Valentinovo je prošlo i više ne moramo ništa. Život ide dalje. Ili ipak?
Kako djetetu pokazujete da ga volite?
Brinete o njemu, trudite se zaraditi dovoljno da mu omogućite sve što poželi, svaki ga dan vozite na sve moguće aktivnosti, hranite ga, brinete o školi i zadaćama, odlazite na roditeljske sastanke, redovito plaćate sve te aktivnosti, kupujete odjeću i obuću kao i sve potrepštine, organizirate igru s prijateljima, odlazite na povremene izlete i još štošta.
Podrazumijevate da dijete vidi i zna što sve činite za njega. I sve to što radite djetetu treba biti znak da ga volite. Jako. beskrajno. Što se više brinete za njega, to ga više volite. Je li kod vas tako?
Je li briga o nekome dovoljan znak da nas netko voli ili treba ipak nešto više?
Uzmimo recimo neko zanimanje, npr. medicinska sestra. Brine li i ona o svojim pacijentima i daje im sebe kroz tu svoju brigu. Je li to znak da ih ona voli? Ili voli svoj posao?
Ili njegovateljica u staračkom domu. Brine li ona o starijima, bolesnima i nemoćnima? Je li to ljubav prema svakom od njih ili prema svome poslu?
Ono na što vam želim skrenuti pažnju je da sama briga u odnosu roditelj-dijete nije dovoljna. Brigu vašem djetetu može pružiti i netko drugi. No, ipak ste vi roditelj te biste trebali dati nešto više, puno više, najviše.
Ono gdje se po putu pogubimo je u toj brizi u kojoj pretjerujemo da bismo nadoknadili ljubav. Umjesto nekih znakova ljubavi koje bismo trebali pokazivati djeci i govoriti im, mi počinjemo pretjerivati u brizi za njih.
Je li vama dovoljno u odnosu da se netko brine za vas, a ne govori vam koliko mu značite niti vam iskazuje ljubav zagrljajima, poljupcima i riječima? Bi li vama to značilo da vas netko voli?
Ili ipak svaki dan iznova i iznova volite čuti volim te, drag si mi, volite primati komplimente, volite da vas voljeni podrže u onome što radite, da vas motiviraju kada vam je teško, da su tu za vas kada vam ne ide, da vas grle, maze i paze…
To su neke od aktivnosti koje ne možete imati baš sa svim ljudima već samo s izrazito bliskim osobama.
One su više od brige. I one su znak da je to to.
Naročito kada vas netko prihvaća sa svim manama i vrlinama. Naglasak na manama.
Kada vi djetetu kažete da ga volite i kada dobije lošu ocjenu, tješite ga i grlite, plačete zajedno i tražite zajedno strategije za ispravak, to je prihvaćanje djeteta u kompletu. Tu je vaša poruka djetetu da ga volite. Takvi teški dani su test za ljubav.
Lako je voljeti kada je sve u redu. Treba znati voljeti i prihvaćati kada nije sve kako treba. Tada nam svima treba najviše ljubavi i svih ovih postupaka koji ukazuju na ljubav.
Brigu možemo i platiti nekome, no ljubav ne možemo. Ljubav možemo dati i primiti jedino od ljudi koje neizmjerno volimo.
Takav stav bismo trebali njegovati u odnosu s djetetom. Pazite da se vaša ljubav ne pretvori u brigu i samo u brigu. Sjetite se da ni vi ne biste to voljeli.
U vašem odnosu treba biti više od same brige. Znate zbog čega najviše?
Vi ste primjer djetetu od kojeg ono uči. Naučite li ga da vam daje samo brigu, jednog dana će se to dijete pobrinuti da i vama starijima daje samo brigu. Ne znam koliko bi vam se to svidjelo i vjerujem da i sami težite dubljem odnosu. Stoga imate vremena za popravak.
Pokazujte i podučite djetetu kakvu ljubav želite da vam jednog dana uzvrati. Neka to ne bude samo svakodnevno izvršavanje dužnosti već puno, puno više.
Neka vam dan ne prođe bez zagrljaja. Puuunooo zagrljaja. I u radosti i u tuzi. Jedan zagrljaj je ko nijedan. Kažu da su 4 zagrljaja dnevno potrebna da bismo preživjeli, 8 da bismo se održali a 12 da bismo napredovali. Prema tome, grlite se!
Neka vam dan ne prođe bez razgovora u kojem su ključna pitanja: Kako si? Kakav ti je bio dan? Gledajte u oči s interesom, zanimanjem i potpitanjima. Razmijenite i vi svoje iskustvo kakav vam je bio dan kako bi dijete naučilo imati strpljenja slušati i vašu stranu priče i kako biste ga podučili da i ono postavlja ista pitanja.
Neka vam dan ne prođe bez poljubaca i maženja. Svaku priliku iskoristite udijeliti kompliment i dizati samopoštovanje i samopouzdanje svome djetetu. Dosta će ga život gaziti na svoje načine. Vas dijete ima da ga „dižete“ da lakše nastavi dalje.
Neka vam dan ne prođe bez utjehe, poticanja i moralne podrške. Vi ste kao djetetova produžena ruka ohrabrenja. Tko će ga drugi ohrabrivati ako ne vi? Kome je više stalo do djeteta nego vama? Znači da drugi ni neće toliko ohrabrivati kao vi. A ako vi to ne radite, hmmm, tko će?
Neka vam dan ne prođe da ne kažete djetetu da ga volite, i to nekoliko puta. I to ničim izazvani. Ne treba razlog da nekome kažeš da ga voliš. Samo voli. I ne podrazumijevaj da on to zna. Naglasi riječima i djelima. Ne košta ništa, a daje puno.
Ima toga još. Mogla bih nabrajati i nabrajati. No, znam da većina vas sve to zna. Istinski znati nešto znači primjenjivati to znanje. Znanje bez primjene je samo teorija.
Stoga, sada kada znate, i primjenjujte naučeno. Tek primjena će načiniti malu razliku u životu, a iskazivanje ljubavi osobama koje volimo je velika razlika koja čini život boljim a nas i druge sretnijima i ispunjenjima.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam.