Često čujemo kako je važno aktivno se baviti djetetom. Mnogi s djetetom provode dosta vremena no nije isto biti s djetetom pod istim krovom ili pak aktivno se baviti njime.
Moje pitanje vama je koliko prosječno se na dnevnoj bazi aktivno bavite djetetom?
Dijete računa samo onaj dio vremena u kojem ste u potpunosti posvećeni njemu. I to ne onaj dio koji spada u dužnosti već onaj dio koji spada u igru i zabavu.
Zato vam i pišem o ovome.
Katkada netko pita dijete tko se više bavi njime, pa roditelj čuje da dijete kaže nekog drugog umjesto njega. To je zato što je djeci važnija igra od obaveza i dužnosti pa računaju samo na to.
Navest ću vam usporedbu.
Sigurna sam da imate u životu neku osobu s kojom se slažete, draga vam je, na istoj ste valnoj duljini. S takvom osobom vam je lijepo provoditi vrijeme i najčešće vrijeme preleti. Imate osjećaj da nikada niste dovoljno vremena zajedno iako ste fizički skoro svaki dan skupa.
Znači, vaš mozak memorira kako nikada dovoljno društva s osobom koja mu je draga.
Tako djetetu nikad dovoljno roditelja koji se aktivno bavi djetetom. Lijepo mu je, uživa, smije se i raduje i želi toga još i još.
Zbog toga će vas tražiti, dosađivati vam ili pak predbacivati kako se niste dovoljno igrali. Ne zato što istinski niste već zato što mu je uz vas lijepo i nikada mu dovoljno vas.
Tako, kada s djetetom radite stvari koje ga vesele i raduju, oslobađa se hormon
sreće i dijete vam se neopisivo raduje.
No, kada obavljate dužnosti, ono što morate, pišete zadaću ili pospremate, tada to dijete ne raduje kao igra i ono ne uživa toliko te mu zato taj dio teško pada. Nema hormona sreće.
Pretvorite li i takve aktivnosti u igru i zabavu, barem kad su djeca mlađa, bit će vam lakše s njima a njima ljepše s vama. To će računati kao vrijeme aktivno provedeno s njima zato što se igrate, a ne pospremate. Ima hormona sreće.
Ako roditelj ima stav da „troši“ vrijeme na dijete, ima stav iz dužnosti. Obavlja sve obaveze, brine, daje mu što mora i što djetetu treba, no dijete osjeća da to radite iz „moranja“ a ne iz htijenja, nema igre i radosti, pa nema ni hormona sreće.
Znači, mijenjajte stav!
Vi ionako potrošite određeno vrijeme na dijete, dio vašeg dana i života otpada na to, Zar nije bolje da onda to bude u što boljem stavu, korisnijem i za vas i za dijete?!
Ovako, ionako potrošite vrijeme, brinete o djetetu a ono to ne osjeća tako.
Stav iz dužnosti i obaveze i stav iz ljubavi se razlikuju u količini ljubavi koju netko unosi u ono čime se bavi.
Sigurna sam da i sami osjetite kada netko radi nešto iz ljubavi a kada radi jer mora.
Nažalost, žene koje su rastrgane između više obaveza ili poslova, vrlo često zapadnu u to stanje dužnosti. Nije da se njima sviđa to stanje, no ne znaju nikako van iz toga. Zato se dogodi da se tate bolje, ljepše i kvalitetnije igraju i bave djetetom od majki.
Majke imaju u svojim glavama popise dnevnih obaveza, a na tom popisu je i dijete. Dijete nije i ne bi trebala biti obaveza već ljubav i ljepši dio dana. No, kako je majkama 24 sata premalo za sve što si zacrtaju, pretvore si život u moranje, a onda ne znaju kako van iz toga.
Primijetila sam taj sindrom na individualnim savjetovanjima roditelja i djece gdje najčešće majke imaju taj osjećaj moranja koji ih razdire i uništava divan obiteljski život. K tome, svi oko njih to primjećuju, a one ne. Supružnik predbacuje, dijete tvrdi da se mama ne igra dovoljno, pa katkada i svekrva i još neki komentiraju, no sama majka ne zna što sve treba mijenjati.
Zato sam napravila program za žene – „Ne moraš ništa, a možeš sve“ na kojem učim majke kako će se izvući iz tog svojeg programa obavljanja dužnosti i kako će ‘moranje’ pretvoriti u ‘željenje’ te time olakšati i uljepšati život sebi i obitelji.
Kada žena jednom zapadne u program moranja, teško joj se samoj izvući bez nečije pomoći. Divno je ako ima supružnika ili prijateljicu koja pomogne, no ako nema, onda se samo vrti u krug.
Pomogla sam mnogima, pa mogu i vama. Moj je prijedlog da prođete program za žene, osvijestite programe ponašanja koji vam ne koriste te naučite živjeti bez moranja i tako uljepšate dio života posvećen roditeljstvu, a naučite kako to isto prenijeti i na ostala područja života.
Kada je žena sretna i nasmijana, ona je zadovoljna. Kada je majka sretna, sretno je i njeno dijete, a partner zadovoljan.
Takva majka je stup obitelji i pokretač pozitivne energije u domu. Zato i očekujemo od nje da bude uvijek dobro, no rijetki joj nude pomoć da tu vrstu energije održava na nivou.
Ja vam nudim baš to – podršku, edukaciju, pomoć i usmjerenje kako ćete živjeti ispunjen i sretan život bez moranja.
Program za žene će biti u hotelu Castellum u Čakovcu, 16. lipnja od 9 do 18 sati. Detalji o samom programu su na ovom linku gdje se možete i prijaviti.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!