Nerijetko čujem roditelje koji svoju odgovornost odgajanja djeteta prebacuju na društvo, vrtić, školu, vršnjake ili medije tvrdeći da su oni krivi što se dijete ne razvija u pravom smjeru.
Besmisleno mi je kriviti ikog za bilo što jer u odgoju nije poanta tražiti krivca i razapeti ga već preuzeti odgovornost za sve što je pogrešno napravljeno ili je krenulo u krivom smjeru te poraditi na tome da se greške što hitnije isprave kako bi dijete bilo spremno za život.
Činjenica je da su roditelji djetetu prvi autoriteti. Praksa nam je pokazala da roditelji koji uoče da je dijete u nekom dijelu života skrenulo u pogrešnom smjeru i preuzmu odgovornost te ga usmjere u pravom smjeru, pri tome budu ustrajni u tome dobiju željeni rezultat i tu su za dijete. Takvo dijete nastavlja napredovati i izrasti u još bolju jedinku zrelu za život utemeljenu na vlastitom iskustvu.
Dok roditelji koji krenu tražiti krivca te upiru prstom u njega, a s djetetom se ne bave, odgajaju dijete koje će za svoje neuspjehe u životu tražiti krivce u koje će upirati prstom i kriviti njih za vlastiti neuspjeh. Takvo dijete nazaduje i u nekom trenutku života prestaje rasti kao osoba.
Postaje žrtva sustava te krivi sve druge za svoje neuspjehe, na kraju čak i vlastite roditelje. Život mu se svede na to da krivi druge. Odgovornost ne preuzima te traži izgovore za to što nije uspjelo u životu.
Dužnost je svakog roditelja da odgaja svoje dijete u snažnu i jaku jedinku koja će moći samostalno živjeti.
Roditelji trebaju biti tu za dijete da mu pruže ljubav, pažnju i sigurnost te omoguće osnovne potrebe za život ali istovremeno i postavljaju granice i grade kod djeteta disciplinu. Pod disciplinom mnogi roditelji podrazumijevaju batine i strogost a zapravo se radi o dosljednoj primjeni dogovorenih pravila unutar vaše obitelji.
Roditelji su ti koji bi djetetu trebali usaditi obiteljske vrijednosti poput moralnosti, odgovornosti, poštenja, radnih navika, zajedništva, obrazovanja, tolerancije, iskrenosti i mnogih drugih. Dijete od roditelja preuzima one vrijednosti koje roditelji žive i pokazuju vlastitim primjerom. U skladu s time i pravila koja roditelji postavljaju temeljena su na vrijednostima koje sami žive.
Sve što roditelj nije, ne može odgojiti dijete u to.
Ako roditelj konzumira opijate a istovremeno brani djetetu konzumiranje opijata, teško da će dijete poslušati riječi.
Moć riječi je jedva 7% po istraživanjima, a djela utječu 93%. Dakle, dijete će preuzeti one vrijednosti koje roditelji žive a ne koje govore i pričaju da bi dijete trebalo.
To što oni konzumiraju, kako govore, kako se ponašaju, utjecaj koji imaju na druge, odnose koje grade i još štošta, dijete promatra i kopira. Moć zrcalnih neurona je ogromna.
No ipak ima roditelja koji tvrde da je utjecaj medija ili vršnjaka na njihovo dijete jači od njihovog. To je točno pod uvjetom da ste kao roditelji podbacili i ne bavite se djetetom te je dijete preuzelo druge kao autoritete.
Ako su roditelji posvećeni poslu i nema ih uopće doma, dijete će sebi naći neke od autoriteta koje će slijediti i čiji će primjer preuzeti.
Tko je odgovoran za to da je dijete preuzelo neku drugu osobu za autoriteta? Tko je doprinio tome? Čija je u stvari dužnost da do toga ne dođe?
Sve dok primjećujete da na bilo koji način dopuštate nekome drugome da odgaja vaše dijete ili pak ima veći utjecaj od vašeg, ja bih se zabrinula i pitala gdje sam to podbacila da moje dijete meni ne vjeruje i ne uzima me kao osobni primjer.
Roditelji jesu djetetu prvi i najvažniji autoriteti ali o ponašanju roditelja i njihovom utjecaju ili ne utjecaju na odgoj djeteta ovisi koliko će preuzeti odgovornosti za to da utječu na svoje dijete na ispravan način.
Djetetu treba vodstvo i autoritet. Ako roditelji nisu prisutni, ono će preuzeti neke druge koje će slijediti. Pitajte sebe gdje ste tu vi u čitav priči ako je utjecaj medija i vršnjaka jači od vašeg. I ne samo da se pitate nego poduzmite sve što je u vašoj moći da to korigirate ako nije prekasno. Ili potražite stručnu pomoć kako da se ponovno povežete s djetetom i uspostavite odnos povjerenja. To nije djetetov zadatak. To je isključivo odgovornost roditelja.
Razumijem da to nije lako prihvatiti no ako se dijete rodilo u vašoj obitelji onda je važno i da vaša obitelj ima utjecaj na to dijete kroz obiteljske vrijednosti i pravila a ne da je dijete sve to tražiti izvan okvir obitelji.
Naravno da će u doba puberteta doći do situacija u kojima će dijete tražiti povezanost s vršnjacima i da će i oni imati neku vrstu utjecaja na dijete. Ako su roditelji prije toga dobro odradili posao i djetetu usadili svoje vrijednosti, onda će to djetetu biti samo jedna životna faza. Prolazni period. A ne da ostanete bez utjecaja na dijete jer tada je to već zabrinjavajuće.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditelje i osobni razvoj