Često me roditelji pitaju kako da pomognu djeci koja imaju nisko samopouzdanje, što da oni kao roditelji čine?
Dati općeniti odgovor na ovo pitanje je nemoguća misija jer ne znam uzrok zbog kojeg je došlo do toga da djetetovo samopouzdanje bude nisko. U skladu s time treba biti i savjet zato što ne postane svako dijete niskog samopouzdanja iz istog razloga i istim postupcima djelovanja.
Kako dijete od malih nogu živi s roditeljima, neki roditeljski nesvjesni postupci znaju dovoditi do toga. Iako roditelj to radi u najboljoj namjeri, neki postupci prema djetetu znaju ispasti pogrešno. I dok roditelj u najboljoj namjeri radi jedno, dijete s vremenom postaje sasvim drugačije. Tek kasnije roditelj uvidi što se dogodilo, no…
Zbog čega sve dijete može imati nisko samopouzdanje?
Ima nekih roditelja koji previše zaštićuju svoje dijete želeći mu pomoći da ne strada ili ne bude povrijeđeno kao što su možda oni bili. U tom prezaštićivanju ne dozvoljavaju djetetu da uči na vlastitim greškama te takvo dijete nema dovoljno iskustva što su greške. Tako ispada da ono sazna za greške sasvim slučajno kada mu se dogode i tada ne zna što bi s time. Kako su uvijek to rješavali roditelji, ono sad ne zna što je za činiti, bude nesigurno, plačljivo, bojažljivo i u potpunom grču jer ne zna samostalno riješiti problem.
Na promjer, to primjećujem u školi kod neke djece kada zaborave bilježnicu, papuče ili neku stvar, oni sada nemaju rješenje za takvu situaciju. Neki od njih nazovu roditelje i oni dojure noseći i spašavajući situaciju. Umjesto da puste dijete da se snađe. Zanimljivo je da neka djeca sjede čitav sat bez da pišu jer nemaju bilježnicu. Kad im kažeš da su mogli pisati u drugu ili uzeti papir, oni se toga uopće ne sjete.
Time što ih roditelji prezaštićuju kad su djeca mala, lišavaju ih mogućnosti da jednog dana donose važne odluke jer mala djeca vježbaju odlučivanje i traženje rješenja kad su mali kako bi i greške bile manje. To je svojevrsna priprema za odraslo doba. O tome sam pisala u prošlom članku.
Još jedan razlog zbog kojeg dođe do niskog samopouzdanja je kada roditelji odgajaju dijete kritikom. Ima nekih roditelja koji misle da će time što dijete korigiraju pri svakom koraku ili situaciji da će tada dijete biti bolje i znati točno što treba. Realnost pokazuje nešto sasvim drugo.
U realnosti dijete saznaje sve što je krivo napravilo no pri tome je povrijeđen i tužan te nastoji zaboraviti taj događaj, Samim time zaboravlja i savjete ili pak ih s vremenom odbija čuti. Tako zapravo ne dobivamo dijete koje postaje sve bolje nego sve lošije…iznutra naročito. Počinje o sebi misliti da s njim nešto nije u redu, da ono u ničemu nije dovoljno dobro, uglavnom se prestaje truditi ili pak samo sebe omalovaži. Takav postupak prema djetetu dovodi do niskog samopouzdanja kroz čitav život. Od kritike se teško oporaviti i uvijek sumnjaš u sebe jesi li dovoljno dobar pa sebi uskraćuješ dosta prilika u životu.
Takva djeca često znaju napustiti roditelje i otići negdje raditi ili se maknuti što dalje od kritiziranja kako bi se oporavila i ostatak života možda oporavila time da više vjeruju u sebe.
Kada roditelji imaju više djece, nesvjesno znaju uspoređivati jedno s drugim. Tako se dijete od malih nogu počinje uspoređivati i s braćom ali i s vršnjacima te shvaća da nije u svemu odlično. U dječjoj glavi ispada da u svemu treba biti odličan ili to ne valja. Takva djeca znaju naginjati i perfekcionizmu pa ne žele ni započinjati zadatke. Samopouzdanje im je loše i vjera u sebe nikakva. Čak i ako ih roditelji pohvale, takva djeca to ne prihvaćaju, ne žele čuti ili sebe kritiziraju.
Razloga za nisko samopouzdanje može biti još i više.
Ima i djece koju vršnjaci učestalo zezaju ili zbijaju šale na njihov račun, te s vremenom dijete počinje sumnjati u sebe.
Ako dijete u pubertetu dobije akne, to mu zna obilježiti život. Jednako je tako gojaznoj djeci ili fizički nespretnoj djeci. Uspoređuju se s drugima i primjećuju da nisu isti kao drugi te zbog toga sumnjaju u sebe i ne vjeruju si dovoljno. iako su roditelji napravili sve kako treba u odgoju, na neku djecu znaju postupci vršnjaka poprilično djelovati te srozati samopouzdanje.
U situacijama kada dijete shvati da ima problema u čitanju, pisanju ili u učenju, a moguće je i u razvoju, to na dijete ostavlja trag ili ožiljak te ono poprilično sumnja u sebe. Roditelji takve djece se moraju izrazito potruditi da vrate takvom djetetu samopouzdanje no nije im lako.
Primjere iz života i razloge zbog kojih sve dijete ima nisko samopouzdanje bih mogla navoditi još i još. Poanta je da nije jednostavno dati odgovor na jedno pitanje jer nijedno dijete nije isto kao sva druga. Djecu ne odgajamo uniformirano. Uvijek ovisi o sredini u kojoj odrasta i sve to treba uzeti u obzir.
I što je od svega navedenog istina za vaše dijete?
Vjerujem da je svatko od vas dao drugačiji odgovor ili možda čak rekao da vaše dijete nema problem s time nego s nečim sasvim drugim.
To je razlog zašto više volim raditi individualno sa svakim roditeljem posebno ili sa svakim tinejdžerom posebno jer nisu i nikad neće biti svi isti, zahtijevaju individualni pristup jer je praksa pokazala da je napredak bolji a roditelji i djeca zadovoljniji.
Individualna savjetovanja radim u uredu u Čakovcu ili online prema dogovorenom terminu. Javiti se možete na telefon i rezervirati svoj termin.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!