Dogode se dani kada dijete nije svoje, kada se ponaša drugačije, uznemireno je ili ga nešto muči. U takvim danima često olako zaključimo pa i kažemo djetetu da je zločesto. Ima li dijete više puta takve dane, time što mu ponavljamo da je zločest, ono povjeruje u to.
Kako znate da to za sebe misli? Pitajte ga i reći će vam baš to.
Tko ga je u to uvjerio? Roditelj.
Krenimo ispočetka.
Rijetki su roditelji koji u startu razdvajaju ponašanje djeteta od djeteta samog. Niti sebi to ne znaju razdvojiti, a kamoli djetetu. Ponašanje i osobnost su im jedno te isto. No, praksa pokazuje drugačije. Baš zbog toga je potrebno naučiti razlikovati to dvoje.
Ima dana kada se dijete ponaša drugačije, no to ne znači da je ono po karakteru takvo. Ako sve ostale dane nije, onda nemojte poistovjećivati jedno i drugo jer time djetetu rušite samopoštovanje. Ne poštuje sebe već počinje vjerovati da je loš.
Kako dođe to tih loših dana? Jeste li se uopće zapitali?
Postoje dječji okidači na koje dijete reagira bez da je svjesno uzroka. Roditelj bi trebao biti svjestan uzroka ponašanja jer je dijete premalo da poveže stvari.
Najčešći uzroci su bolest ili neka opće iznemoglost, glad, umor i neka nova ili nepredvidiva situacija.
Kada je dijete bolesno ili se osjeća loše, teško da će funkcionirati kao svaki dan. To i sami znate da se tih dana ponaša drugačije. Neki se potpuno umire, a neki su nabrijani i divljaju. Ovisno kako koje dijete. Vi već prepoznajete po ponašanju djeteta da se nešto događa, da se ponaša kao da će biti bolesno i tada ga nemojte tretirati zločestim već mu posvetite više pažnje. Bolest zahtjeva više maženja, paženja, ljubavi i skrbi, naročito roditeljske.
„Kad si gladan, nisi svoj.“ Kada je dijete gladno, nije svoje. Ono bi odmah pojelo sve čega se dočepa, a najčešće traži slatkiše. Što vi radite kada ste gladni a nemate ništa za pojesti? Vjerojatno pojedete nešto slatko jer to poprilično zasiti i daje osjećaj sitosti. No, samo na kratko vrijeme. Uspostavite li neki dogovor u domu oko toga što pojesti kad je jako gladno i to pretvorite u rutinu, tada to postaje djetetu navika i znat će što u slučaju gladi. Ako ne želite da to budu slatkiši, uvedite voće, namaze ili nešto takvo. Djeca su premala da zadržavaju osjećaj gladi i važno im je da ga namire u trenutku te stoga znaju dramiti i moliti. Uspostavite li dogovor, riješili ste na duže staze problem. Da ne kažem da ste sebi kupili vrijeme da u miru napravite obrok do kojeg će dijete već opet ogladnjeti.
Ima dana kada se dijete nije dovoljno naspavalo, išlo je možda prekasno na spavanje ili se po noći budilo, sanjalo nešto strašno ili slično i ujutro ste već primijetili da nešto nije kako treba te se taj dan proteže kroz dana ta neka vrsta nervoze zbog umora, za očekivati je da će se dijete ponašati drugačije. No, tada imajte razumijevanja shvaćajući uzrok ponašanja i nemojte mu govoriti da je zločesto kada ima dobre razloge za takvo ponašanje. Pokušajte imate razumijevanja. Pokušajte nadoknaditi vrijeme spavanja, ako je ikako moguće. Ili pak neka ide ranije na spavanje kako bi se odmorilo. Djeci je san vrlo bitan za pravilno funkcioniranje.
I na kraju, djeca vole rutinu. Ako im se poremeti rutina i dogodi neka nova, nepredvidiva situacija, tada je njihovo ponašanje drugačije, uznemireno više zbog straha od toga što će biti i kako će ispasti. U takvim situacijama se ponašaju drugačije, uznemirenije i reakcije su im burnije. To je samo njihov način zaštićivanja sebe.
Što možete u takvim situacijama?
Kada znate da će se djetetu događati nešto što još do sada nije, najavite mu to nekoliko dana ranije. Pripremite ga pričom o tome. Upozorite na sve što je dobro ili nije. I tako svaki dan razgovarajte o tome dok vam dijete samo ne počne ponavljati tu istu priču. Bit će mu lakše prihvatiti situaciju kada do nje dođe. Recimo poput polaska u vrtić, odlazak kod liječnika, u posjet ili nešto slično. Bitno je da dijete na vrijeme pripremite za taj događaj pa će reakcija biti mirnija.
Možda ste is ami primijetili neki obrazac ponašanja kod svojeg djeteta. Ne ignorirajte ga ako vam dijete kroz to ponašanje govori da ga nešto muči. Naučite prepoznati razlike u ponašanju. Naročito nemojte olako zaključivati da je „zločesto“ jer iza toga se krije cijela paleta uzroka a na vama je da ih otkrijete , olakšate djetetu pa u konačnici i sebi.
Time nećete narušiti djetetu sliku o sebi već ćete se pozabaviti uzrokom i nuditi rješenje.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!