Nismo ni svjesni činjenice da za sve što nam se u životu dešava, krivimo nekog drugog, bliskog ili manje bliskog. Ni na kraj pameti nam ne pada da smo sami krivi.
Nekako uvijek nađemo poveznicu s drugima. Kao da se tako slažu slike u našoj glavi.
Kada nešto ispadne pogrešno, najprije tražimo tko je kriv ili koga da okrivimo.
Analizirajte malo sebe nekoliko dana i pokušajte primijetiti taj obrazac ponašanja kod sebe. Ako ne ide kod sebe, onda barem kod osoba s kojima živite.
Nešto se dogodi, prva naša reakcija je tko je kriv, i već sljedeća nisam ja, netko drugi je. Ako slučajno i jesmo mi krivi, nađemo neki način da okrivimo nekog jer nam je tako lakše živjeti. Ako se pitate zašto počinjem ovime, uskoro ćete doznati.
Kako se bavim savjetovanjem roditelja a i tako sam se nazvala – savjetnica za roditelje, dužna sam vam pojasniti koje veze ima početak teksta sa savjetovanjem.
Dakle, gotovo uvijek me zovu roditelji želeći mijenjati dijete i djetetovo ponašanje, umjesto sebe i svojeg ponašanja. Ovaj obrazac ponašanja ide toliko daleko da nismo svjesni svoje odgovornosti čak ni prema svojim najbližima. Dapače, oni nekako stradaju prvi. Njih svakako najprije treba mijenjati na nešto što bi nama odgovaralo.
Zamislite da doista imate tu mogućnost mijenjati druge u ono što je po vama najbolje. Kako bi svijet izgledao prema vašem kroju? Pretpostavljam jednoobrazno. Zar nije čar ljudi da smo različiti, da učimo iz te različitosti, da proširujemo svoje vidike, razvijamo svoje granice i da svakako mijenjamo sebe prema svijetu, na bolje.
Ako imamo neki problem s nekim, nema tih alata, nema te sile i nema tog načina da je mijenjamo onako kako mi to želimo. Ako je problem tu, tada je šansa za time još manja.
Znamo i sami koliko je teško učiniti neku promjenu u životu, koliko je teško mijenjati neke ustaljene navike, koliko je teško izaći iz obrazaca ponašanja koje smo godinama gradili i sada odjednom treba promjena. Svatko od nas tko imalo radi na sebi zna koliko je to težak posao i da ne ide preko noći.
I sada molim vas zamislite koliko je tek teško mijenjati nekog drugog.
Nemoguće! Što prije to shvatite, prije ćete prestati s naumom da u tome uspijete. Još je veća iluzija da možete mijenjati ljude na poslu ili neke nepoznate. Ne ide to tako!
Možete ih kritizirati i ispravljati do mile volje, no jedino što se dešava kao posljedica je da se vi nervirate. Ako vam je to cilj, onda ste na pravom putu. Kritiziranjem drugih živcirate sebe i jedino sebe.
No, ima jedan način. Postoji rješenje!
Jedino ljubavlju možete mijenjati druge. Prihvatite ih takve kakve jesu, nastojite se vi njima prilagoditi, razumjeti ih, shvatiti i tolerirati ono što ne razumijete, naročito ako su u pitanju vaša djeca ili supružnik.
To je put do promjene osobe! Ljudi se mijenjaju iz ljubavi. Ljude mijenja to što ih drugi prihvate i vole takvima kakvi jesu. Tada su za vas u stanju promijeniti sve, pa i sebe, svoja ponašanja, karakter.
To je put!
Dakle, želite li mijenjati svoje dijete, najprije pokažite primjerom kakvi trebaju biti i neka vaša djela odrade ono što nikada neće riječi.
Nakon toga volite i prihvatite dijete kakvo jeste, ohrabrujte, motivirajte i inspirirajte, potičite ono dobro i tolerirajte ono manje dobro. Tek će tada dijete samostalno poželjeti ugoditi vama iz ljubavi i učinit će sve.
Ako ovo uspijete, sebe ćete promijeniti u divnu osobu koja je još divniji uzor svojem djetetu. Svi sretni i zadovoljni! Pokušajte jer doista nemate što izgubiti a dobiti možete iz dana u dan sve više.
Želim vam puno sreće, a ako negdje zapne, imate mene!