Najlakše je upirati prstom u pogrešne postupke roditelja.
Najlakše je optuživati kako ne čine dobro.
Najlakše je kriviti roditelje čiju djecu smatramo neodgojenom.
No, nije poanta u najlakšem nego u pravilnom i najboljem.
Sigurna sam da svaki roditelj odgaja najbolje što zna.
Bira načine koji mu se čine da će dati rezultate.
Trudi se činiti djelotvorno i funkcionalno.
Nastoji odgojiti dobro dijete.
Gdje kreće po zlu?
Djelomični odgovor je u početku teksta.
U optuživanju.
Drugi nas optužuju da nismo dobar ili dovoljno dobar roditelj.
Možda i nismo.
ALI, tko nas je tome podučio, tko nam je pokazao, koju smo školu završili i koliko diploma treba imati “dobar” roditelj da to bude.
Smatram da svatko daje maksimum od sebe.
Smatram da se danas možemo bez problema educirati kako odgajati.
No, hoće li to biti primjenjivo baš na naše dijete, to je već novi izazov.
Tu nema garancije.
Najbolji roditelji se educiraju ali djeluju po srcu, trudeći se da u svakoj fazi života nauče doprijeti do djeteta razgovorom.
I još uvijek je sve lutrija.
Upravo iz tog razloga sam pokrenula svoj posao savjetovanja da umjesto optuživanja pomažem, motiviram, inspiriram i usmjerim.
To rijetki nude.
Roditelji osim kritika ne dobiju prava usmjerenja pa čak i ako su na dobrom putu, to ih poljulja.
Stoga, ako sumnjate u sebe, javite se.
Vi ste kandidat za mene!