Kada pitaš roditelja kakvo dijete želi, svakako će reći da želi zdravo i dobro dijete. Kada dijete ide u školu ili vrtić, roditelj mu često kaže da bude dobar. Kada se vraća doma, pita je li bio dobar. Ovo je nešto što dijete često čuje – „Trebaš biti dobar!“
Što znači to „dobro“ dijete? Kakvo je „dobro“ dijete? I što roditelj uopće smatra pod tim pojmom?
Dobro dijete se ponaša u skladu s društvenim normama ponašanja.
Dobro dijete ne uznemirava druge.
Dobro dijete ne sramoti svoje roditelje.
Dobro dijete radi ono što mu se kaže.
Dobro dijete je svako dijete koje ne odskače od ostalih.
Dobro dijete je dobro drugima, no je li dobro sebi?
Dobro dijete djeluje i ponaša se onako kako se od njega zahtjeva.
Podvučemo li crtu – dobro dijete je POSLUŠNIK.
Tko su poslušnici? Oni koji klimaju glavom i rade što se od njih traži. Poslušnici se ne bune, ne misle svojom glavom i ne traže više.
Zar naš sustav ne želi upravo to da odgojimo takvo dijete kojim će onda moći lakše manipulirati? Glasat će točno za one koje će im oni reći, radit će ono što im se kaže i slično.
Je li to to što želite? Ako jest, onda radite upravo ono što su i vama radili.
Kako je moguće unijeti promijene u našu zemlju i u društvo ako će svi biti poslušnici i „dobra“ djeca?
Tko će se pobuniti? Tko će se usuditi reći istinu na glas – „Car je gol“?
Nitko.
Kako i bi kada ste im cijelo djetinjstvo govorili da nisu dobri ako to rade i uspjeli ih izdresirati da ne misle svojim glavama a ako i misle da prešute istinu jer to nije „dobro“.
Za koga točno nije to dobro?
Razumijete poantu?
Umjesto da svoje dijete odgajate da bude pristojno no da razmišlja svojom glavom, da se pobuni na nepravdu, da čvrsto stoji iza svojih riječi ako u njih vjeruje, da se pobuni protiv sustava ako primijeti da nešto ne valja, da obrani svoje prijatelje ako vjeruje u njih, da se pobuni protiv nepravde nadređenih. Ja djecu u školi učim da to što sam ja učiteljica ne znači da sam bezgrešna. Imaju mi pravo ispraviti pogreške i reći što misle. Mogu to uraditi na sasvim pristojan način bez da se uvrijedim. No, ono što je pogrešno a oni primjećuju, trebaju se usuditi reći, bez straha i s čvrstom vjerom.
Pokušajte sami sebi definirati što za vas točno znači „dobro“ dijete i ako je to nešto u što je vas sustav uvjerio i od koristi je samo tom sustavu, onda vas molim da promijenite definiciju „dobrog“ djeteta. Za naše društvo je bolje da odgajamo djecu koja će razmišljati a ne poslušnike. Poslušnicima se lako manipulira i pretvaraju se u mase koje šute i prešute istinu.
Želite li to? Želite li da vaše dijete bude takvo, onda nastavite s takvim odgojem.
Smeta li vam to što se vaše dijete usudi vama u lice reći ono što misli, pobrinite se da i dalje govori istinu u lice samo ga naučite pristojnosti. Može se istina reći direktno i pristojno. Pristojno ponašanje otvara sva vrata. Nepristojno zatvara. nije do istine nego do načina na koji se iznosi.
Dakle, zajedno definirajte „dobro“ dijete, razgovarajte češće, navodite primjere, tražite da promišlja i bira riječi, no da i dalje iznosi svoje stavove jer je to dobro za dijete, za vas i u krajnjoj mjeri za čitavo društvo. Iako to naše društvo ne želi to, vrijeme je da se prestanete ljutiti na političare i državni aparat. Učinite nešto konkretno. Odgojite dijete koje će jednog dana učiniti nešto da se društvo promijeni jer neće biti poslušnik društva.
Mnogi misle da se svijet mijenja time da vičemo na političare, ljutimo se na njih, što odbijamo glasati, što kritiziramo unutar svoja 4 zida i slične pasivne aktivnosti. Ne, tako nećete puno učiniti.
Više ćete učiniti ako naučite dijete da glasno iznosi svoje mišljenje, tamo gdje treba. Da se bori za svoje stavove, tamo gdje treba. Da misli svojom glavom i da ne klima poput većine ako se ne slaže izrečenim. Odgojite dijete koje misli svojom glavom i učinili ste veliku stvar za svijet.
Naravno, za takvo dijete i sami morate imati spremne argumente za raspravu a ne ga ušutkavati kada vam ponestaje argumenata. Znači i vi ćete se mijenjati, na bolje.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!