Ako se bavim savjetovanjem roditelja, za očekivati je da k meni dolaze roditelji zločeste djece, zar ne?
Tko su dobra a tko zločesta djeca?
Koji su kriteriji za određivanje zločeste djece?
Po čijim kriterijima je dijete dobro ili zločesto?
Što ako roditelj hiperaktivnog djeteta misli da je njegovo dijete odlično, pristojno i dobro, a neki drugi roditelj misli za svoje dijete da nije dobro, da mu je dijete zločesto samo zato što ne može sjediti pri miru, što je preopušteno ili ima obrazac da mu se mora više puta ponoviti da bi ga čulo.
Što ako roditelj djeteta koje povremeno zaboravi zadaću ili je vrlo tiho i introvertirano misli za dijete da je zločesto dok za dijete koje je otvoreno i iskreno, uvijek kaže što misli, bez cenzure i trunke pristojnosti, vrlo je samouvjereno i sigurno u sebe, roditelj takvog djeteta misli da je njegovo dijete vrlo pristojno odnosno dobro?
Shvaćate li koliko kriterija „dobrote“ i „zločestoće“ ima?
Koliko roditelja toliko raznih kriterija.
Meni ej u redu što svaki roditelj odgaja svoje dijete najbolje što zna, nastojeći mu prenijeti svoja iskustva i ono što su njega naučili. No, problem je ako se roditelj ne prilagođava vremenu, mjestu i okolnostima te dobu u kojem živimo.
Današnja vremena su drugačija nego ona u kojima ste vi odrastali.
Tada se odgoj više bazirao na strahopoštovanju, te se naređivalo, prijetilo, uvjetovalo ili se tuklo, kako u roditeljskom domu tako i u školi, pa čak i na policiji. Sustav je bio takav.
Vremena su se promijenila se odgoj svodi na dogovore, pregovore, razgovore, tu i tamo uvjetovanja i uvjeravanja. Još nekolicina tuče djecu u svojoj nemoći misleći da će ih tako odgojiti. No, ove današnje generacije ne znaju za strah nego za poštovanje. Postignete li kod djeteta da vas poštuje, dobit ćete mogućnost za odličan odgoj.
Ako dijete odmah ne posluša roditelja, roditelj ga okarakterizira kao neposlušno dijete ili dijete koje nije ‘dobro’, ‘zločesto’ je. To mu i kaže svaki put nekim svojim rječnikom kako bi dijete primilo na znanje da se roditelj ne slaže s ponašanjem.
Reći nekome da nešto nije dobro, a ne dati mu upute što očekujemo i što smatramo dobrim, znači da ćemo se vrtjeti u krugu. Dijete će sigurno ponoviti to ili neko slično ponašanje s kojim roditelj neće biti zadovoljan i opet će mu reći da je ‘zločest’.
Vi ćete biti sve nezadovoljniji a dijete sve više frustrirano.
Nitko nema koristi od toga.
Želite li riješiti situaciju i imati korektniji odnos s djetetom, važno je da zadobijete POŠTOVANJE DJETETA.
To nećete postići batinama i urlanjem. Ni vi ne biste poštovali osobu koja vas batina i vrijeđa, zar ne?
- Kako bi bilo da naučite koristiti čarobne riječi u ophođenju s djetetom?
Molim, hvala, izvoli i oprosti su riječi koje preskačemo a zaista imaju velik utjecaj na sugovornika.
- Kako bi bilo da u komunikaciji s djetetom koristite omekšivače odnosno riječi poput – zlato, ljubavi, sunce, srećo…? Time u startu „omekšavate“ već napetu situaciju.
- Kako bi bilo da djetetu objasnite što očekujete od njega, kako da izvede ono što tražite i s kojim rezultatom biste bili zadovoljni kada bi ga dijete postiglo?
- I na kraju objašnjenja pitajte je li mu jasno što treba činiti i možete li mu pomoći ako nešto ne zna.
Ovakvim pristupom dajete pomoć i podršku te će dijete dati sve od sebe da opravda svojim ponašanjem vaša očekivanja. Ako ste tu još i kao usputna podrška kada vidite da ide po zlu, priskočite u pomoć, tada će uspjeh biti zagarantiran.
Rezultat će biti „dobro“, a ne „zločesto“ dijete. Zar to ne želite? Nije li vam to namjera?
Samim time što govorite djetetu da je „zločesto“ a ne činite konkretne korake kojima bi dijete postalo „dobro“ po vašem kriteriju, neće se promijeniti ništa.
Pitajte sebe „Kakvo dijete želim? Kako se treba ponašati da budem zadovoljan roditelj? Što dijete treba činiti da bi meni bilo dobro?“
Tek kada sebi date te odgovore, možete to isto tražiti od djeteta te tako postići to da dijete zna u kojem smjeru treba ići. Sve dok ga samo nazivate pogrdnim imenima, neće se mijenjati. Pokažite mu smjer u kojem želite da ide da bude dobro i vama i djetetu i bit ćete oboje zadovoljni.
Nemojte misliti da ovo pišem zato što sama djecu karakteriziram „dobrima“ ili „zločestima“. Osobno sam protiv takvih karakteriziranja. No, na tjednoj bazi mi dolaze roditelji koji tvrde da im je jedno dijete „dobro“ a da su k meni došli zbog ovog drugog „zločestog“. Srce me boli od tih riječi, naročito što znam da ih je dijete čulo već puno puta.
Možete li samo zamisliti kako se osjeća dijete koje vas bezuvjetno voli a nikako da vam ispuni očekivanja da bude dobro? Srce mu krvari.
Ako ste se i sami pronašli u tekstu, molim vas da što hitnije dođete do mene da pomognemo i djetetu i vama kako bi vaš suživot bio bolji i ljepši.
Uskoro ću održati cjelodnevnu edukaciju za roditelje „Roditelj za 5“ gdje ćemo proći nekoliko tema na polju roditeljstva kojima vam želim pomoći i olakšati kako biste izbjegli ovakve i slične situacije. Na mojoj stranici su detalji.
Znam da vam nije lako, ali tu sam da vam pomognem jer imam znanja koja vam trebaju. Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!