Tko određuje standard tko je dobar roditelj a tko nije?
K meni dolaze roditelji različitih pogleda i stavova u odgoju te jedan uči dijete jedno, a drugi drugo. U tom razmimoilaženju se pitaju kako je to dobro za dijete.
Sve je dobro za dijete. Evo kako!
Dijete se rađa bez ikakvog iskustva i kroz svoj mali život stječe raznorazna iskustva – iskustvo prezaštićivanja, iskustvo svađe roditelja, iskustvo rastave, iskustvo idilične obitelji, iskustvo biti bez novaca i s puno novaca, iskustvo puno ljubavi i ono bez, iskustvo bez braće i sestara i ono sa, iskustvo življenja u većim ili manjim sredinama, iskustvo s ili bez jednog roditelja, iskustvo odrastanja sa bolesti i još puno drugih iskustava.
Postoji uvjerenje kako djeca biraju roditelje. Prema tome, ta dušica je odabrala baš takve roditelje koje ima…valjda s razlogom jer je željela baš takvo životno iskustvo.
Ako je tome tako, roditelj sa svoje strane treba dati sve od sebe da svoju ulogu roditelja odigra baš onako kako najbolje umije i zna jer dijete baš to i očekuje od njega. Tako stječe novo iskustvo i time prolazi kroz život.
Ima puno osviještenih roditelja koji se educiraju i uče kako da budu još bolji svojoj djeci. No, ima i onih koji su uvjereni da su najbolji iako sa strane po mišljenju većine nije tome tako.
Tko određuje standard tko je dobar roditelj a tko nije?
Sve su to samo mišljenja drugih ljudi. Život nudi paletu raznoraznih odnosa i kroz svaki odnos imamo novo iskustvo nakon kojeg postajemo bolji i znamo kako s takvima, zar ne? Bez tog iskustva ne bismo to znali. Tako i dijete, voli i vjeruje u oba roditelja. Smatra da za njega rade u najboljoj namjeri i do određenog perioda ostaje uz roditelje. Ako procijeni da mu tu više nije dobro, odlazi dalje.
Ono što je djetetu najvažnije u cijeloj životnoj priči je da barem jedna osoba vjeruje u njega. Samo jedna jedina osoba je dovoljna za njegov let kroz život. To je ona jedna osoba koja će djetetu dizati samopouzdanje kada mu padne, koja će njega dizati kada padne, koja će ga motivirati i inspirirati, koja će mu prema potrebi dati ‘šut u guzu’ . To je osoba koja će biti tu za njega kad god bude u nedoumici i dilemi, na koju se može osloniti, kojoj može reći sve bez da će ga osuđivati.
Svima nama je dovoljna samo jedna takva osoba da nam život bude lakši. Naročito je takva osoba potrebna djetetu jer ono nema iskustva i tek uči živjeti i tek stječe nova životna iskustva. Kako bi mu to išlo što bolje, potrebno je netko takav.
Roditelji često misle da su to oni. I divno je ako jesu. No, nije nužno i nije neophodno da to budu oni. Dijete će tu osobu naći u učiteljima, nekom dobrom susjedu, krsnoj kumi, kućnim prijateljima ili možda tek u svojem pravom prijatelju. Ako pak ne nađe u nikome, tada sam sebi postaje takva osoba. To je vrlo rijetko, no moguće. Ono što na svojim predavanjima učim roditelje je da oni budu takva osoba, da oni učine sve da zadobiju povjerenje djeteta te se potrude biti takva osoba kojoj će se dijete iznova i iznova vraćati po inspiraciju, podršku, ljubav, utjehu i sve ono čega u ovome svijetu nedostaje.
No, razumijem da katkada karakter osobe ne dozvoljava roditelju da bude takva osoba. I to je u redu. Bolje je ne glumiti nego biti iskren. Dijete će se već snaći. Moja poruka roditeljima je da se ne moraju oba truditi biti usklađena u odgoju, ako to nije moguće. Ako živite u skladnom braku i vrlo ste sličnih pogleda, onda je to u redu. No, nemojte sebi bespotrebno nabijati komplekse ako to u stvarnom životu ne funkcionira. Dijete će se snaći. Možda nećete moći prihvatiti baš sve ideje s kojima vam dijete dolazi, no ako se potrudite biti fleksibilni, uspjet ćete. Ako pak i nećete, dijete će pronaći nekog tko vjeruje u njega.
Za let kroz život nam je potrebna samo jedna osoba koja vjeruje u nas! Ako možete, budite to vi! Ako ne možete, budite ono što jeste i bit ćete najbolji učitelj svojem djetetu. Ionako postoje oni od kojih učimo kakvi želimo biti i oni od kojih učimo kakvi nikada ne želimo postati. Sve je to za naše dobro.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.