Dijete postaje ono što gleda u roditeljskom ponašanju svaki dan, a ne ono što mu vi pričate da bi trebalo.
Što to točno znači u praksi?
Ima roditelja koji to shvaćaju doslovno misleći ovako:
„Ja ne prostačim, moje dijete prostači.
Ja ne skačem po kauču, moje dijete skače.
Ja ne pušim, moje dijete puši.
Ja čitam, moje dijete ne čita.“
…
Takve i slične rečenice su napisali roditelji ispod ove objave na Facebooku.
To mi je dalo razmišljati kako će svatko sebi protumačiti moje riječi na svoj način.
Istraživanja nam potvrđuju da dijete gleda sve naše neverbalne signale koje činimo ili možda i ne činimo jer ne postavljamo granice ili nismo svjesni života (93%) i onda kada osvijestimo da se nešto s našom djecom dešava, najčešće reagiramo riječima koje imaju utjecaj na njihovo ponašanje svega 7%.
Na žalost, mnogi roditelji nisu svjesni da i sve ono što oni ne kažu, što ne primijete, gdje ne postave granice, na što ne reagiraju, što ignoriraju…daje djetetu odobravanje da je dobro to što čini. To je tih 93% neverbalnih signala. Ne odnosi se to samo na vaše mimike i geste, na vaše klimanje glavom, namigivanje, uzdisanja ili odmahivanja glavom. A ne! To se odnosi i na sve ono čega niste svjesni a dijete to ipak radi. I baš to je ono što potkopava vaš odgoj.
Biti svjestan i prisutan roditelj je vrlo visoki nivo roditeljstva. Svjesna sam i znam da ste većinu vremena u poslu i obavezama, da ste premoreni, da ne možete biti u svakom trenutku zainteresirani za sve što dijete traži od vas, ali s druge strane je dijete kojem ste vi kao roditelj čitav svijet. Naročito ako je to dijete mlađe dobi.
Ako ste od onih roditelja koji puno više pričaju nego li djela slijede riječi, onda bi bilo dobro da razmislite i mijenjate taj omjer.
Pokazujte primjerom! Djelujte! Pozovite dijete da provedete zajedno vrijeme i radite nešto zajedno. Uključite dijete u zajedničke aktivnosti. Motivirajte dijete da provodite više vremena u igri, zabavi, opuštenoj atmosferi. To će i vama pomoći da se opustite a dijete će vas vidjeti u drugačijem raspoloženju – da niste samo u poslu i zabrinuti.
S vremenom, kako će dijete odrastati, iznenadit će vas neki njegovi postupci. Pri tome sačekajte da prođu puberteti veći dio adolescencije. To su krizna vremena za dijete u kojem se ono traži. Opet, u tim razvojnim fazama oni više prosuđuju vaša djela nego li riječi i predbacivat će vam ako ćete govoriti jedno a raditi drugo.
No, ono što je mene zapanjilo kod moje djece je to što smo i njihov otac i ja voljeli čitati knjige više nego li gledati TV, a kod njih je to bilo obrnuto. Ali, kada su prošli 20-tu godinu, dogodio se obrat. Naime, mi ih nikada nismo tjerali da čitaju ali iskaznicu u knjižnici su imali. Nakon 20-te sami rade iskaznicu, kupuju knjige i više čitaju.
Budite bez brige da će oni slijediti vaš primjer ali sigurno neće vaše riječi ako su bez temelja i osnova.
jednako kao što se mnogi roditelji čude zbog čega njihova djeca pribjegavaju ovisnostima a oni sami su pušači ili pak redovito kupuju alkohol, svakodnevno ili prigodno. Dijete radi samo ono što vidi od svojih prvih učitelja.
Sve ovo zna biti potpuno u suprotnosti kod kontraša – djece koja iz inata ne žele činiti ono što čine njihovi roditelji tako da iznimke potvrđuju pravilo.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.