Što ako nisi tip osobe koja tepa, grli i ljubi svoje dijete,
jesi li tada dobar roditelj?
Što ako često zabranjuješ svojem djetetu,
jesi li tada loš?
Što ako drugi svoju djecu puštaju duže vani nego ti,
jesi li tada zao roditelj?
Što čini roditelja dobrim, lošim ili zlim?
Tko je taj koji određuje tko je dobar, tko loš a tko zao roditelj?
Hoće li roditelj postati bolji ako mu govoriš što nije dobro učinio,
gdje je pogriješio, što bi trebao i kako bi morao?
Kao što je važno da roditelj podržava svoje dijete,
da ga bodri i ohrabruje, da mu podiže samopouzdanje,
tako je važno i da mu ukaže na ono što nije dobro učinio,
da mu ponekad kaže NE jer ne može dijete dobiti sve što poželi.
Isto je tako važno, čak i najvažnije u cijeloj priči da roditelj bude zadovoljan,
siguran u sebe, samopouzdan i samouvjeren, da prima ljubav kako bi je znao dati.
Svaki roditelj koji se teško nosi sa sobom i sa svojim problemima, osjeća dijete kao dodatni teret i uglavnom je nezadovoljan sobom ali to nezadovoljstvo iskaljuje na
obitelji, djetetu.
Stoga je nužno, bitno i vrlo hitno da svaki roditelj koji osjeća frustraciju i nezadovoljstvo sobom i svojim životom PRVO I OSNOVNO sredi sebe i svoj život.
Kako?
Kako god zna i umije.
Postoje stručne osobe oko nas. Postoje ljudi koji će vam rado pomoći.
Kada je osoba zadovoljna sobom, kada zrači ljubavlju i radošću, tada to isto zadovoljstvo može dati drugima…onima oko sebe, svojoj obitelji, djeci.
Nezadovoljna osoba daje ono što ima – nezadovoljstvo, kritike, žaljenje, batine…
Želite li poboljšati odnos sa svojim djetetom, najprije morate poraditi na tome
da vi kao roditelj postanete zadovoljna osoba.
Djeca uče promatranjem. Oni vide vaše (ne)zadovoljstvo.
No, na našu veeeliku sreću, bez obzira kakvi smo kao roditelji, djeca nas bezuvjetno vole. Ne uzimaju nam za grijeh to naše stanje. Oni jednostavno vole i prihvaćaju.
Stoga, ako nas dijete voli takve kakvi jesmo i prihvaća sa svim karakternim osobinama, zar nije pošteno da učinimo nešto za takvo drago biće?
Zar nije fer da postanemo najbolji roditelj na kojeg će dijete biti ponosno?
Zar nije fer da postanemo dobar, bolji i najbolji čovjek od kojeg će dijete
učiti kako da i on postane najbolji?
Jer…dijete nas voli bez obzira jesmo li dobar, loš ili zao roditelj.
Na nama je da se potrudimo „otići“ u drugu krajnost i pokazati djetetu da se može letjeti još bolje, još više i s lakoćom kada te obitelj podržava.
Nema veće sreće za dijete od međusobnog poštovanja roditelja, razmjene ljubavi u obitelji, međusobne podrške i pomoći.
To čini roditelja dobrim roditeljem, a ne to što će vam netko drugi reći svoje mišljenje o vama a sam u svojoj obitelji nema ovo nabrojeno.
Dragi roditelji, molim vas, naučite biti sretni i zadovoljni sobom jer ćete tako
odgojiti sretno i zadovoljno dijete.
Zadovoljan roditelj može sebi dozvoliti reći NE djetetu, dati mu kaznu, ili mu ne ispuniti svaku želju jer sve to što radi, radi zato da bi dijete nečemu podučio a ne zato da bi se na nekome iskalio.
Djeca osjećaju razliku jer su mudri.
No, svejedno vole, je ne znaju drugo nego voljeti.
Vrijeme je da i mi odrasli naučimo da možemo voljeti i prihvaćati bezuvjetno.