Kada sam bila dijete, roditelji me nisu previše grlili.
Voljeli me jesu, jako…i pokazivali ljubav na različite načine ali grlili me nisu.
Kada sam dobila svoju djecu, primijetila sam isto kod sebe. Da ih nemam potrebu grliti. Volim ih, pokazujem im ljubav na različite načine ali neka uvjerenja i navike su moćna stvar.
Je li to zbog srama, ega, uvjerenja, navika, lošeg iskustva…?
Što god da je…vrijeme je za promjenu…na bolje!
Pošto se već godinama bavim raznoraznim duhovnim aktivnostima, teoretski znam da se na uvjerenja može utjecati, a i praktično sam si to nebrojeno puta dokazala.
Znam da ne želim biti mama koja ne grli ali i osoba koja se srami zagrliti nekog da ne bi netko nešto pomislio.
Počela sam s radom na sebi želeći promijeniti tu ukorijenjenu naviku i steći novu, po meni bolju naviku.
Kako se stječe nova navika?
1. Kao prvo osvještavanjem – Kada ne grlim, u kojim situacijama bih trebala, mogla ili morala, a to ne radim.
2. Zatim prihvaćanjem da sam takva kakva jesam. Bez okrivljavanja.
Najgore što možete za sebe učiniti je da se osuđujete, da ste loši zato što niste takvi kakvi drugi misle da bi trebali biti.
Nije točno! Ima i lošijih pa žive.
Čim smo osvijestili svoja djela, znači da nismo loši već smo na dobrom putu da postanemo još i bolji.
Radije se motivirajte za dalje nego da se krivite i osjećate loše.
3. Najvažnija je vježba.
U ovom slučaju vježbamo grljenje.
Znači, kad primijetite neku situaciju u kojoj je prirodno da uslijedi zagrljaj, a u vama se sve buni da to učinite, natjerajte se i zagrlite.
Dobro je da to činite s djetetom, supružnikom, dragim prijateljima, roditeljima, braćom…znači, s bliskim ljudima.
Vježbajte na bliskima koji neće zamjeriti.
Njima možete reći na čemu radite. Zamolite ih da vas malo bodre za početak.
Sve je to odlična motivacija.
U početku će to biti zagrljaji reda radi.
Tek toliki lagani stisak jer vam je još uvijek neugodno.
No, vježba čini čuda.
S vremenom, uz učestalo vježbanje ćete postati majstori grljenja.
Kad naiđete na “zatvorenu” osobu kod koje osjećate odmak, imat ćete razumijevanja jer ste i sami bili takvi. No, kad se nađete u situaciji da primijetite kako su drugi “zatvoreni” kao nekad vi…znate li što to znači???
Da ste se vi promijenili. Da ste napredovali. Da niste više kao prije. Da je rad na sebi urodio plodom. Da ste se “otvorili”. Da ste nadišli ego. Da vam više nije važno što će drugi reći.
Napredak…očigledan. Bravo!
I sad na kraju, zašto smatram da je ovo važno u odgoju.
Zagrljaji su jedan od načina izražavanja ljubavi. Jedan od…ima i drugih.
No, kad uđete u osobni prostor druge osobe a da se obje osobe osjećaju ugodno, to znači vezu, bliskost. Zar nije logično da tu vrstu bliskosti imate sa svojim djetetom? Naravno da možete biti bliski i bez toga, ali možete biti još bliže srčeku svojeg djeteta uz grljenje, kada su srca blizu jedan drugog.
Izvježbate li iskrene zagrljaje sa svojim djetetom, bit će dana kada će ono doći i samo se stisnuti k vama u zagrljaj, bez riječi…samo utjeha, snaga i ljubav.
Još jedan divan način razmjene ljubavi. Nije nužan ali je divan, a takvi divni i bliski trenuci se pamte.
Stvarajte divnu povijest sa svojim djetetom. Jedan mali djelić je i grljenje.
Grlite i volite svoju djecu. Naučite ih da je to divan način iskazivanja ljubavi.