Svijet i život su posljednjih godina išli u smjeru uništavanja i bilo je pitanje vremena kada će nas nešto zaustaviti. Nitko nije očekivao baš ovo, no što je tu je.
Vrijeme je da prihvatimo situaciju, držimo se uputa i pripremamo novu rutinu života ili pak možda i novi način funkcioniranja u životu.
Svatko od nas može nabrojiti nebrojene razloge što je sve loše u ovoj situaciji, no ja ću fokus staviti na ono što ja vidim kao dobro u svemu.
Posljednjih 20-ak godina ubrzani tempo života koji nas je sve više i više meljao te tražio od nas još i još, tako da smo žrtvovali svoje slobodno vrijeme i vrijeme koji bismo trebali provoditi s obitelji, doveo nas je do ruba. Neke do ruba zdravlja, neke do ruba otuđenosti od svojih najmilijih, a neki se jednostavno nisu mogli zaustaviti i reći NE.
U ovoj krajnosti od onog kako smo živjeli, došlo je vrijeme da se posvetimo obitelji i prisiljeni smo provoditi više vremena uz njih. Neki konačno upoznaju s kime su živjeli, a neki uživaju što imaju više vremena za svoje najmilije. U posljednjih 20-ak godina djeca su nam odrasla u ljude i možda nismo ni znali kako razmišljaju, koji su im interesi, što vole a što ne vole. Sada je vrijeme da nadoknadimo izgubljeno. Kao da nam je dana prilika za iskupljenje i nadoknadu nečeg što do sada nismo stizali i uvijek je bilo na popisu – „jednog dana ću…“.
Sreća u nesreći je i to što djeca uče od doma. To samo znači da sada imamo priliku vidjeti što uče, kako uče, koliko im je stalo da nauče, jesu li motivirani za to ili nisu. Viđali smo mi djecu i prije i znali površno sve o njihovim obavezama, no sada kada smo 24 sata zajedno, dobili smo priliku upoznati ih još i više.
Mnogi roditelji se znaju žaliti kako njihova djeca provode previše vremena pred računalom. Sada su djeca dobila puno pravo koristiti ta ista računala za učenje a ne samo za igru. Koliko sam ja upućena, većina djece nije ni do sada koristila računala samo i isključivo za igru. Nismo svjesni da su pred nama generacije djece koja ne znaju što su papirnate novine već čitaju vijesti na računalu. Njima katkada nema smisla čitati papirnatu knjigu kada imaju pdf knjigu skinutu na računalo. Sve bilješke koje rade, ne rade na papir nego u računalo ili mobitel.
Radi se o generaciji djece i ljudi koji su rođeni u drugačijem svijetu od našeg i oni od prvog dana funkcioniraju drugačije od nas. Snalaze se u virtuali i žive kroz nju.
Ima li tu išta loše? Ima, ako dijete živi samo u virtuali a ne komunicira s ostalim članovima obitelji. Ima, ako ste svoje odnose sveli samo na osuđivanje djeteta da je previše u virtuali a premalo s vama. Ima, ako ne gradimo i drugu vrstu odnosa s djetetom. Ima, ako vidimo samo negativnu stranu virtuale.
No, pogledajmo sada drugu stranu priče.
Upravo taj virtualni svijet nas je sada u ovoj situaciji najviše povezao i drži nas u vezi. Kroz virtualu dobivamo najviše informacija koje brzo dolaze do nas. Uz pomoć virtuale naša djeca pohađaju školu. Većina ljudi obavlja svoj posao od doma koristeći virtualu. Ona nas povezuje. Preko nje komuniciramo s dragim nam ljudima koje trenutno ne možemo posjetiti.
Je li sve onda samo crno ili samo bijelo? Nije. trebali smo to odavno shvatiti.
Tako i čitava ova situacija u kojoj trenutno sve izgleda crno, krije u sebi i dašak bjeline koji se već polako nazire u vidu sve čišće prirode, povezanosti i vremena koje nam je dano. Tko zna što ćemo još s vremenom shvatiti i koju bjelinu uvidjeti.
Sve na ovom svijetu ima svoju dobru i lošu stranu pa i ovo.
To što mi sebe ograničavamo i ne želimo tako gledati na situaciju, to je naše ograničenje.
Sreća u nesreći je što djeca po čitave dane imaju posla i obaveze, te tako ne moraju sebe dovesti u loše stanje. Pri tome im možemo pomoći mi odrasli koji trebamo poraditi na svojem stanju kako bismo bili odlični uzori. Ja volim učiti od djece. Pogledajte koliko su oni fleksibilni i brzo su se prilagodili. Možda možemo i mi to naučiti od njih i dati sve do sebe da prihvatimo što prije ovu situaciju, strogo se držimo uputa i sačuvamo svoje zdravlje i zdravlje naših bližnjih.
Dokazano je da dobro raspoloženje i jaki duh opstaju u ovakvim situacijama. Sigurno ste se nagledali filmova u kojima su glavni junaci pobijedili svaki problem time što su ostali prisebni u glavi, time što su imali snažnu volju i zadržali humor i pozitivu. Dodamo li uz sve to i sreću da smo uz naše voljene, imamo velike šanse da se izvučemo kao pobjednici na kraju filma.
Vrijeme će pokazati…
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
P.S. Želite li besplatne savjete, podršku u roditeljstvu i podizanje morala, slobodno se pridružite mojoj novoj grupi na Facebooku – Savjetnica za roditelje – Anita V.
Link je ovdje: Grupa na Facebooku za podršku roditeljima