Lakše je umjesto djeteta učiniti nešto nego ga podučavati danima, tjednima i mjesecima. Zato tome pribjegava većina roditelja.
Više energije i vremena ti treba da naučiš i podučiš dijete a i to ne polazi svakome za rukom. Neki nemaju strpljenja, neki ne znaju prenijeti znanje, neki se teže usmeno izražavaju a neki jednostavno nemaju analitički um.
Važno je osvijestiti da mozgu treba više vremena da nauči nove vještine dok mu za već poznate situacije treba manje vremena ali ipak ne može sad i odmah.
Ima roditelja koji očekuju da bi dijete trebalo neke stvari znati samo od sebe.
U tom podrazumijevanju dolazi do nerazumijevanja.
Dječji mozak je u razvoju i još relativno brzo svladava većinu vještina. Razvoj mozga traje do 29. godine. Najviše se dijete razvija po pitanju mozga do puberteta i zato kažemo za dijete da uči brže od odraslih.
Većinu aktivnosti koje dijete uči bi odrasloj osobi trebalo puno duže. Kada uzmemo sve to u obzir, važno je još znati da je dužnost roditelja i odraslih da poduče dijete življenju i vještinama koje mu za život trebaju. Zato treba uzeti vremena koliko god djetetu treba kako bismo ga pripremili za život a ne poslali kao invalida pa nek’ se snalazi.
Znanstvenici su izračunali da je mozgu potrebno prosječno 6 objašnjenja ili pokazivanja novih aktivnosti da bi ih čovjek svladao. Što znači da će neka djeca sve to svladati nakon dvije, tri demonstracije ali neka će trebati i više od 10 ponavljanja.
Ljudski mozak ima fantastične zrcalne neurone te uči promatrajući. Djeca to koriste naveliko, no ipak im je ključno vrijeme jer trebaju ponavljati aktivnosti da bi ih dovoljno svladali. Ključno je u ponavljanju neke aktivnosti više puta kako bi je dijete automatiziralo.
Roditelji koji žive u uvjerenju da će dijete samo svladati nešto što ga ne podučavamo, što ne njegujemo kao naviku i iznova i iznova dajemo šansu da svlada, najčešće šalju dijete nepripremljenog u svijet. Što je dijete starije dobi to sporije uči. Zato je dobro početi s učenjem što ranije i podučavati dijete svemu što mu za život treba u skladu s dobi.
Zaštićivanjem djeteta tijekom odrastanja od različitih poslova i aktivnosti, činjenjem umjesto djeteta ne činimo uslugu ni sebi a ni djetetu. Dijete će prije ili kasnije otići od vas. Ako ništa drugo na fakultet ili pak se odseliti. Tada će mu biti teško naučiti sve u nekoliko godina a vi ste imali 20 godina vremena da dijete postepeno pripremite za život.
Na žalost, svjedoci smo sve više djece koja nepripremljena kreću u život bez da znaju oprati veš, peglati, kuhati barem nešto a kamoli se snaći oko financija i vođenja domaćinstva. Sve su to vještine koje nije teško postepeno podučiti dijete u prvih 20 godina i dužnost su svakog roditelja.
S druge se strane javlja problem kada roditelji očekuju da škola pripremi dijete za život. Sjetite se sebe i vremena kada ste završili školovanje. Jeste li bili spremni za posao? Vjerujem da je iskustvo ipak bilo presudno. Zato, očekivati da škola dijete pripremi za život je uzaludno očekivanje koje neće donijeti rezultata.
Ako pak prolongirate proces i čekate da dijete odraste pa ćete ga onda početi podučavati, mogli biste doći u situaciju da u vrijeme puberteta i adolescencije dijete odbija to učiti. Naročito ako se već navuklo na igrice i stvorilo ovisnost te tijekom dana uglavnom provodi vrijeme konzumirajući to. Tako ni nema vremena za svoje dužnosti.
Zato je sigurnije za roditelja da postepeno, od malih nogu, u skladu s dobi djeteta krene s podučavanjem djeteta i izgrađivanjem dužnosti oko doma i škole. Tako će dijete to prihvatiti kao svoju obavezu i pružati manji otpor.
Nije lako biti roditelj, ali uvijek možete potražiti pomoć i podršku.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditelje i osobni razvoj