Što će ljudi reći odgajate li VAŠE dijete kako treba?
Što će ljudi reći na odluke koje ste donijeli za VAŠ život?
Što će ljudi reći na to kako se VI oblačite?
Što će reći na to koje edukacije VI pohađate?
Što će susjedi misliti, kako će kućni prijatelji reagirati?
Što će misliti o vašoj djeci u školi?
Što će reći i misliti na ovo ili na ono?
Na nesvjesnoj razini nam je stalo do mišljenja drugih i više no što uopće želimo priznati, ma koliko svjesno tvrdili da nije.
Svaki put kada sebi postavite pitanje „Kako ću napraviti ovo ili ono…“, dio tog pitanja se odnosi i na to što će ljudi reći, misliti i govoriti o vama i kako ćete se nositi s time.
Čak je nama lakše donijeti odluku ma kako teška bila, ali riješiti se toga što će ljudi misliti ako ta odluka nije u skladu s okolnostima.
Češće se događa da osjetimo ponos na neku dobru odluku jer ćemo im sada pokazati kako smo dobri. To je isto to – što će drugi reći, samo druga strana medalje.
Strah kada ne uradimo nešto kako okolina očekuje ili ponos da im dokažemo kako smo uspjeli su jedna te ista stvar – briga o tome što će svijet misliti o nama.
Jače je no što mislimo. Iako poričemo i iako se u sebi borimo protiv toga, svakako nam ispliva svako toliko.
Zašto vam pišem o ovome?
Prilaze mi neke žene ili mi pišete poruke kako biste voljeli prisustvovati programu za žene „Ne moraš ništa, a možeš sve“, ali vas je strah. Pitala sam čega vas je strah i dobila odgovor da se bojite promjene u životu i drugih koji će misliti da s vama nešto nije u redu jer radite na sebi, znači niste normalni….poput njih.
Dio programa za žene bavi se emocijama i uči vas koliko su strah, krivnja i sram moćne emocije koje gospodare vašim životom i čine vas nesretnima. Postoje načini kako da ih nadiđete i ako se već godinama sami ne možete izboriti s time, preporuka je da netko radi s vama i pomogne vam. Zato i radim ovo i zato sam tu za vas.
S druge strane, nagledam se u školi djece koja kopiraju drugu djecu zato što se njihovi roditelji druže i što posjedovanje stvari jednih, moraju posjedovati i drugi imati.
Ona ima mobitel, kako sad ti nećeš. On ima ovu igračku, kako ti sad to nećeš. Ili ona čuvena rečenica koju vam dijete izgovara „Pa svi to imaju!“. Otkud to djetetu? Vidi da se i njegovi roditelji trude imati sve što imaju i drugi, pa jednako tako i ono to radi.
Koju poruku šaljemo djeci?
Budi kao netko drugi. Ponašaj se kao netko drugi. Sve je dobro dok imaš sve ono što i oni oko tebe. Tako si prihvaćen.
Moj odgoj djece se ne svodi na to. I ne odgajam djecu tako, niti kod kuće, a niti u školi. Niti želim.
S djecom u školi je lako jer oni prije shvate te stvari. Pošto radim s njima do puberteta, shvaćaju još i prije. Tek u pubertetu im postaje bitno ovo što će drugi misliti o njima, a tada je sve to utjecaj roditeljskog odgoja, sasvim nesvjesno im prenosite.
Ono što želim je i vama osvijestiti koliko nas blokira to nesvjesno razmišljanje o tome što će svijet reći.
Mnogi roditelji radije biraju doći na individualna savjetovanja nego na javna predavanja o roditeljstvu, iz istog razloga, pod izgovorom da im je tako lakše. I meni je lakše, no koncept predavanja je sveobuhvatniji i jednako važan kao i individualan rad, naročito ako vaš odnos u obitelji nije dobar.
Što će ljudi reći da niste dobar roditelj ako odete na predavanje o roditeljstvu?
Svašta!
Ako u životu postignemo materijalno bogatstvo, a ne radimo na sebi da sebe razvijamo kao osobu, da se riješimo ovakvih i sličnih razmišljanja, to je kao da sami sebe zatvaramo u kutiju ili u kuću bez prozora. Onako je kao nam je unutra. Unutra smo sigurni. Bunimo se što nam svi ovi izvana ne dolaze, a ne shvaćamo da smo sami postavili zidove. Sami ih moramo i srušiti.
Ono što je poanta čitavog programa za žene je da prestanemo biti žrtva drugih i postanemo gospodar svojeg života te time primjerom pokažemo djeci kako se živi život. Umjesto toga mi biramo životarenje i žrtvovanje i čudimo se kako nam ništa ne ide od ruke. Imamo moć preuzeti život u svoje ruke bez obzira na godine i bez obzira na okolnosti. Važno je da to želimo. Želite li?
Evo jedan test za vas.
Što bi se dogodilo kada biste samo jedan dan u tjednu prestali raditi svoje dužnosti i uzeli za sebe dan kada radite ono što volite. Što bi se dogodilo?
Što vam je prvo palo na pamet?
Jeste li pomislili kako bi to bilo lijepo i što biste sve mogli raditi taj dan?
Ili ste pomislili na to što će vam reći obitelj, susjedi i ljudi oko vas? Kakve će biti njihove reakcije?
Znači, volite li sebe u dovoljnoj mjeri da živite svoj život u punini, onako kako želite i zavređujete ili živite život onako kako je ljudima oko vas najbolje za njih, žrtvujući se i oviseći o njihovom mišljenju?
Izbor je na vama i uvijek samo na vama.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!