Vrlo je važno da u odgoju djeteta sudjeluje otac ne samo svojim prisustvom nego djelima, odlukama i odgovornošću za dijete.
Još iz povijesnog doba uloga oca je bitna u dječjem razvoju, no tada je ona bila u potpunosti drugačija. Bila je usmjerena na to da otac materijalno zbrine obitelj, bude autoritet obitelji i onaj koji djeluje na dijete strahopoštovanjem. Čak su i majke to podržavale te su djecu plašile figurom oca „Reći ću te ocu“. Dijete je u takvim odnosima bilo emocionalno povezano s majkom a strahom s ocem.
Vremena su se promijenila i figura oca u današnje vrijeme je zauzela široku paletu odnosa s djetetom. Imamo očeve koji ostaju na porodiljnom i ravnopravno brinu o djetetu, jednako shvaćajući emocionalne potrebe djeteta kao i majke. S druge strane još uvijek se u nekim obiteljima njeguje kult strahopoštovanja. Otac je taj koji donosi odluke i njime se plaši dijete.
U većini obitelji će majka najviše odigrati kakvu će ulogu otac zauzeti prema djetetu. Ako mu majka ne dozvoljava da se približi djetetu, ako se boji ostaviti dijete s ocem, ako majka nema povjerenja u oca, tada se očevi i dalje drže podalje od djece osjećajući da je tako bolje za dijete. Ako pak se majka potrudi i angažira oca što više oko djeteta, on će polako razvijati odnos s djetetom. Na tom području razvoja oca je važno da žena potakne partnera da joj pomogne oko djeteta.
Zaštitnički utjecaj majke na dijete često napravi otpor kod oca. Zato je važno da majke znaju da i tu imaju svoju ulogu povezivanja oca s djetetom.
S druge strane, majke time profitiraju jer mogu imati vrijeme za sebe dok očevi razvijaju odnos s djecom te time postaju „mekši“, ljubavniji, pa čak i empatičniji. To je muškarcima prilika da otkriju u sebi svoj ženski princip koji su stoljećima trebali zatomljavati pokazujući se prema van kao mačo muškarci sa strogim autoritetom u obitelji.
Čitava obitelj više profitira kada je otac uključen u odgoj djeteta.
Za dijete je to odlično zato što od malih nogu uči različite vrste odnosa s drugima kroz odnos s vlastitim roditeljima. Teorija da i majka i otac trebaju biti usklađeni u odnosu ne drži više vodu. Od malih nogu otac treba raditi na svojem odnosu s djetetom dok majka ima svoj. Dijete prihvaća oboje baš takvima kakvi jesu ne stvarajući problem oko razlika jer dijete gleda na roditelje očima prihvaćanja.
Otac koji od malih nogu uspostavlja odnos s djetetom uči biti emocionalniji, te time postaje i bolji partner. Majka uživa svojeg partnera upoznati u novom svjetlu te ga zbog toga još više voli, više mu vjeruje i osjeća se sigurnom uz njega.
Muškarac koji preuzima očinsku ulogu razvija se kao osoba te time stječe odlične kompetencije za rad s ljudima. Čitati neverbalne signale djeteta, znati prepoznati što mu treba u svakom trenutku i imati telepatsku vezu s djetetom uz svakodnevno balansiranje sa stanjem djeteta (radost, umor, bolest, dani s više ili manje energije…) čine ga boljim. Uz sve to on postaje fleksibilan i nije više emocionalno zatvoren jer u odnosu s djetetom razvija taj srčaniji odnos pun ljubavi. Samim time je to sposobna unijeti u partnerski odnos ali i u odnose s drugim ljudima.
Htjeli mi to priznati ili ne, djeca uvelike utječu na promjenu ponašanja vlastitih roditelja. Naročito na oca koji se angažira oko djeteta.
Takav otac nije samo figura unutar obitelji nego je važan utjecaj na razvoj djeteta.
Djeca u čiji su odgoj uključeni očevi imaju više samopouzdanja i vjere u sebe zato što će tata realno hvaliti svoje dijete dok će majci njeno dijete u svemu biti najbolje. Njegova pohvala ima težinu u očima djeteta zato što je rijetka i realna.
Osim toga, tata od malih nogu uključuje dijete u različite grublje vrste igara u kojima bi majka umrla od straha kada bi ih ona radila. Igre poput bacanja u vis i hvatanja djeteta, puzanja, penjanja, skakanja, valjanja, cupkanja na koljenu, vrtnje, igre aviona kao i mnoge druge igre za koje majke misle da su „opasne“, grube i pretjerane po dijete a zapravo su neophodne za pravilan razvoj djeteta.
Kroz takve igre dijete uči poslušnosti roditelja koja nije nametljiva već je prirodna kako bi se igra pravilno izvela. S druge strane, igre s tatom su uglavnom glasne uz puno vriskanja što potiče oslobađanje emocija iz tijela djeteta te se smanjuje mogućnost jačih tantruma. Doke će majke tražiti da dijete bude pristojno i tiho, mirnije ili će organizirati „sigurne i mirne“ vrste igara.
Otac je beskompromisno reći djetetu „NE“ dok će majka imati sklonosti popuštanju te će tako dosljednost koja je neophodna u razvoju djeteta imati na težini i djetetu će biti jasnije što se smije a što ne smije. U današnje vrijeme većina majki preuzima tu čvrstu ulogu oca te se trudi nadomjestiti djetetu ako otac nije prisutan u odgoju.
No, majci puno znači da se otac uključi te ona stigne uz majku biti i žena u njihovom odnosu što je opet odlično za dijete da vidi majku u više uloga.
Sve u svemu, za svakog je člana obitelji neophodno da je angažiran izvršavanjem svoje uloge unutar obitelji jer će tako obitelj biti bolja. Zato, dragi očevi – angažirajte se oko djeteta a drage majke – dozvolite i potaknite tate da se što više zbliže s djetetom. Takvo dijete će profitirati.
Sretan Dan očeva, dragi tate!