Kada dijete psuje, vrijeđa i tuče – tko je zakazao?
Nesreće, nezgode, buke, opijanja, napadi, bezobrazluci, svađe, dobacivanja, pisanje ružnih komentara po društvenim mrežama, činjenje štete po parkovima…i tome slično.
Ima toga još…prejedanje, brza hrana, pijenje energetskih napitaka, konzumiranje alkohola i opijata, ovisnosti o mobitelu, društvenim mrežama, igricama…i tome slično.
I još….neodgovorno seksualno ponašanje, pasivnost prema društvenim problemima, nepoštivanje autoriteta, nasilje nad sobom i drugima, samoozljeđivanje, agresija…
Tko bi trebao odgajati, čuvati i podučavati vašu djecu, dragi roditelji?
Neki će reći da je toga uvijek bilo i da će toga uvijek biti te da određena dob djece služi tome da odrastaju kroz takva iskustva. I to je istina!
Ono što mene više brine je što većina roditelja svoju odgovornost prebacuje na vršnjake, društvo, školu, Internet i sve druge a najmanje na sebe.
Poanta je da netko tu djecu treba odgajati i podučavati ispravnosti života. Nekada je svatko odgajao dijete – doma roditelji, u javnim prostorima drugi ljudi – znani i neznani, u školi učitelji, u crkvi svećenik, u društvu su to bili stariji i zreliji, a u krajnosti čak i policija. Doslovno svatko tko je vidio nečije neispravno ponašanje, uzeo si je za pravo korigirati ponašanje mlade osobe jer je shvaćao da je ta jedinka važna za čitavo naše društvo.
U današnje vrijeme kada netko nešto kaže djetetu, roditelji skaču na njega da se ne miješa i obično kreće lavina uvreda na onog koji želi samo dobro. Kao da rade nešto pogrešno kada vide da je roditelj zakazao. Nemaš pravo ništa reći ni djetetu a ni roditelju iako vidiš da se dijete ne ponaša kako treba.
Kao učiteljica u školi također nailazim na takve prepreke roditelja. Većina roditelja smatra da su djeca prinčevi i princeze koji sve smiju. Samo zato što su djeca izuzetno pametna (po mišljenju njihovih roditelja) ne znači da imaju razvijenu socijalnu i emocionalnu inteligenciju. Nismo mi ljudi društveno prihvatljivi samo i jedino kao inteligentno biće već su nam za to važne i ostale inteligencije.
Nerijetko se dešava da su pogrešni oni koji korigiraju ili upućuju na lošija ponašanja djece ili pak preveliku popustljivost roditelja. Za to što dijete maltretira drugu djecu po mišljenju tih roditelja krivi su oni koji to dopuštaju ili pak čak djeca koja ih toleriraju. Umjesto da se roditelji prekršitelja pozabave čvršćim i dosljednijim granicama vlastitom djetetu.
Kao roditelji nismo svjesni što sve naše dijete može a što još uvijek ne može. Kako smo svaki dan uz dijete, naviknemo se na njega i prihvaćamo da je takvo. No, u interakciji s vršnjacima i drugim ljudima, ispliva još puno toga što dijete treba naučiti. Mentalna inteligencija je samo jedno područje. U odgoju ima prostora za puno toga dok ne dobijemo odraslu odgovornu i samostalnu jedinku spremnu za život.
Zato, dragi roditelji nemojte osobno shvaćati korekcije koje dobivate od drugih. Nitko ne kritizira vas kao osobe već vaš odgoj te vam se ukazuje na prostor koji još u odgoju treba „pokriti“ a za boljitak je čitavog društva.
Svatko od nas tko je roditelj razumije i shvaća da roditeljstvo obuhvaća različita područja te da dijete prolazi kroz razne razvojne faze i svaka nosi svoje izazove.
Osim što ste emocionalna podrška svojem djetetu, važno je da postavljate granice i pravila djetetu jer ako to ne učinite vi, onda će ih tome morati podučiti vrtić i škola. Dijete mora naučiti što je dozvoljeno a što nije. Različite stvari su dopuštene u vašem domu ali možda nisu izvan doma. To djetetu mora biti jasno.
U svakom trenutku biste za maloljetno dijete trebali biti upućeni gdje je vaše dijete, s kim je i što radi. Nadzor ne znači špijuniranje ali trebate raditi na povjerenju u odnosu kao i na pokazivanju interesa za djetetovu okolinu kako biste imali uvid što dijete radi.
Ovo je također važno za društvene mreže gdje je dijete bez nadzora izloženo opasnosti virtualnog svijeta. Tko bi ga tamo trebao čuvati i štititi ako ne vi, dragi roditelji?
Ja bih radije da mi drugi odgajaju dijete nego da nitko ne pazi što moje dijete radi i upadne u probleme. A vi?
I opet vam ponavljam – tko bi trebao odgajati, čuvati i podučavati vašu djecu, dragi roditelji ako ne čitavo društvo kao i vi?
Svakome bi trebalo biti stalo da su djeca ugledni članovi našeg društva te da ne čine štetu tom istom društvu samo zato što nema vas u blizini. Zato dopustite sebi i drugima da svi zajedno utječemo ali i štitimo vaše dijete od situacija koje nisu najbolje za njega.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita Vadas, savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj