Živim u centru grada gdje ima dosta dječjih parkova. Koliko primjećujem, uvijek ima djece s roditeljima. Dob te djece je otprilike do sedme godine. Starija djeca se rjeđe vide.
Koliko djeca imaju razvijenu naviku boravka u prirodi ili na svježem zraku?
Mlađa djeca još i mole da se ide van na igru, no kako odrastaju, to sve manje čujete. I sami roditelji idu linijom manjeg otpora pa ni ne forsiraju izlazak na zrak. S vremenom, toga bude sve rjeđe i rjeđe.
Boravak na svježem zraku i aktivnosti vani su nešto što bi svakodnevno trebalo biti na repertoaru djeteta, bez obzira na vrijeme. Bez izgovora. Kako bi dijete steklo naviku.
Istraživanja pokazuju da djeca koja do 11. godine redovito provode vrijeme u prirodi i u kasnijoj dobi nastavljaju s ovom zdravom i odličnom navikom.
Osim stjecanja dobre navike, koristi su mnogobrojne.
Djeca u prirodi više trče, kreću se, kreativniji su u osmišljavanju igara, maštovitiji te
koriste sva osjetila a samim time je i mozak više korišten.
Povezuju teorijske sadržaje s praktičnim životom. Bolje primjećuju okolinu. Više postavljaju pitanja o praktičnom životu. Koriste prirodne predmete za rješenje u nekoj situaciji.
Djeca koja borave u prirodi više slušaju i promatraju te kvalitetnije komuniciraju. Kada su u grupama, tada i bolje surađuju jer imaju isti cilj (npr. da izađu iz šume, parka i slično) te su samim time i bolje organiziraniji te uče lakše se snalaziti u okolini i prostoru. Primjećuju sličnosti i razlike.
Boravkom na zraku podiže se svijest o ekologiji i čistoći okoliša te brige o njemu. Dijete će prirodno paziti na biljke i životinje kao i na to da ne baca smeće bilo gdje.
Frekvencija prirode odlično utječe na svako biće te se podiže vrlo visoko, do 528 Hz. Tvrde da ta vibracija odlično utječe na oporavak i obnavljanje DNA za razliku od nižih vibracija TV i reklame koji imaju nižu vibraciju od 440 Hz.
528 Hz je zvuk ljubavi. Zato se i vraćamo izvana radosni i sretni, a kad ustajemo od TV se osjećamo izmoždeno. Boravak u prirodi dokazano smanjuje nervozu.
Mnoga djeca za koju tvrde da su hiperaktivna, u prirodi to prestaju biti. Tamo se mogu slobodnije kretati i ispoljiti višak svoje energije za razliku da sjede u sobi, na stolici gdje ih čak i zidovi guše. U prirodi se osjećaju slobodnije i imaju više prostora te takva aktivnost postaje bolje iskorištena.
Za djecu su prirodnija igra i kretanje te im to omogućujte što češće. Imat će bolji imunitet i san.
U prirodi se oni penju, skaču, trče i rade teže fizičke aktivnosti a da ih uopće nisu no svjesni te tako razvijaju mišiće i koordinaciju tijela.
Nemojte stvarati ograničenje u pogledu vremenskih prilika kada je boravak na zraku u pitanju. Odrasli ne ostaju u domu kada pada kiša. Zar tada javljate da nećete doći na posao? Zašto ne biste onda izašli s djetetom na otvoreno ako pada kiša ili puše vjetar?
Često na nesvjesnoj razini odgajamo i djelujemo pogrešno, više zbog toga što nam se ne da ili smo preumorni pa u uvjetima gdje nema sunčanog vremena ne izlazimo s djecom van, opravdavajući se da je vrijeme loše i koristeći pogrešne izgovore šaljemo djeci poruku d au to doba i u kasnijoj dobi ne trebaju van.
To se i dešava. Oni se zatvaraju unutra i ne žele van da ih kiša ne smoči.
Pazite na takve nesvjesne poruke koje im šaljete. Nije za njihovo dobro.
Drago mi je za čuti da sve više vrtića potiče svakodnevnu igru na otvorenom bez obzira na vremenske uvjete. Priroda zacjeljuje u svakom pogledu bez obzira na prognozu.
Apeliram i na vas roditelje da prakticirate svakodnevni boravak na zraku ili u prirodi kako bi se vaša djeca razvijala u zdraviju i sretniju djecu i jednog lijepog dana oni vas vodili na planinarenja jer ste ih vi tako naučili.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!