Svi će reći kakav je to odgoj ako jedno činiš a drugo pričaš. Već i vrapci na grani znaju da djetetu trebaš pokazati primjerom, biti uzor. No, ipak smo samo ljudi i neki i dalje jedno rade, skrivaju se pred djecom da pojedu ono što dijete ne smije jesti, skrivaju svoje ovisničke navike i govore djeci neka oni to ne rade kad odrastu i tome slično.
Najčudnije je da mi dođe na savjetovanje roditelj sav uznemiren da mu dijete potajno puši i skriva to od njega a čitavo vrijeme je sam roditelj radio isto – skrivao se pred djetetom da to radi iako je čitava obitelj znala da puši.
Djeca rade samo ono za što im roditelji daju dozvolu svojim ponašanjem i djelima.
Nevjerojatno je koliko većina roditelja nije svjesna da je skrivanje svojeg ponašanje zapravo svojevrsna laž koja djetetu prenosi poruku da je u našoj obitelji laž dozvoljena ali je važno da je sakriješ.
DIjete će raditi isto iza leđa roditelja – skrivati, varati, iskrivljavati istinu, uvjeravati da nije nešto napravilo i tome slično.
Zašto to dijete radi?
Zato što je to isto radio roditelj čitavo vrijeme ali u namjeri da zaštiti dijete od loših posljedica, a zapravo se dogodilo baš to – da su posljedice po dijete loše. Roditelj to na žalost osvijesti tek kada do toga dođe.
Bez obzira na namjeru koju kao roditelj imate morate znati koje vrijednosti unutar obitelji želite prenijeti na dijete i toga se držati. Zar nije bolje njegovati istinoljubivost i to prenositi djetetu? Umjesto da se skrivate i prezentirate da ste savršeni roditelj. Dijete jednom odraste, zbroji dva i dva te shvati da i ono može tako. E, to onda zaboli roditelja i traži pomoć kada je već prekasno.
Dijete mlađe dobi bezuvjetno vjeruje svojem roditelju i još je naivno te neće shvatiti što činite, ali odrastajući i ulaskom u pubertet počinje prosuđivati, počinje razmišljati svojom glavom, uspoređivati s drugima i polako shvaća što ste činili ili činite.
Tada su moguće raznorazne posljedice takvog djelovanja roditelja.
Gubitak povjerenja u roditelje
Ako roditelj od djeteta traži iskrenost i inzistira na tome, dok s druge strane i sam ima dvostruka mjerila, dijete s vremenom gubi povjerenje u takvog roditelja te traži uzore izvan vlastitog doma ili pak prihvati isti način življenja.
Nesigurnost i zbunjenost
Dijete se oslanja na roditelja kao besprijekornog autoriteta od kojeg uči o životu. Ako ne može predvidjeti roditeljske reakcije zato što imaju dvostruka mjerila, dijete postaje zbunjeno i više ne zna što je ispravno a što nije. To ga čini nesigurnim u sebe jer ne zna što očekivati od roditelja ali i od drugih ljudi. Počinje propitkivati i ono što jest istina. Time ostavlja dojam nesigurne osobe ili čak osobe niskog samopouzdanja.
Dvostruka mjerila u životu
Dijete će shvatiti da se takvim kontradiktornim načinom življenja može prezentirati svima u svijetu te će to činiti i u ostalim područjima života a i drugim ljudima. Drugi ljudi će to procijeniti kao licemjerno ponašanje jer radiš jedno a govoriš drugo. Međutim, kako je dijete to čitav život gledalo da čine njegovi roditelji, ono ne shvaća što je loše u tome. Kada ne shvaćamo svoju pogrešku, nemamo je potrebu ni mijenjati.
Nedostatak poštovanja
Dvostrukim mjerilima ponašanja roditelj zapravo ne poštuje dijete dovoljno da mu kaže istinu te time dijete polako prestaje poštivati svoje roditelje.
Sklonost manipulaciji
Jedno pričati a drugo činiti može biti i svojevrsna manipulacija ponašanja gdje će dijete koristiti laži kako bi druge uvjerilo u istinu koja njemu odgovara. Razvija licemjerne obrasce ponašanja i pred svima se predstavlja na fin način dok se zapravo ispod površine skriva istina.
Poteškoće u usvajanju moralnih vrijednosti
Teško je od takve osobe tražiti da bude moralna i poštena kada je kroz život učila iskrivljavati istinu i okrenuti je u svoju korist. Time što osuđujemo ponašanje takve osobe također ne razumijemo to da je ona odrastala u takvom okruženju shvaćajući poruku da je to ispravan način življenja.
Zato je važno da kao roditelji shvatite da čitava priča ao odgoju počinje zapravo od vas i vašeg ponašanja prema djetetu. Čak i ako niste svjesni svojih postupaka, vjerujem da će vam ih dijete kroz odrastanje polako osvještavati. Budite otvoreni na promjene sebe kako se takve osobine ne bi prenosile na nove generacije. Ili pak potražite pomoć osoba koje će vam pomoći korekciju.
Za roditelja je vrlo važno da njeguje dosljednost u odgoju i to onih obiteljskih vrijednosti koje želi prenijeti na dijete. Ta dosljednost se ne odnosi samo na ponašanje prema djetetu već i prema sebi i svojim postupcima ponašanja.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj