Ima li vaše dijete mnoštvo igračaka u svojoj sobici ili kutku za igru? Nema čega nema. Kad uđete u dućan s igračkama i želite kupiti nešto za svoje dijete, shvatite da vi već doma imate sve i sami biste mogli otvoriti dućan.
Igra li se vaše dijete sa svim tim igračkicama ili samo s onim novim i srcu priraslim?
Kako to da se pri kraju dana većina igračaka ne nalazi na svome mjestu i vi ih morate spremati ako želite da budu na svojem mjestu?
Imate li takvu situaciju?
Što činiti? Kako pomoći sebi i djetetu?
Živimo u dobu u kojem je svaka igračka dostupna i relativno po pristupačnoj cijeni. Ako pak je skuplja, donese je Djed Mraz. Tako dijete ima obilje igračaka a sve mu ne treba. Kao kada biste vi sebi kupili od svake vrste čaša po komplet ili po jednu a u jednom danu vam ne trebaju sve nego samo neke. No, taj mentalitet imanja i obilja daje nam osjećaj vrijednosti koji je privremen no svakako je neko vrijeme ugodan.
To što možete svojem djetetu pružiti više no što je vama pruženo daje vam osjećaj da vaše dijete ima sve. Je li to baš ono što djetetu treba?
Dijete bi bilo sretnije kada biste se vi poigrali s njime i tim igračkama. No, ma koju god igračku kupili, s vremenom gubi značaj ako se dijete nema s kime poigrati. Za igru je važnije društvo. Tada i te igračke imaju svoju slast.
Zato je dobro da djetetu osigurate društvo za igru – svaki dan ili gotovo svaki dan! Bez obzira na količinu igračaka ako nemaš društvo za igru, one nemaju smisao. Ima jedan period u djetinjstvu kada se dijete voli igrati samo, no to vrlo kratko traje. Osim toga, uvijek je dobro dijete učiti da jedan dio dana samo provede u igri kako bi se naučilo biti samo. No, na duže staze bi trebalo poštivati to da je čovjek društveno biće i osigurati djetetu društvo. Hoćete li to vi učiniti ako je dijete mlađe ili ćete tome podučiti dijete ako je već u mogućnosti organizirati se, to prepuštam vama.
Prije nego li se društvo raziđe, potrebno je razviti naviku pospremanja igračaka na svoje mjesto. S obzirom na to da su u igri više od dvije ruke, to će ići brže. U početku možete pomoći sugestijama i uputama gdje što stoji kako bi vaše dijete shvatilo i naučilo strukturu pospremanja.
Ima roditelja koji podrazumijevaju da dijete zna gdje što stoji, no ako niste podučili dijete i barem nekoliko puta s njime pospremili igračke uz objašnjenje gdje što treba biti, ono to neće znati samo od sebe. Tome posvetite barem tjedan-dva, svakodnevno dok dijete ne svlada tu naviku. Nakon toga može s prijateljem pospremati.
Ako ima previše igračaka u sobi i ne igra se sa svima ili pak je neke preraslo, uzmite kutiju u koju ćete spremiti igračke za mlađe dijete ili pak s djetetom donirati bolnici, dječjem odjelu ili pak obitelji u potrebi. Ovime možete i djetetu i sebi učiniti uslugu. Pronađite obitelj u potrebi i odnesite igračke. Povedite dijete da vidi radost na tim licima i da doživi na svojoj koži osjećaj dijeljenja, davanja i primanja od strane djece koja nemaju ni za hranu.
Vjerujete, vrlo je osvještavajuće i kod djeteta budi zahvalnost.
Ima i ona metoda da sve igračke u sobi grupirate u 3 skupine – one s kojima se dijete igra, one s kojima se povremeno igra i one s kojima se vrlo rijetko ili nikada ne igra. Tada ostavite samo prvu skupinu igračaka u sobi, a ostale dvije spremite u kući i zamijenite kroz koji tjedan ili mjesec. Tako će dijete imati manje za pospremanje, a i svako toliko će imati „nove“ igračke za igru.
Kako još održavati sobicu čistu i pospremljenu od igračaka?
Uvedite pravilo da se ne ide na spavanje dok se sve ne pospremi na svoje mjesto. Tu je isto važno da se uključite vi nekoliko tjedana (točnije 3 tjedna minimalno, svaki dan) i usmjeravate dijete gdje što stoji, zašto tu stoji i podučite ga organizaciji i redu.
S time se ne rađamo nego to razvijamo i učimo pa prema tome podučite i naučite tome svoje dijete. Jednom kada ga tome naučite s igračkama, preslikat će i na druge aktivnosti.
Ako dijete ima posebnu prostoriju za igru a posebnu gdje spava, tada jednom tjedno imajte veće spremanje a svaki dan brzinsko spremanje. Brzinsko znači da ni jedna igračka ne smije biti na podu da se po njoj gazi. Nije nužno da mora biti na svojem mjestu.
I još jedna stvar koju možete a to je da kada znate da djetetu dolazi netko na igru, da uvedete da nakon igre pospreme, no kako to neće biti uvijek baš onako na svojem mjestu, možete tražiti od djeteta da ono samo prije igre pospremi i popravi sve na svoje mjesto i od toga stvorite igricu. Na primjer, kada kupci dolaze u dućan, važno je da sve bude na svojem mjestu kako bi njima bilo lakše birati. Zato naučite dijete da će im se biti lakše igrati se ako je sve na svojem mjestu prije, a onda i poslije igre. To uključite u satnicu za igru da ne bi poslije ispalo da nema vremena za to.
Ima djece koja će rado vizualno sve lijepo srediti, a ima djece koja to neće i nije im bitno. I ove druge možete podučiti da je važno da je sve na svojem mjestu bez obzira na to što to oni neće vizualno srediti najbolje. Navika je navika. Svatko je može svladati ako mu se da dovoljno vremena. Čak i ako nismo vizualan tip i nemamo to u sebi. Bitno je samo da netko uzme dovoljno vremena da nas tome poduči.
Više o tipovima djece i o tome kako odgajati u miru možete čuti na predavanju Odgoj bez vike (ako još niste) koje će biti 25.11. u Čakovcu kao prvo predavanje u sklopu Škole za roditelje. Prijave su u tijeku.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!