PITANJE RODITELJA: Zašto moje dijete koristi priliku kad su drugi ljudi tu i onda želi dobiti nešto? Zašto vrišti kad nešto želi dobiti? Zašto uvijek mora sve biti po njegovom?
ODGOVOR SAVJETNICE:
Ljudski je pokušati isforsirati nešto, pa ako uspiješ – super, a ako ne uspiješ, barem si pokušao.
Na taj vam način funkcioniraju i djeca. Oni točno znaju granice koje im netko postavlja i koja je krajnja granica gdje moraju stati. Nemaju izražen ego, pa ih nije briga što će drugi misliti i reći. U stanju su se bacati, urlati, vikati, ponavljati jednu rečenicu po nekoliko desetaka pa i stotina puta. Ako vi popustite na 158-mom putu, tad znaju da će i drugi put to morati iskoristiti.
Mudrice male dobro memoriraju takve „sitnice“.
Roditelji su ti koji silom prilika zaborave da su popustili prošli put, ali dijete ne zaboravlja. Kako i bi ako to ide njemu u prilog.
Ako vi u početku postavite granice do kojih dijete smije, definirate ih, nikada ne popuštate – NITI POD RAZNO, svaki put objasnite da ne popuštate jer je takav međusobni dogovor tada ćete imati manje problema u odgoju.
Napomenite mu da je ono to koje krši vaš dogovor, a ne vi – svaki put kad ne poštuje ono što ste dogovorili.
Uvjeravam vas da ćete se naći samo nekoliko prvih puta na testu djeteta, gdje će metodom „Ide, ide – ne ide, ne ide“, ono iskušavati koliko ćete se VI držati riječi…kad shvati da ste dosljedni, svaki će vas put poslušati. Naravno, pokušat će to malo kod mame, malo kod tate, ali oboje „čuvajte leđa“ jedno drugom i to je to.
Neće biti više situacija da vas dijete iskorištava pred drugima, pa vi popuštate. Neće biti vrištanja. Postizat ćete dogovore i lijepu suradnju.
I samo da znate, najbolji učitelji su dosljedni.
P.S. I sama radim u školi gdje sam svaki dan u situaciji kada dijete iskušava hoću li popustiti ili ne. Ne malo puta sam čula iz dječjih usta: „Ajoooj, kod mame uvijek uspijem, a kod vas ne!“
Ako mogu ja tako sa 27 djece, što ne bi vi mogli sa svoje dvoje-troje…
Samo se morate organizirati. Rado ću vas naučiti kako.