Različita djeca odrastaju u različitim uvjetima. Svi oni odrastu, pitanje je u što i koliko problema kasnije imaju. Radom na sebi većina se toga može razraditi. Pitanje je samo koliko odraslih radi na sebi ili ipak zamjera roditeljima bez da išta poduzimaju kako bi im oprostili i u konačnici sebi pomogli.
Ima roditelja koji nikada nemaju vremena za djecu – ili su prezaposleni, ili su u trci s vremenom, ili imaju važnije aktivnosti za obavljati ili pak imaju izgovore. Mnogi tvrde da se moraju pobrinuti za financije i taj dio smatraju jedinom brigom za djecu. Neki drugi će radije sve materijalno kupiti i obaviti za dijete samo da se ne moraju baviti njime, fizički ni psihički.
Kakvi su emotivno nedostupni roditelji?
Emotivno nedostupan roditelj će izvana pokazivati brigu za dijete, činiti sve što treba za dijete ali iz dužnosti i obaveze. Takvom je roditelju lakše odraditi bilo koju aktivnost za dijete, pružiti ili kupiti što god treba samo da se emotivno ne veže za dijete. On je stava da emocionalno vezivanje nije dobro jer ćeš se ionako odvojiti od djeteta i ono će otići, prije ili kasnije.
Emocionalno vezivanje boli i ne osjećaš se dobro, misle oni. Zato je bolje dati sebe na sve druge načine a emocije sačuvati netaknute.
To su osobe koje su emotivno izranjavane u djetinjstvu. Ili su ih odgajali emocionalno hladni roditelji ili pak su više puta povređivani pa su se odlučili zaštititi tako da svoje emocije ne pokazuju nikome. Sigurno je sigurno. Naučili su blokirati emocionalnu bol da bi preživjeli odrastanje.
Uz dječju naivnost i čistu ljubav nije lako ostati emocionalno nedostupan. Dijete se trudi doprijeti do tebe. Osvojiti te smijehom, nevinošću, razigranošću. No, emocionalno nedostupni roditelj je na oprezu i balansira. Poigra se ali čim prijeđe u emocionalno zadovoljstvo, povlači se. Nema tu dugog i iskrenog grljenja. Sve radi s emocionalne distance.
Kada se dijete ozlijedi, takav roditelj priskoči u pomoć no nema empatije da razumije kako je djetetu, nema utjehe ni riječi podrške. Njegove riječi utjehe su nešto poput: „Proći će kad se udaš/oženiš!“ ili „Ne cmizdri toliko, nije to tako strašno!“.
Takve osobe će skrenuti pozornost na drugo, na igračke ili obećanja samo da se ne moraju baviti emocijama djeteta i time kako se ono sada osjeća kada ga boli.
U suživotu s takvim osobama nema maženja, dodira, komplimenata ili neke vrste fizičke ili emocionalne prisnosti.
Za njih su razgovori o emocijama znak slabosti i radije će prionuti kritiziranju osobe nego li hvaljenju i komplimentiranju. Svugdje gdje postoji mogućnost bliskosti, oni će je vješto izbjegavati. Pri tome neće priznati da su emocionalno nedostupni jer toga nisu svjesni već će tvrditi da su drugi previše emotivni, dramatični i zahtjevni.
Njih nećete vidjeti da se pretjerano smiju, opuste, vrište od smijeha ili pak plaču, tuguju ili se emotivno žale kako im je teško. Niti će to pokazivati, niti će to razumjeti i podržavati. Nećete ih čuti da razgovaraju o emocijama i vješto će to izbjegavati.
„Glupo je stalno govoriti volim te pa kad znaš da te volim. Ne bih bio s tobom da te ne volim. Nećemo se stalno grliti, pa znaš da se ne volim grliti. Ne budi zahtjevna/zahtjevan! Znaš da o tome ne pričamo. Dečki ne plaču. Ne budi plačiplačko!“…takve i slične rečenice su im opravdanja da se ne bave djetetom ili partnerom. Uvijek će naći dobre izgovore za sebe i svoje ponašanje i opravdanja zašto se ponašaju emocionalno nedostupno.
Zato katkada uz njih steknete dojam da s vama nešto ne valja ili da ste vi previše emocionalno otvoreni da ne kažem dramatični. Zapravo je s vama sve u redu a oni trebaju poraditi na sebi.
Ako živite s takvom osobom, možete steći dojam da je vaš odnos kao poslovni odnos. Mnoge se osobe daju čitave u takav odnos kako bi emocionalno nedostupnu osobu „otopile“ i pomogle joj da izražava emocije. Kada ste u partnerskom odnosu tada vam se život pretvori u dokazivanje da je s vama sve u redu zato što pokazujete i izražavate emocije. Ako pak ste u roditeljskom odnosu, dijete mlađe dobi ima emocionalnu prisnost s takvom osobom no kako ga ona odbija, ono s vremenom prihvati roditelja kao takvog i ne forsira. Neka djeca i sama postanu takva.
Važno je na vrijeme prepoznati da živite s takvom osobom, kako vam ne bi nametnula pogrešna uvjerenja da s vama nešto nije u redu. Emocionalno nedostupne osobe su verbalno vrlo spretne dok će se emotivac grčiti u suzama kada ga se optužuje i krivi. Zato će često uz emocionalnu nedostupnu osobu osjećati krivnju kao da nešto ne valja.
Sve je u redu ako se poštuje i prihvaća karakter osobe bez da se zadire u tuđi karakter, omalovažavajući i vrijeđajući, bilo kojeg člana obitelji.
Nastojte biti što realniji i objektivniji u odnosima kako biste djetetu pružili emotivnu zadovoljštinu koju mu ne pruža drugi roditelj. Djeca su fenomenalna i znaju se snaći te prihvatiti od roditelja ono što mu daje. Često modeliraju roditelje i postaju poput njih, pa ako vam se čini da je vaše dijete emocionalno nedostupno, potražite od koga je to moglo naučiti.
Moj stav je da se na svemu može poraditi radom na sebi. U današnje vrijeme ima mnogo pomoći sa strane te je važno na vrijeme prepoznati i pozabaviti se time ako se osjećate ugroženima.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!