Mnogi ljudi se vesele djeci. Kad ih sretneš na cesti, izmame ti osmijeh na lice, razgale dušu i omekšaju srce. Svaki pogled na to maleno biće ti izmami ugodu i teško je ne uzvratiti osmijeh.
No, ima i ljudi kojima djeca idu na živce, smetaju im, smatraju da je sve oko njih samo briga.
Sve što oni misle o djeci je zapravo u njima samima.
Zapravo u svemu je tako.
Ako u sebi nečeg nemaš, ne možeš to davati drugima. Dat ćeš ono što imaš.
Ako si prazan i bez snage, nećeš moći biti fin i ljubazan jer nemaš dovoljno toga ni za sebe.
Ako si ljut, dijelit ćeš ljutnju na svakog tko ti naleti.
Ako si pun ljubavi, mira i pažnje, dijelit ćeš ono što imaš.
Ima dosta glumaca oko nas, no na kraju svatko pokaže svoje pravo lice. Od djece je naročito nemoguće sakriti istinu jer je oni emocionalno osjećaju. Samo zato što vole svoje roditelje, prihvaćaju ih takvima kakvi jesu sve do puberteta i tek tada počinju pružati otpor. Do tada, vide istinu ali vas vole i prihvaćaju takve.
Za razliku od roditelja kojima je teško prihvatiti svoje vlastito dijete sa svim njegovim razvojnim fazama, raspoloženjima, mukama, neiskustvom, neznanjem, emocionalnim ispadima.
Sve to imamo i mi odrasli jedino što „pazimo“ da se tako ne ponašamo u javnosti, ali unutar doma ne pazimo i ne skrivamo i zato nas djeca vide u svakakvim izdanjima. U takvim izdanjima nas ne osuđuju, ali zato roditelji osuđuju dijete. Zanimljivo, zar ne?
Od djeteta tražimo da se prihvatljivo ponaša svugdje dok od nas uči da se treba samo u javnosti.
Primjer je daleko moćniji od riječi koje govorimo. Na to često zaboravimo.
Vrlo je važno da roditelj postane svjestan svojih ponašanja i djelovanja. Oni koji toga nisu svjesni, ne znaju da sve to prenose na djecu te da će se djeca prije ili kasnije ponašati poput njih. Tek kada se dijete počne ponašati poput roditelja, neki roditelji shvate i prepoznaju sebe u tome. Do tada kao da nisu ni znali da se tako ponašaju. Zato partneri trebaju jedno drugome pomoći i sugerirati što i kako treba djelovati.
U današnje vrijeme više nije problem baviti se nekom vrstom rada na sebi kako biste osvijestili čega sve u vama ima te time zapravo pomogli prije svega sebi a zatim i članovima obitelji. Svatko od nas može samo sebe mijenjati a ne i druge ljude oko sebe. Što prije zasučemo rukave i primimo se posla, to ćemo biti svjesniji.
Ako životarimo život iz dana u dan, brojeći kako nam dani prolaze, osjećat ćemo se isprazno i nećemo imati što dati djeci niti ljudima oko sebe.
Ako pak živimo život ubrzano nastojeći odraditi sve poslove ali nikako da dođe dan kada je to izvedivo, tada nemamo uopće vremena za sebe niti užitaka te ćemo jednako tako biti grubi prema sebi i prema djeci i drugima.
Ako pak se cijelo vrijeme okupiramo poslom samo da se ne bavimo sobom, jednako tako ćemo se osjećati prazno i bez ljubavi.
Zapitajte sebe – živite li ispunjen i sretan život, koliko volite druge i koliko se istinski osjećate voljenima, koliko je u vašem životu ljudi, aktivnosti i poslova koje volite a koliko odrađujete jer morate.
Zapitajte sebe – koliko moranja imate u danu a koliko uživate u svemu što vam dođe u život.
Pitajte se koliko ste zahvalni za sve što imate u životu.
Pitajte se jeste li sretna i zadovoljna osoba.
Provjerite je li život koji živite ono što ste oduvijek željeli ili ste negdje skrenuli u pogrešnom smjeru.
Sve dok živite, možete još uvijek mijenjati smjer, ako tako odlučite.
Svakome od nas život prolazi i vrijeme istječe. Sve dok ne poduzmemo nešto i ne učinimo svoj život boljim i kvalitetnijim, teško da će jednog dana doći do toga.
Ove subote počinje Škola za roditelje u kojoj možete stječi osnovne roditeljske kompetencije koje će vam pomoći da se osjećate bolje u ulozi roditelja te da vam bude lakše u radu s djetetom.
Znanje vam daje moć jer lakše upravljate vlastitim životom.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!