Koliko puta ste djetetu nešto obećali a niste održali i ispunili svoje obećanje?
Kako se dijete osjećalo?
Koliko puta je vama to isto netko radio pa sad iz navike vi to radite drugima?
Jeste li zaboravili kako ste se osjećali kada su vama to radili?
Netko vam nešto obeća i ne ostvari, što se dešava nakon toga?
Taj netko vas možda u početku opravdava zbog toga što vas voli i poštuje. Ako to radite djetetu, ono će u početku naći opravdanja za takvo vaše ponašanje.
Nastavite li to raditi svako toliko, dijete će vas prestati opravdavati.
Kada i dalje obećajete a ne realizirate obećano, dijete će s vremenom prestati vjerovati u vaše riječi.
No, znate tko plaća najveću cijenu?
VI! VI KOJI OBEĆAJETE!
Vama će se to obiti o glavu.
Dijete vam s vremenom prestaje vjerovati zbog toga što ste to radili iznova i iznova. Od sada propituje i važe svaku vašu riječ. Pod svaku riječ mislim i pohvale i kazne, i obične razgovore i svaku vašu tvrdnju koja je istinita.
U dječjim očima postajete osoba koja nije pouzdana te vas mora provjeriti. Kao kada svaki puta prolazite kroz detektor laži. Baš svaki put, za sve što izgovorite.
Tko vas je doveo u to stanje? Sami.
Kada učite dijete takav obrazac ponašanja, tada ono to preslika i na svijet.
Postaje nepovjerljiv i sumnjičav prema svijetu. Pošto dijete kroz roditelje percipira svijet, počinje misliti da su i drugi takvi sve dok se uvjeri u suprotno.
No, obrazac ponašanja da provjerava svačije tvrdnje hoće li ih osoba realizirati ili ne, ostaje. Čak i ako vam je netko od prijatelja uvijek ispunio obećanje, još uvijek imate potrebu ispitati i provjeriti, biti sumnjičav. Možda to znate samo vi jer izvana ne pokazujete drugima, no uglavnom nepovjerenje ostaje. Nepovjerenje prema svijetu.
Jeste li kao roditelji svjesni koliko to vaše ponašanje ima duboki trag na dijete?
Nadam se da sam vam barem malo dočarala.
Što možete učiniti?
Kao prvo nemojte uopće obećavati. Zar nije bolje dijete iznenaditi?
Kada obećate a ne ostvarite, dijete ostaje razočarano.
No, kada ništa ne kažete samo najavite iznenađenje, tada možete ugodno iznenaditi dijete s nečime što nije očekivalo. Ako se u međuvremenu nešto dogodilo pa vam se čini da je iznenađenje nemoguće realizirati, možete to iznenađenje zamijeniti nekim drugim koje možete realizirati jer ionako niste rekli što je u pitanju.
Ili jednostavno nemojte ništa reći već samo napravite.
Dalje, ako se dogodi da ste obećali a vidite da je nemoguće realizirati, OBAVEZNO se ispričajte i dogovorite novi termin realizacije te tada svakako ostvarite obećano, pod bilo koju cijenu. No, to se ne bi smjelo dešavati prečesto jer ćete biti kao političar u predizbornoj kampanji. Dijete vas više ni ne doživljava jer pričate prazne riječi.
Nastojite graditi pouzdanost u odnosu s djetetom.
Kako ćete se vi ponašati prema djetetu, tako će s vremenom ono prema vama. S godinama će dijete imati isti obrazac prema vama i počet će vam obećavati i ne realizirati no s dozom osvete. Ne treba vam to, ni vama, ni djetetu.
Srećom, djeca odrastu i zaljube se u divne ljude koji znaju imati drugi obrazac ponašanja i nekako ih nauče da ne obećavaju uzalud sve osobe koje oni vole. Ima i onih koje realiziraju svoja obećanja te tako baš te osobe koje zavole poprave sliku o svijetu koju su stvorili u djetinjstvu.
Dobro je ako scenarij ima ovakav završetak. Ako nema, odgojili ste dijete koje je odlično u davanju obećanja no ne i u njihovu realiziranju. Takvih ima dosta oko nas, zar ne? Pitate se otkud im to. Sada znate. Negdje su morali istesati zanat.
Nije lako biti roditelj i dosta grešaka radimo na nesvjesnom nivou bez želje da priča krene u pogrešnom smjeru. Kada shvatimo već je kasno. Uzela sam si za misiju da vam osvještavam nesvjesno i pomažem u tome da budete bolji svojoj djeci a samim time i sebi.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!