Manje ćete pogriješiti ako dijete hvalite nego ako ga kudite i kritizirate. Previše pohvala još nikome nije naškodilo. Ionako te život „stisne“ kad za to dođe vrijeme.
No, kad već hvalite onda to radite kako treba.
Pohvalite konkretnu situaciju, događaj, zbivanje, radnju, odabir, zaključak ili slično.
Znači nemojte hvaliti preopćenito – Baš si super! Meni si najbolji! Baš si divan!
U čemu je super?
Konkretizirajte!
U pisanju, u pristojnom ponašanju, u pomaganju oko kućanskih poslova…u čemu točno? I taj dio naglasite. Nije u svemu, ali u nečemu jest.
U čemu je najbolji?
Konkretizirajte!
U čitanju, pisanju sastavaka, vožnji bicikla, sportu kojim se bavi? U čemu konkretno?
U čemu je divan?
Recite konkretno!
Divno se ponaša prema sestri ali ne i prema bratu. Divno je to što je uvijek pažljiv prema životinjama. I slično!
Time što površno hvalimo ne šaljemo djetetu dobru poruku jer ono ne zna što sad to znači. Inače, kada površno hvalite – odrađujete pohvale. Površno obavljate zadatak. Tek toliko da možete reći da vi hvalite dijete. Niti dijete ima koristi od toga, niti ste vi kako spada odradili zadatak, niti ste djetetu poslali dobru poruku.
Znači, nikakva korist od toga.
Ako koristite preopćenite pohvale poput – Bravo! Super! Baš si dobar/dobra! Ti si najbolji/najbolja! Prekrasno si to napravio/la!, dijete se navikne na te općenite izraze i s vremenom mu ništa više ne znače.
Cilj pohvale treba biti motivacija da drugi put napravi barem isto tako ako ne i još bolje, ali kada se koriste općenite pohvale, tada nema šanse da cilj bude realiziran jer dijete nije motivirano preopćeniti izrazima.
Važno je da naučite biti konkretni, npr. Sviđa mi se kako si pospremio/la sobu, uredno poravnao krevet, maknuo sve sa stola, pospremila ladice, pospremila prljavi veš… Što više toga i detaljnije primijetite i navedete djetetu, to će ono idući put znati što treba.
Mana roditelja je da podrazumijevaju i ne primijete kada se dijete potrudi te se ono prestane truditi s vremenom jer ionako nitko ne primjećuje ako učini. Više je vike i galame (čitaj: primjećivanja) kada ne učini nego kada učini a djetetu je važno da ga primijetite te se ne mora truditi za to.
Zato je za roditelje važno da se izvježbaju oko pravilnih pohvala.
Čak je lakše pohvaliti konkretne situacije nego izmišljati „toplu vodu“.
Najprije primjećujte u čemu je dijete dobro i samo ističite taj konkretni dio. Nakon toga će se dijete potruditi, biti još i bolje u tome jer je dobilo konkretni poticaj. A vama će biti lakše hvaliti jer ćete dobiti još materijala.
Začarani krug!
Uživajte u konkretnom hvaljenju svojeg djeteta!
Čak i vi „letite“ od radosti cijeli dan kada vam netko kaže da ste nešto lijepo odradili. Priuštite taj osjećaj i rođenom djetetu, po mogućnosti što češće i konkretnije!
Želite li još konkretnije naučiti kako pohvaljivati, slijedite link na YouTube gdje imate video na tu temu. https://www.youtube.com/watch?v=l_Pshrxa1AU&t=241s
Pretplatite se ne YouTube kanal gdje imate dosta korisnih videa o roditeljstvu.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.