Sve dok dijete gospodari svojim djetinjstvom, roditelju će biti muka tijekom (ne) odgajanja takvog djeteta.
U moru modernog i popustljivog odgoja, nekako se na tiha vrata uvuklo da je za dijete bolje da samo bira i donosi odluke.
Kako dijete koje još nema iskustva i ne zna što mu stvarno treba može donositi mudre odluke?
Većina djece će se ipak voditi željama a ne potrebama.
Znate li razliku između želje i potrebe?
Dijete će željeti sve i svašta, igračaka do mile volje, hranu koja mu se jede a ne koja je zdrava za njega, odjeću koja se djetetu sviđa a ne koja je primjerena okolnostima i situaciji. Dijete će željeti ostajati budno i igrati igrice do mile volje. Nije važno ej li to dobro za njega ili ne. Ono to želi i točka.
Kada bismo se držali toga da dozvolimo djetetu da ispuni baš svaku želju, nagrabusili bismo i mi i dijete. reda ne bi bilo, a kako dijete ne zna što je za njegov rast i razvoj ispravno, biralo bi stihijski.
Zato je priroda namjerno posložila tako da roditelji svjesno vode dijete kroz odrastanje učeći dijete pravilnim izborima i podučavajući dijete onome što mu stvarno treba uz pokoju želju za gušt.
Zato je za dijete važno da realizira potrebe, a u tome ga može voditi svjesni roditelj.
Potrebe djeteta su potreba za hranom, vodom, odmorom, spavanjem, sigurnost, ljubav, prijateljstvo i druženje, samopoštovanje i samoostvarenje. Ovo je površno navedeno ali možete na internetu potražiti piramidu potreba pa vidjeti sve detaljno.
Znači, dužnost je roditelja da se pobrine da njegovo dijete bude naspavano i odmoreno ne da bude budno do kada ono želi jer bi voljelo igrati igrice. Dijete ne zna što je najbolje za njega. O tome mora roditelj voditi brigu.
Da se dijete pita, ono bi željelo jesti svašta ali roditelj je taj koji se mora pobrinuti da dijete jede zdravo i sve što je potrebno za pravilan rast i razvoj.
Današnja djeca bi se najradije družila preko mobitela i računala sa svojim vršnjacima, igrajući igrice ili se dopisujući, dok je roditelj taj koji treba osigurati djetetu druženje uživo i pobrinuti se da se djeca igraju, nauče pravila ponašanja tijekom igre, nauče se međusobno poštivati.
Dijete ko dijete, ono bi ono što mu paše a ne ono što je najbolje za njega.
Za to su tu roditelji i skrbnici ili pak odrasle osobe odgovorne za djecu.
Neodgovorno je od odraslih da puštaju djecu da rade ono što ih volja jer se netko treba pobrinuti za potrebe djeteta. Kako dijete ne može samo jer nije dovoljno zrelo, odraslo i mudro, sve se to očekuje od roditelja.
Roditelj koji popušta djetetu prečesto, radi na štetu djeteta, a dijete kao dijete nastoji svako malo probijati granice roditelju jer želi sebi ispuniti želje.
To radi svako dijete!
Baš svako dijete će nastojati manipulirati roditelja da mu dopusti više onog što dijete želi iako mu ne treba sve to. Ne treba mu sto igračaka kad se ne može igrati sa svima u isto vrijeme.
Ne treba mu toliko slatkiša iako bi sve htjelo isprobati jer želi sebi ispunit želju.
No, kada razmišljamo u smislu potreba, za dijete je važno da bude sito te da je jelo hranu koja je primjerena njegovom razvoju a to znači raznoliko. Sito dijete neće imati tako veliku potrebu za slatkišima osim ako nije emocionalno gladno, a to opet znači da mu nedostaju pažnja i ljubav roditelja.
Kao što vidite, roditelj koji poznaje razliku između želja i potreba može činiti najbolje za svoje dijete. Dok roditelj koji ne zna za to, misli da djetetu čini dobro ako mu ispuni baš svaku želju. Zato je za roditelja važno da se educira kako ne bi djetetu činio štetu a u konačnici sebi olakšao odgoj.
Prilikom postavljanja granica je vrlo važno da roditelj bude dosljedan u onome što se dogovorio s djetetom kako dijete ne bi učio manipulaciji jer ima djece koja su sklona tome samo da postignu svoj cilj. Oni će uvijek pokušavati a na roditelju je da zna što je dobro za dijete a što nije. Roditelj mora biti vođa djeteta u pravom smjeru.
Jasno mi je da se lako pogubiti po pitanju pravilnog odgoja no apeliram na vas da potražite pomoć ako se gubite ili ako gubite dijete. I za vas, i za dijete je važno da ostanete dosljedni u odgoju.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditelje i osobni razvoj