Kako doživljavate svoje roditeljstvo, kao napor ili kao gušt ili pak jednostavno kao dužnost koja se mora obaviti?
Ako je doživljavate kao gušt i zadovoljstvo i volite to raditi, zapitajte se koje emocije u vama izaziva i možete li prepoznati koji dio u vama ispunjava. Nastojite upoznati taj dio sebe koji vam ispunjava te ga prenijeti na aktivnosti koje vam nisu gušt i lakoća.
Ako roditeljstvo doživljavate kao napor, zapitajte se što je to što vam najteže pada. Zbog čega imate osjećaj da vam je teško baviti se djecom? Što u vama izaziva? Kako se osjećate kada se trebate baviti djecom?
Što vam nedostaje i fali a djeca od vas traže da dajete?
- Uzmite nekoliko dana i pokušajte otkriti svoje okidače odnosno ono što vas naviše uznemirava i uzrujava kada vas djeca trebaju. Što je to što u vama izazovu svojim ponašanjem u određenim situacijama? Dakle, nemajte fokus na djeci nego na sebi. Što se u vama buni da odradite ono što oni traže od vas? Kada otkrijete što je to, idete na drugi korak.
- Možete li ikako namiriti tu svoju potrebu koju ste otkrili prije nego li vas oni zatrebaju? Znači, otkrili ste što je vaše uznemirenje i da je taj vaš dio ono što vas potiče na reakciju u određenim situacijama s djecom. Vrijeme je da ispunite to što vam nedostaje i namirite tu potrebu nečime što će je nahraniti. Razmislite čime biste to mogli odnosno čime biste se mogli baviti kako biste namirili taj nedostatak i bili u miru dok vas djeca zatrebaju. Je li to neka aktivnost, hobby, zanimacija ili nešto što vama puno znači.
- Pokušajte to što vas ispunjava ukomponirati u dan i baviti se time što redovitije kako biste taj svoj nedostatak održavali namirenim i time zadovoljili potrebu te umirili okidače. Tako da ste namireni dok vas drugi trebaju.
- Ako još uvijek imate burnu reakciju na djecu i na njihove potrebe, pokušajte ponoviti postupak i analizirati sebe što vas uznemirava i koje nedostatke još imate u sebi. I tako sve dok ne zadovoljite i posljednju potrebu.
Roditelji se rijetko bave sobom. Uglavnom im je opravdanje da nemaju vremena. Po reakcijama prema djeci osjeti se da potrebe roditelja nisu zadovoljene.
Zapamtite jednom za svagda!!!
VI NE MOŽETE DRUGIMA DAVATI ONO ŠTO SAMI NEMATE!
Stoga je važno napuniti sebe onime što drugi traže od vas.
Samoanaliza i rad na sebi su neophodni ako želite biti dobar roditelj i dati djeci ono što oni traže i očekuju.
Što im vi više toga imate za ponuditi, to će oni izrastati u bolje ljude.
No, da bi do toga došlo, potrebno je namiriti i zadovoljiti svoje potrebe, a prije toga saznati koje su ili nisu zadovoljene i još prije toga je potrebno sebe upoznati.
Za to biste trebali odvojiti vremena, ili sami ili potražite pomoć nekog coacha koji se time bavi da vam pomogne. Time ćete svakodnevnim ispunjenim životom zračiti mirom i radošću te tako zadovoljni moći davati i zadovoljavati potrebe članova obitelji.
U suprotnom, roditelj koji nema zadovoljene svoje potrebe, neće biti dobar roditelj i bunit će se te galamiti na djecu, kriviti njih za svoje nezadovoljstvo. Nisu djeca tu da zadovolje vaše potrebe nego obrnuto, vi ste tu da zadovoljite njihove. No, prije toga morate sami svoje.
Čak i ako doživljavate roditeljstvo kao dužnost, s vremenom ćete „puknuti“ ko kokica samo zato što nema ukusa u cijeloj priči.
Život treba živjeti s radošću i lakoćom a ne s težinom i strogoćom prema sebi i drugima. Tako nema gušta i s vremenom pucamo po šavovima.
Dakle, upoznajte sebe, svoje interese, zanimacije, svoje okidače i svoje mane. Naučite o sebi kako udovoljiti, kako riješiti i umiriti sebe da biste bili dobri supružniku i djeci.
Svaka bajka počinje od glavnog aktera priče. Vi ste glavni akter u svojoj bajci. Pobrinite se da glavni glumac bude dobar materijal tako da svi ostali požele biti dio vaše priče.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!