, da vježbate empatiju i pristupačan pristup ali to neće ići samo tjelesnim spuštanjem na njihov nivo.

Za to je ipak potrebno nešto više jer će vam rezultati izostati i ponašanje djeteta neće biti onakvo kakvo ste željeli da bude.

Dakle, zašto stručnjaci preporučuju da se spuštate na nivo djeteta i što točno misle pod time?

Za dijete je važno da od malih nogu ima razumijevanje roditelja, da ima empatijski pristup znači puno razumijevanja, topline i pristupačnosti, naročito kada su u pitanju neke teže situacije ili krize.

Promatrajući vas i vaše djelovanje u tim situacijama, dijete uči kako se ono treba nositi u takvim situacijama. Ako vas vidi dovoljno puta da se znate nositi time, onda će naučiti kako da se i sam nosi s težim životnim izazovima.

S druge strane, empatijsko djelovanje je neverbalno i puno razumijevanja. Ono se ne može izvršiti običnim spuštanjem tijela već je to osobina koja se mora osjetiti.

Zamislite sebe kad vam je teško i osjećate se kao da vam treba utjeha, a vama dođe prijatelj/ica i samo vas gleda u oči i nastavlja dijeliti savjete. Nećete je doživjeti kao da vas razumije sve dok vas iskreno ne zagrli pa premda ne kaže ni jednu jedinu riječ, tu je za vas, ne ispituje puno ili pak procjeni što vam treba u danom trenutku a to je katkada i to da se na vas naljuti i tako vas pokrene. Osjeća i zna što je najbolje za vas u tom trenutku, bez da vas povrijedi već da vas motivira.

Jednako tako i svaki roditelj treba poraditi na takvom pristupu prema djetetu i uz to uključiti i gestikulaciju te time pojačati doživljaj razumijevanja. Sve to će vam doći prirodno ako razumijete dijete. Što se bolje uživite u situaciju u kojoj se dijete našlo, to ćete prije razumjeti kako se dijete osjeća i pomoći mu.

Dakle, uđite u cipele djeteta i vježbajte ga razumjeti te mu tako pomoći s tog nivoa djelovanja. To se da izvježbati pa i sebi dajte vremena i poradite na tome.

S duge strane dijete ima izuzetnu dobrobit od takvog vašeg pristupa jer uči kako se ono mora ponašati prema drugima i na koji način treba tretirati sebe. S vremenom će tako i vas. Uči od uzora, promatrajući.

Bit će vam lakše razumjeti dijete ako se educirate i naučite više o tome koji je dijete tip čovjeka i kako djeluje i ponaša se, što ga motivira a što nikako ne.

U ponedjeljak je u Čakovcu predavanje o komunikaciji i tipovima djece Odgoj bez muke kojim možete sebi olakšati razumijevanje djeteta. Prijave su u tijeku.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!