Kada roditelj primijeti djetetovo ponašanje koje mu se ne sviđa, već je dijete steklo naviku takvog ponašanja. Navike nije lako mijenjati.
Većina djece mlađe dobi svoje navike pokupi od vlastitih roditelja. Jedino što roditelji nisu ni svjesni da imaju te navike. Što je razumljivo jer mi svoj život živimo potpuno nesvjesno. Statistički, čak 95% svojih postupaka nismo svjesni, a tek 5% primjećujemo i znamo za njih. Na tih 5% imamo utjecaj i možemo mijenjati, ali na svih onih 95% nemamo, sve dok ne počnemo raditi na sebi.
Dijete gleda ukupnost ponašanja roditelja, svih 100%. S time da je dijete do 6 godine u emocionalnoj fazi pa još i „čita“ roditeljske emocije kojih roditelj uglavnom nije svjestan jer je u intelektualnoj fazi i sve verbalizira i racionalizira. Osim onih koji rade na sebi i osvještavaju svoje emocije.
Zato je važan rad na sebi kako biste osvijestili što veći dio od spomenutih 95% i time živjeli život u punom kapacitetu.
Ovako, tek kada dijete izgovara češće neku rečenicu prepoznamo da je pokupio od nas. Ili tek kada starije dijete viče i ljuti se na mlađe koristeći riječi koje roditelj koristi, shvatimo da je naučio od nas. Čujemo i vidimo sebe u postupcima djeteta.
Drugi ljudi nama koriste da osvijestimo svoje postupke, no najčešće se žalimo baš na nama drage ljude s kojima živimo iako smo svi ispod krova usklađeni. Teško nam je prihvatiti da smo isti ili slični ljudima s kojima živimo jer najviše njima prigovaramo.
Činjenica je da zrcalimo njih i oni nas. Tako život funkcionira.
Želimo li sebi pomoći, trebamo sebe mijenjati.
Želimo li njima pomoći, trebamo sebe mijenjati.
Ne njih nego sebe! Jedino sebe i možemo.
Koliko god energije da potrošite da korigirate vlastito dijete, nećete moći jer će ono gledati i oponašati vas. I to najčešće onih 95% vas kojih niste svjesni.
Zato mi i tvrdimo drugima da se mi tako ne ponašamo, a drugi nam tvrde da su to pokupili od nas.
Zato i tuđe oči nas vide u drugačijem svjetlu nego li mi sebe vidimo.
Što više sebi osvijestimo onih 95%, prije ćemo se upoznati i shvatiti što nam se sviđa i želimo još više njegovati i pojačati, a što želimo mijenjati jer nam najčešće nije korisno.
Neki ljudi lako planu, brzo se naljute i često viču. Svjesni su toga, ali ne i zbog čega je tome tako. To je taj nesvjesni dio na kojem treba poraditi. Potrebno je osvijestiti što ih to okida i zbog čega reagiraju burno. Sve dok ne znaju što ih ljuti, što su njihovi okidači, neće imati potrebu išta mijenjati. Tvrdit će – ja sam takav! To što se nakon ispada moram svima ispričavati i žao mi je, to što sebe stavljam u neugodnu situaciju, to su programi koji rade protiv njih.
Znači, sami su sebi prepreka.
Postoje drugačiji načini, bolji. No, sve dok osoba nije svjesna sebe i zbog čega nešto radi, nema ni potrebu išta mijenjati.
Tko će prvi pokupiti i kopirati taj obrazac ponašanja?
Vlastita djeca.
Dijete primjećuje da se roditelj često ljuti, ne mijenja to ponašanje i dobiva informaciju da je to u redu i da se i ono može tako ponašati. Odjednom, primjećujete kako vaše dijete plane, reagira burno, ima ispad jači od vašeg. Pitate se zašto kada ga pristojno odgajate.
Odgoj nije samo ono što djetetu govorite. Statistički je to svega 7%. Čak 93% će dijete kopirati neverbalno pošto roditelj nije svjestan svojeg obrasca. Tek radom na sebi ćemo osvijestiti ono što dijete vidi a mi ne primjećujemo.
Nije ni dijete svjesno sebe, to je isto važno da znate. Kada vi komentirate djetetu kako se ponaša, možda nije svjesno sebe. Zato odbija da je takvo i odbija promjenu. Ne zato što ne želi vama ugoditi već zato što još uvijek nije svjesno. O ovome više podučavam na Mudroj kritici od koje dijete raste.
Ono što je moja topla preporuka svakom roditelju koji nije zadovoljan ponašanjem djeteta, da počne raditi na sebi. U današnje vrijeme ima mnogo ljudi koji se time bave. Pronađite nekog od povjerenja i koji god proces vama odgovara te počnite osvještavati onih 95% nesvjesnog. Taj dio nas najčešće radi protiv nas sve dok ga ne osvijestimo tada počinje raditi za nas.
Zato postoji ona izreka „Makni se sebi s puta!“.
Nevjerojatno je koliko je roditelja koji dođu k meni na savjetovanje, osvijestivši neke obrasce već u roku nekoliko dana primijetilo razliku u ponašanju djeteta.
Čitav proces je poput igre šaha – kada se pomakne jedna figura, tada je na potezu suparnik. Mora i on napraviti sljedeći potez.
Ne ide proces tako da nagovarate drugu figuru da se pomakne. Ne, nego se najprije vi pomaknete i automatski će i ona.
Tako kad roditelj napravi čak i malu promjenu, dogodi se domino efekt. Promijeni se i dijete. Najčešće se ta promjena odrazi i na ostale članove obitelji pa se i oni mijenjaju. Na bolje. Svakome dobro dođe. Samo treba početi.
U rujnu kreću moji novi programi – Škola za roditelje, programi za žene (imate prvi dio – početni, i čak dva napredna) i osnovna predavanja za roditelje – Odgoj bez vike, Razumijevanjem do lakšeg odgoja i Mudra kritika od koje dijete raste.
Po prvi put ove godine kreće i program za žene u prirodi – jednodnevni izlet.
U nedjelju, 13. rujna u jutarnjim satima idemo na Samoborsko gorje i vraćamo se navečer. Čitav dan je organiziran tako da radite na sebi, svojem opuštanju i osvještavanju onog čega niste svjesni. Ako povedete prijateljicu, cijena je povoljnija. Više informacija imate na webu anitavadas.com.
Do kraja mjeseca je aktualna i ljetna ponuda individualnih savjetovanja gdje za cijenu od 600 kn možete dobiti čak 3 susreta do 1,5 sat.
Želite li nešto mijenjati u životu, uvijek možete pronaći izgovore, a ako pak napravite svoj mali prvi potez, napravit ćete veliku promjenu u životu. Samo krenite!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!