Evo kako vam je to bilo!
U svibnju sam bila na intenzivnoj edukaciji za coacha na Coaching akademiji kod Slavice Squire u Beogradu.
Razlog zbog kojeg sam upisala edukaciju je da svoja savjetovanja roditelja i djece učinim kvalitetnijima i boljima. Međutim, tamo se razvila nova ljubav u meni. Ljubav prema coachingu. Shvatih da bih voljela to raditi ali potrebno mi je još edukacije. I to sam riješila i upisala sve da završim sve što treba.
Pri povratku u Čakovec, kako je bio kraj školske godine, završetak svibnja, nisam ni stigla razmišljati kako ću to realizirati. Posljednjih mjesec dana u školi, naročito kada privodiš kraju generaciju učenika bude poprilično intenzivan, pa sam ovo stavila na stranu.
Nastava je završila i nakon sjednice, kolegica Julija me pozove na kavu spomenuvši jedno predivno mjesto u Čakovcu, a ja ga se sjetih iz doba kada sam pohađala Pedagošku akademiju kao mjesto gdje smo voljeli boraviti.
I tako se vratih u stari prostor ali u novom ruhu, potpuno renoviran i s novim vlasnicima.
Kada smo kolegica i ja ušle, prvo što sam joj rekla je bilo: „Ovakav koučing room ću ja jednom imati!“. Nije mi izlazio iz glave ni danima poslije.
Počela sam vizualizirati kako mi klijenti dolaze u ovakvu prostoriju.
Tjedan poslije smo moja Ingrid i ja imale fotkanje za novi web i nakon fotkanja otišle na kavu u Bešku, spomenuto mjesto sa žutim foteljama. Kao dokaz su fotke koje smo tamo napravile. Kako sam vizualan tip, stavila sam fotke na vidljivo mjesto u kompu i svaki dan ih gledala i vizualizirala klijente u ovakvom prostoru.
I sada počinje akcija i otpetljavanje…
Koji dan nakon toga, obavljam nešto po gradu i prođe mi kroz glavu da odmah nazovem moju Dragicu kod koje odlazim na đotiš konzultacije. No, kaj da ju zovem kad je trenutno ne trebam. Zovi je, govori mi glas iznutra.
Nazovem je i pitam kada dolazi u Čakovec i dogovorim termin za par dana. Odemo do nje i na ulasku joj krenem objašnjavati kako pojma nemam zašto sam tu. A ona mi veli da ima za mene informacije o prostoru koji bi bio idealan za posao koji radim. Krenemo nas dvije razgovarati i sve mi postane jasno.
Nakon toga krećem u akciju, raspitivanje o prostoru, prijava na natječaj kod gospođe koju sam „nekim čudom“ jednom srela i upoznala u ugodnom okruženju. I shvatim da mi sve ide na ruku. Sve je na mojoj strani! Ona mi kaže da imaju 3-4 prostora i da odem odabrati jedan.
Ulazim u prvi i shvatim da je taj moj, ali još uvijek ne želim vjerovati i tražim da vidim ostale. Što da vam kažem – SVI prostori su imali obične bijele zidove i neuređeni, a moj prvi je imao plavi zid (iz moje vizualizacije). Pitam gospodina koji mi pokazuje prostor, kako to da samo ova prostorija ima plavi zid? Kaže da su ljudi koju su tu bili imali obavezu ostaviti prostor uređen i obojili su ga tako. Što reći? Slučajno? Ma da.
Uglavnom, ja vam ljudeki moji dragi od sutra radim u tom prostoru.
Bilo je tu još dosta detalja oko prostora no, manje bitnih za ovu priču.
Ima još jedan detaljčić.
Kada sam s Ingrid bila na fotkanju u Beški, ona mi je prišapnula da su žute fotelje iz Ikee, i da ih tamo potražim, jedino što sada više nisu na akciji (tada u 6. mj.). Komentiram joj – kad će meni trebati, bit će opet akcija.
Trebam li vam reći da su prije 2 tjedna stavljene na akciju? 😉
Nema slučaja. Vjeruj intuiciji. Vjeruj da je sve najbolje za tebe. 
Vizualizacija funkcionira ako se ne vežeš za rezultat. Bez djelovanja u smjeru ostvarenja snova, nema napretka.
Sanjaj i maštaj ali i djeluj u tom smjeru da se snovi ostvare.
Zakon privlačenja je zakon koji vrijedi za sve, samo o nama ovisi koliko ćemo ga staviti u svoju službu na pravilan način.
Sve je za naše najveće dobro.
Hvala svim sudionicima moje životne priče. Cure, znam da ste ponosne, a i ja sam što vas imam <3
Život je lijep onoliko koliko vjere imaš u sebe, Boga i ljude koji ti “slučajno” ulaze u život!