Što ili tko su vam „važne stvari“ u životu?
Napisana je knjiga o tome što su umirući rekli, kada bi im bila dana još jedna šansa da prožive život, kako bi posložili svoje prioritete. Vi ne morate čekati svoj posljednji dan. Možete promisliti nekoliko dana na što najviše trošite svoje vrijeme i nakon toga napraviti listu želja na što biste voljeli trošiti svoje vrijeme.
Ponekad nas život odvede u pravcu u kojem nismo planirali ići i stalno sebi obećajemo da ćemo u starosti, u penziji ili kad „samo“ ovo završimo svoje prioritete promijeniti onako kako žalimo. No, do dana današnjeg neki to ne stižu odraditi jer se uvijek pojavi „još samo ovo“.
Uzmite list papira ili u svojoj glavi rangirajte nekoliko mjesta i posložite što je na prvom mjestu u vašem životu, što ili tko na drugom, trećem i tako redom. Bilo bi dobro da zapišete kao podsjetnik. Za to vam treba minutica. Je li na prvom mjestu obitelj ili zdravlje, ljubav ili financije, posao ili partner, djeca ili prijatelji, auto ili golo preživljavanje iz dana u dan, kućni ljubimac ili dodvoravanje nekome?
Kako ćete listu vidjeti samo vi, nastojite biti iskreni i ne sebi lagati.
Kažu da je prihvaćanje istine prvi korak prema promjeni. Pa nije loše biti iskren prema sebi, tu i tamo. Listu spremite na sigurno.
Nakon toga uzmite nekoliko dana za promišljanje i analiziranje sebe u pojedinim situacijama. Promislite nekoliko dana što vam je uistinu važno u životu, što je to što biste kada biste imali vremena na pretek radili sa srcem, kome biste posvećivali svoje vrijeme, čime biste se bavili bez prisile, bez moranja. Analizirajte sebe da si osvijestite na što vam otpada najviše vremena.
Prema tome napišite novu listu prioriteta – kako bih bez moranja posložio prioritete, što biste voljeli raditi i s kime provoditi najviše vremena. Usporedite te dvije liste. Prvu bacite a drugu okačite na vidno polje da se svaki dan prisjećate čemu stremite i poooolako se usklađujte prema tome.
Zašto je sve ovo važno?
Znamo govoriti kako bismo htjeli ovo ili ono raditi a nikada da išta praktično odradimo u tom smjeru. Ovo je barem prvi korak prema tome.
Nagledam se roditelja koji tvrde da su im djeca prioritet, a kada promatram njihov život, sve drugo im je važnije od djece. Zar mislite da maleni to ne primjećuju?
Ako imate dijete, onda biste im se do dvanaeste godine trebali maksimalno davati i to tako da njima dokažete da su vam prioritet. Ne samo riječima već djelima.
Dijete VAS treba – vaše vrijeme, pažnju, savjete, zagrljaje, pomoć i podršku. Treba osjećaj da ste tu za njega bez obzira na sve. Taj osjećaj stvara sigurnost. i kada se jednog dana (oko 12-te godine) okrene prema vršnjacima, osjećaj da ste tu bili za njega ostaje. Ako do tada niste razvili taj osjećaj, dijete ćete teško vratiti sebi i svojem povjerenju.
Zamislite sebe u odnosu s nekim kome vjerujte jer vam je to nebrojeno puta dokazao. I dalje vam to mora dokazivati jer kada učini nešto u što sumnjate, počinjete se čudno osjećati, kao da gubite povjerenje pa počinjete (pro)ispitivati. I nama odraslima je važno da imamo taj osjećaj povjerenja.
Kako onda ne bi bilo važno djeci?
Oni nas vole najviše na svijetu i nekako osjećaju da bismo i mi njih morali voljeti jednako. No, s vremenom traže dokaze u raznoraznim situacijama, kao da nas testiraju volimo li ih dovoljno. Zato rade neke „gluposti“. No, kada i dalje ostajemo uz njih kao podrška, kada razumijemo i volimo bez obzira na sve, možda se ne slažemo s postupcima no volimo i dalje, tada im je to dovoljan dokaz da smo tu za njih.
Ako ne radimo tako, ne brinite. Pronaći će oni sebi nekog tko će ih podržavati na taj način. Kao što ste vi sebi našli partnera ili prijatelja, tako će i oni.
No, ne bi li bilo lijepo kada biste ta podrška bili VI?
Stoga, bacite se na posao. Sredite prioritete u životu. Što vam je važnije i tko vam je važniji i polako djelujte u tom smjeru prije nego li bude prekasno.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!