„Većina roditelja ne iskazuje svojoj djeci ljubav koju osjeća – zato što ne znaju kako to činiti. Posljedica toga je da se mnoga djeca ne osjećaju iskreno, bezuvjetno voljenima i prihvaćenima“ kaže dr Ross Campbell i ja se u potpunosti slažem s njim.
Čvrsto vjerujem u to da svaki roditelj radi nabolje što zna i želi svojem djetetu najbolje bez obzira na postupke kojima to pokazuje. Mnogi roditelji nisu svjesni svojih postupaka a ima i onih koji svojim postupcima očekuju jedan rezultat a onda ispadne nešto drugo. Da su ranije znali da će do toga doći, vjerojatno to ne bi činili ali kako nisu znali vide tek kada do toga dođe. Tada treba ispravljati nastalu štetu što u pravilu traje duplo duže.
Baš iz tog razloga je nastala moja škola za roditelje „Roditelj za 5“ koja podučava roditelje koje rezultate postižu i dobivaju svojim postupcima prema djetetu u pojedinim razvojnim fazama odrastanja, na što trebaju posebno pripaziti i koji postupci će rezultirati pogrešnim ponašanjem djeteta iako je roditeljsko očekivanje drugačije.
Kaže se da je znanje poput svjetla koje vam osvjetljava put kojim idete. Smatram da je u roditeljstvu vrlo važno imati znanje o pojedinim razvojnim fazama odrastanja djeteta prije nego li dijete uđe u određenu fazu jer će vam tada biti jasnije zbog čega je tome tako te ćete se znati posložiti prema djetetu.
Katkada roditelji nisu svjesni pojedine razvojne faze te tada svojim ponašanjem provociraju dijete i nastane više štete nego li bi trebalo i onda moramo „gasiti požare“
umjesto da pomognemo djetetu da što bezbolnije prođe kroz pojedinu fazu.
Tako na primjer dijete oko sedme godine s prelaskom iz emocionalne u intelektualnu fazu prolazi razvojnu fazu separacije što se odražava kroz pojavu iznenadnih strahova od odvajanja od majke. U to vrijeme neka djeca znaju se vratiti u krevet roditeljima, znaju mokriti u krevet, znaju se plašiti da se majci nešto ne dogodi, govoriti da ih nikada ne napusti ili da ne umre, te to zna zbuniti roditelje i pitaju se što se zbiva. U neznanju neki odguruju dijete još više od sebe plašeći se da dijete ne stekne nove navike i tako pojačavaju djetetu strah. Roditelji koji znaju za tu razvojnu fazu, podrže dijete, pružaju više ljubavi i pažnje i prođu kroz tu fazu u roku od tri mjeseca. Oni koji ne znaju i rade pogrešno, razvuku tu fazu i nastane problem koji onda trebamo rješavati godinu-dvije a nekada djetetu ostaju strahovi i duže.
Vidite kako jedna mala razvojna faza može zakomplicirati život djetetu i roditeljima. AA što reći za veće razvojne faze, naročito pubertet? Baš zato je znanje poput svjetla u mraku koji osvjetljava put roditeljstva roditeljima te pomažu da zajednički uživaju u odgoju i odrastanju.
Osim razvojnih faza postoji i osjećaj koji dijete ima kada mu se roditelji ne posvećuju u onoj mjeri u kojoj dijete misli da bi trebali ili pak ne osjeća da im je stalo. Zato dijete pronalazi različite načine da privuče pažnju roditelja na raznorazne načine, najčešće roditelju neprihvatljive.
Tako dijete iznenada popusti u školi, počinje se neobično ponašati, svađa se s braćom, povlači se u sebe ili u sobu, sve manje razgovara s roditeljima ili baš suprotno – postaje buntovno i provocira u razgovorima, radi sve kontra…
Sve su to znakovi da dijete želi više pažnje i ljubavi ali vam ne kaže to direktno već kroz svoje ponašanje. Vi možda niste ni svjesni da zbog takvog ponašanja više brinete za dijete ili pak pridajete tome više pažnje što je bila namjera djeteta.
Možemo reći da je to manipulacija djeteta, no ja vam kažem da većina djece ne zna bolje i drugačije i pribjegava jedinom što zna i umije. Zato je važno da ne dozvolite da takvo ponašanje ostane duže već da potražite pomoć kako ne bi loše ponašanje prešlo u naviku već zajedno pronađemo bolje i prihvatljivije načine vašeg iskazivanja pažnje i ljubavi koju će dijete znati prepoznati kao ljubav.
Problem zna biti i taj da kad je dijete dobro onda roditelji to podrazumijevaju i ne pridaju tome pažnju ali kad je dijete problem, onda se sve vrti oko djeteta i češće ga se spominje i pridaje pažnja. Zato dijete uvijek pronalazi načine da se domogne roditeljske ljubavi i pažnje, na dobra ili loš način. Za vas kao roditelje je važno da budete suptilni i to znate prepoznati kako biste na vrijeme stali na kraj neprihvatljivim ponašanjima na najbolji mogući način.
Potražiti pomoć na vrijeme znači skratiti vrijeme lošijim ponašanjima i ne dozvoliti da postanu navika. Čekajući sve duže, problem raste. Stavljanjem pod tepih, problem ne nestaje već će buknuti ili u pubertetu ili u adolescenciji. Izbor je na vama, dragi roditelji. Ne na djetetu!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita, savjetnica za roditelje!