Kada s 15 godina prestaneš jesti meso na selu gdje svi uzgajaju životinje za hranu, onda si u najmanju ruku čudak.
Kada sam tako mlada počela vježbati i odlaziti u teretanu i držati aerobik za druge žene i to radiš na selu gdje svi po čitave dane puno rade i kažu da je to dovoljno razgibavanja, onda si još jednom čudak.
Kada kažeš da osim kršćanstva postoje i druge religije i počinješ se zanimati za druge pravce i to radiš kada živiš u malom selu, onda pak si čudak na kvadrat.
Ako se još i drugačije oblačiš i ponašaš, ne piješ, ne pušiš i ne konzumiraš ništa što konzumiraju mladi, s tobom stvarno nešto nije u redu, kaže mala sredina.
Lakše je u većim sredinama i zato mnogi pobjegnu iz manjih mjesta u veće kako bi njihova težnja za slobodom imala svoj prostor.
No, nitko nije gledao a ni znao da sam se još u to vrijeme, kao mlada djevojka budila u 4 ujutro da stignem obaviti svoje dnevno čitanje knjiga i meditaciju. Još tada mi je to bila duhovna hrana i bilo mi je važno kako počinjem dan. Da bi tada stigla na vlak za Čakovec u srednju školu ili kasnije na Pedagošku akademiju.
Da sam to nekome spomenula, bila sam još veća frikuša.
U to vrijeme (osamdesete i devedesete) nije postojala literatura – Budni u 5 da opravda moje ponašanja. Nije bilo mnogih duhovnjaka koji danas zagovaraju sve ono što sam ja intuitivno osjećala kao svoje ispravno življenje.
Često razmišljam o tome kako je moja duša odabrala za ovaj život odličan put življenja – vrlo discipliniran (duhovno, tjelesno, emocionalno pa i energetski). Nije mi žao ničeg uloženog jer danas imam disciplinu u svemu.
Bilo je faza u mojem životu gdje sam otišla u krajnost, ali je danas kao zrela žena znam brže prepoznati i vratiti se u balans.
Zato mi je smiješno kada mi kažu da druge učim iz knjiga jer sam ipak veći dio života puno toga isprobala na vlastitoj koži. Životna škola mi je jača od one knjiške iako obožavam knjige i edukacije.
Ovo vam pišem zato što smatram da je disciplina važnija od svega. Bez nje se nikada ne bih mogla vratiti u balans.
Prije koju godinu sam ozlijedila križne ligamente na koljenu i trebala na operaciju. Dogovor s kirurgom je bio da isprobam sve drugo prije operacije. Poslušala sam ga i isprobavala svašta i našla ono što pomaže – osnažiti mišiće. Iako u početku nisam zbog upale mogla vježbati, pa ni hodati pošteno, uporno sam počela vježbanjem u teretani. Počela sam od 3 sprave i danas više nije bitno na koju spravu idem. Ne boli me više.
Uz to, moje tijelo se prisjetilo da je nekada vježbalo u teretani. Zanimljivo kako tijelo baš sve pamti, pa i to. Te mi vrlo brzo vraća rezultate. Oporavlja se i može sve više i više.
Ovo mi se poklopilo i s menopauzom u kojoj su vježbe snage bitne te je odlično da više nemam ni valunga.
No, i opet – bez discipline ne bi bilo ničeg.
Disciplinirano vježbanje, redovito hodanje, zdrava prehrana u skladu s tvojim tijelom a ne u skladu s onime što ti svijet nameće, dovoljno sna, rad na sebi da i iznutra rastemo i život je u balansu.
Emotivna sam osoba i moje emocije teže ka balansu. Godinama se bavim tom tematikom ponajprije zbog sebe, a od danas počinje i online program kojim želim i vas naučiti svemu što sama znam.
I tu vrijedi pravilo da je potrebno disciplinirano raditi na sebi kako bi održali balans – emocionalno, tjelesno, energetski i duhovno jer bez Boga ništa nema smisla.
Ako s disciplinom ne krenete, ako imate djecu od malih nogu, čemu će se oni vraćati kada odrastu.
Sve je važno.
Prvo da mi kao roditelji dajemo primjer djeci, a onda da i njih disciplinirano podučavamo življenju. Neki to dobivaju kroz sport. A za ostala područja se trebaju pobrinuti roditelji.
Ništa ne dolazi samo do sebe.
To nam samo tako na van izgleda a zapravo je puno truda uloženo u ono što izgleda divno.
Iako disciplinu svi doživljavaju kao strogi odgoj zapravo je to postojani i uporni rad u nečemu – disciplinirana prehrana, disciplinirano vježbanje, disciplinirana rutina, disciplinirano učenje, discipliniran život.
Mislite da se disciplinirani ljudi ne znaju opustiti?
Varate se! I te kako znaju, ali se brže vraćaju u svoje rutine za razliku od onih koji disciplinu nemaju.
I zato…primite se posla…i kod sebe i s djetetom.
Moji učenici u školi koji redovito pišu zadaće su disciplinirani u učenju. Tome podučavam i djecu u Školi učenja (koja kreće početkom iduće godine).
Stoga, nije disciplina baš ništa loše. Dapače, služi nam više od ičeg. Zar onda ne bi bilo lijepo da tome podučite svoje dijete i naučite ga discipliniranom življenju kako bi mu život bio kvalitetniji, lakši i ljepši?
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!