Znam da su nekada okolnosti takve da roditelj mora povesti dijete sa sobom kod frizera, kozmetičara, u shopping ili kud god već mora skoknuti da bi obavio ono što je naumio. Takva mjesta su djeci nova situacija. Nešto što još možda nisu vidjeli, čuli ili doživjeli. Ako ih ne pripremite na to, može biti svašta. Ako im ne kažete što ih tamo čeka, kako se tamo ponaša i što od njih očekujete, dijete će raditi ono što zna i umije. Nije na djetetu odgovornost, nego na roditelju. Sve dok roditelj ne prebaci odgovornost na leđa djeteta.
Ne može dijete znati kako se ponaša na takvim mjestima ako ga prethodno ne posavjetujete i upoznate s novom situacijom. Ne možete predvidjeti sve pa ste dužni i tijekom posjeta educirati dijete. I to ne samo jednom, nego možda i nekoliko puta, ako to ponavljate često.
Ne smije se dogoditi da dođete na nokte i dijete rasturi pola salona i lakova a vi mirni ne reagirate sve dok osoba koja tamo radi ne reagira na vaše dijete.
Ne smije se dogoditi da djeca trče po trgovini, urlaju, diraju sve i svašta na policama i da ih djelatnici moraju upozoravati umjesto vas.
Ne smije se dogoditi da dijete dođe kod frizera s vama, a da vi prethodno niste ništa ponijeli sa sobom za igru i očekujete da će vas dijete mirno čekati sat-dva. Nije do djeteta nego do roditelja.
Kao roditelj i odrasla osoba s iskustvom, dužni ste dijete educirati kud idete, što ga tamo čeka, koliko ćete vremenski biti tamo, ponijeti nešto za igru, proći pravila ponašanja na takvim mjestima, upozoriti što se smije a što ne smije. Kada dođete tamo sve još najmanje jednom ponoviti. Ako ima nešto što niste odradili, tamo na licu mjesta objasniti. Ne očekujte da dijete samo od sebe zna sve to. I nikako ne očekujte da netko drugi educira vaše dijete, da ga upozorava i objašnjava mu. To je isključimo vaša odgovornost.
Najmanje očekujte da će netko drugi paziti vaše dijete i smirivati ga da ne rasturi njemu novo i nepoznato mjesto.
Tko treba reagirati na VAŠE dijete kada ste negdje s djetetom?
Vi ili netko drugi?
Neki se roditelji čak uvrijede kada drugi reagiraju. Što vas točno smeta u reakciji drugih? Jeste li vi odradili svoj dio zadatka? Da jeste, ne bi to drugi trebali. A opet, ako drugi upozore i kažu to u dobroj namjeri, što nas ima smetati. Samo su potvrdili ono što biste i vi rekli djetetu.
A ako vi ne biste tako i više ste liberalni, onda promislite koliko je dobro za vaše dijete da se na javnim mjestima već sada ne ponaša kako treba i kako će se tek ponašati u doba puberteta.
Važno je dijete podučiti tome. Djeca sve rjeđe imaju priliku vježbati ponašanje na javnim mjestima i stoga treba iskoristiti svaku moguću priliku i objasniti im.
Naučite ih na kojim mjestima trebaju govoriti tišim glasom. Podučite ih na kojim se mjestima ne trči. Educirajte ih kako se ponaša u velikim trgovačkim centrima. I tamo se nađu „ničija“ djeca koja se igraju lovice po dućanima i prolazima. Je li baš to primjereno mjesto za takvu vrstu igre? Tim više što takvi centri imaju organizirana mjesta za igru.
Najviše se griješi u tome što podrazumijevamo da bi to naše dijete trebalo znati a mi ga prethodno nismo podučili. Ne podrazumijevajte! Obavite taj dio posla!
Djeca nisu kriva. Oni ne znaju, nemaju iskustva ili sebi uzimaju pravo da rade što god žele ako ih nitko ne upozori na ono što se smije a što ne.
Kako bi oni to znali ako im je novo iskustvo?
Dužnost je roditelja da to obavi sve dok dijete ne svlada gradivo.
Javna mjesta su još uvijek javna što znači da većina ljudi različitih karaktera mora surađivati u zajedničkom prostoru i svima mora biti ugodno.
Ako je ugodno samo vašem djetetu i vama, a ostali pate, hmmmm.
Dakle, želim skrenuti pažnju na vaš dio odgovornosti. Nije do djeteta ni do drugih nego do roditelja.
Stoga, odradite vi svoj dio za dobrobit svih.